Apocalypse Revealed #437
437. And the sound of their wings was like the sound of many horse-drawn chariots rushing into battle. This symbolizes their reasonings, as though founded on doctrinal truths from the Word fully understood, which they had to ardently defend.
The sound of wings symbolizes reasonings, because to fly means, symbolically, to perceive and teach (nos. 245, 415). Chariots symbolize doctrinal teachings, as we are about to show. Horses symbolize an understanding of the Word (no. 298), and many horses a full understanding. Plainly to rush into battle symbolizes an ardor to fight.
That a chariot symbolizes doctrine is clear from the following passages:
The chariots of God are twenty thousand, thousands of peaceful ones, the Lord among them... (Psalms 68:17)
(Jehovah) makes the clouds His chariots, He walks on the wings of the wind. (Psalms 104:3)
O Jehovah..., ...You ride on Your horses, Your chariots are salvation. (Habakkuk 3:8)
...behold, Jehovah will come with fire, and like a whirlwind His chariots... (Isaiah 66:15)
You shall be filled at My table with horses and chariots... (Thus) I will set My glory among the nations. (Ezekiel 39:20-21)
I will cut off the chariot from Ephraim and the horse from Jerusalem. (Zechariah 9:10)
I will overthrow the throne of kingdoms... I will overthrow the chariots and those who ride in them. (Haggai 2:22)
...set a watchman, let him declare what he sees. He saw therefore a chariot, a pair of horsemen..., a chariot of camels..., and... the chariot of a man... And he... said, "Babylon is fallen, is fallen!" (Isaiah 21:6-7, 9)
Since Elijah and Elisha represented the Lord in respect to the Word and thus symbolized doctrine drawn from the Word, as did all the prophets (no. 8), therefore they were called "the chariots of Israel and its horsemen;" and for the same reason Elisha saw Elijah taken up into heaven in a chariot of fire, and Elisha's servant saw chariots and horses of fire around Elisha (2 Kings 2:11-12; 6:17; 13:14).
See also elsewhere where chariots are mentioned, as in Isaiah 31:1; 37:24; 66:20; Jeremiah 17:25; 22:4; 46:2-3, 8-9; 50:37-38; 51:20-21.
Isaija 10
1
Teško onima koji postavljaju zakone nepravedne i koji pišu nepravdu,
2
Da odbiju od suda uboge, i da otimaju pravicu siromasima naroda mog, da bi im plen bile udovice i sirote grabež.
3
A šta ćete činiti u dan pohođenja i pogibli koja će doći izdaleka? Kome ćete pribeći za pomoć? Gde li ćete ostaviti slavu svoju?
4
Da se ne bi unizila među roblje i među pobijene pala? Kod svega toga neće se odvratiti gnev Njegov, nego će ruka Njegova još biti podignuta.
5
Teško Asiru, šibi gneva mog, ako i jeste palica u ruci njegovoj moja jarost.
6
Na narod licemerni poslaću ga, i zapovediću mu za narod na koji se gnevim, da pleni i otima, i da ga izgazi kao blato na ulicama.
7
Ali on neće tako misliti i srce njegovo neće tako suditi, nego mu je u srcu da zatre i istrebi mnoge narode.
8
Jer će reći: Knezovi moji nisu li svi carevi?
9
Nije li Halan kao Harhemis? Nije li Emat kao Arfad? Nije li Samarija kao Damask?
10
Kako je ruka moja našla carstva lažnih bogova, kojih likovi behu jači od jerusalimskih i samarijskih,
11
Neću li učiniti Jerusalimu i njegovim lažnim bogovima onako kako sam učinio Samariji i njenim lažnim bogovima?
12
Ali kad svrši Gospod sve delo svoje na gori sionskoj i u Jerusalimu, tada ću obići plod oholog srca cara asirskog i slavu ponositih očiju njegovih.
13
Jer reče: Krepošću ruke svoje učinih i mudrošću svojom, jer sam razuman; i premestih međe narodima i blago njihovo zaplenih i kao junak oborih stanovnike.
14
I ruka moja nađe kao gnezdo bogatstvo u naroda, i kako se kupe jaja ostavljena tako pokupih svu zemlju, i ne bi nikoga da mahne krilom ili da otvori usta i pisne.
15
Hoće li se sekira veličati nad onim koji njom seče? Hoće li se pila razmetati nad onim koji njom radi? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne, kao da bi se hvalio štap da nije od drveta.
16
Zato će Gospod, Gospod nad vojskama, pustiti na pretile njegove mršu, i slavu će njegovu potpaliti da gori kao oganj.
17
Jer će videlo Izrailjevo biti oganj, i Svetac će njegov biti plamen, i upaliće i sažeći trnje njegovo i čkalj njegov u jedan dan.
18
I krasotu šume njegove i njive njegove, od duše do tela, uništiće, i biće kao begunac kad iznemogne.
19
I šta ostane drveta šume njegove, biće malo, da bi ih dete moglo popisati.
20
I u to vreme ostatak Izrailjev i koji se izbave u domu Jakovljevom neće se više oslanjati na onog ko ih bije, nego će se oslanjati na Gospoda Sveca Izrailjevog istinom.
21
Ostatak će se obratiti, Ostatak Jakovljev, k Bogu silnom.
22
Jer ako bude naroda tvog, Izrailju, kao peska morskog, ostatak će se njegov obratiti. Pogibao je određena, razliće se pravda.
23
Jer će Gospod, Gospod nad vojskama, izvršiti pogibao određenu u svoj zemlji.
24
Zato ovako veli Gospod, Gospod nad vojskama: Ne boj se Asirca, narode moj, koji nastavaš na gori Sionu; prutom će te udariti i štap svoj podignuće na te kao u Misiru.
25
Jer još malo, i gnev će prestati; tada će se jarost moja obratiti na njihovu pogibao.
26
Jer će podignuti na nj Gospod nad vojskama bič, te će biti kao rasap madijanski kod kamena Oriva i kao štap njegov na moru, i podignuće ga kao u Misiru.
27
I tada će se skinuti breme njegovo s ramena tvog i jaram njegov s vrata tvog, i izlomiće se jaram od pomazanja.
28
Dođe u Ajat, prođe u Migron, u Mihmasu rasprti prtljag svoj.
29
Pođoše klancem, u Gavaji zanoćiše, prepade se Rama, Gavaja Saulova pobeže.
30
Viči glasno, kćeri Galimova; nek se čuje u Lais, jadni Anatote!
31
Madmina pobeže, stanovnici gevimski utekoše.
32
Još jedan dan, pa će stajati u Novu, mahnuće rukom svojom na goru kćeri sionske, na hum jerusalimski.
33
Gle, Gospod, Gospod nad vojskama, okresaće silom grane; šta je visoko poseći će, i šta je uzdignuto sniziće.
34
I gustu će šumu iseći sekirom, i Livan će pasti od Silnoga.
