583. PREPOROD SE ODVIJA NA NAČIN PODUDARAN ONOM KAKO JE ČOVJEK ZAČET, NOŠEN U UTROBI, ROĐEN I ODGAJAN.

U čovjeku postoji neprestana korespondencija između onih stvari koje se događaju prirodno i onih koje se događaju duhovno, ili između onog što je učinjeno u tijelu i što je učinjeno u duhu. To je zato što je čovjek rođen duhovan s obzirom na njegovu dušu, i odjeven je sa onime što je prirodno, što formira njegovo prirodno tijelo; i kada je ovo odloženo na stranu, njegova duša, odjevena duhovnim tijelom, ulazi u svijet gdje su sve stvari duhovne, i tamo je združena sa sebi sličnima. Sada se duhovno tijelo mora formirati u prirodnom tijelu, a formirano je posredstvom istina i dobara koji su, kako utječu od Gospoda kroz duhovni svijet, primljeni od strane čovjeka unutarnje u takvim stvarima u njemu kakve su od prirodnog svijeta, koje se nazivaju civilnima i moralnima. Očigledno je, prema tome, kakva mora biti priroda njegovog formiranja. A pošto, kako je upravo bilo rečeno, u čovjeku postoji neprestana korespondencija između onog što se odvija prirodno i onog što se odvija duhovno, slijedi da stadiji duhovnog preporoda odgovaraju onima prirodnog začeća, trudnoće, rođenja i odgajanja. To je razlog zašto u Riječi prirodna rođenja naznačavaju duhovna rođenja, koja se odnose prema dobru i istini; jer štogod se pojavljuje u značenju Slova Riječi, koje je njezino prirodno značenje, uključuje i predstavlja nešto duhovno. U poglavlju o Svetom Pismu je bilo u potpunosti dokazano kako se u svakom dijelu značenja Slova Riječi nalazi duhovni smisao.

Da prirodna rođenja spomenuta u Riječi uključuju duhovna rođenja je očigledno iz sljedećih odlomaka:

‘Zatrudnjeli smo, u mukama smo kao da rađamo… nismo porodili nikakvog duha spasenja.’ Izaija 26:18.

‘Rađaj, zemljo, u prisustvu Gospodnjem.’ Psalam 114:7.

‘Može li zemlja u jednom danu roditi… Zar bih Ja otvorio krilo materino a da ono ne rodi?’ Izaija 66:8-10.

‘Sin će biti u porođajnim mukama, a No će se pokidati.’ Ezekijel 30:16.

‘Trudovi porodiljski će doći na Efrajima, ali on je ludo čedo, jer ne ostaje potrebno vrijeme u utrobi sinova.’ Hošea 13:12, 13.

Postoje mnogi drugi slični odlomci. Pošto prirodna rođenja kada su spomenuta u Riječi, predstavljaju duhovna rođenja, a ova su od Gospoda, On se naziva Oblikovateljem, i Onim Koji sazdava od utrobe majčine, kao što je očigledno iz sljedećih odlomaka:

‘Jehova, Koji te stvorio, Koji te od utrobe sazdao.’ Izaija 44:2.

‘On Koji me iz krila majčina izveo.’ Psalam 22:9.

‘Na Te se oslanjam od utrobe; Ti si mi zaštitnik od majčina krila.’ Psalam 71:6.

‘Slušajte Me… što se rodiste… iz trbuha… i nošeni ste od utrobe materine.’ Izaija 46:3; i iz drugih odlomaka.

Gospod se, prema tome, naziva Ocem, kao u:

Izaiji 9:6; 63:16; Ivanu 10:30; 14:8, 9;

a oni koji su u dobrima i istinama od Njega se nazivaju:

sinovima i rođenima od Boga, i između sebe braćom, Matej 23:8;

a Crkva se naziva:

majkom, Hošea 2:2, 5; Ezekijel 16:45.