9335. I da se zvjerje poljsko ne namnoži na njoj. Da ovo označava ulivanje obmana od uživanje ljubavi prema sebi i svetu, vidi se iz značenja namnožiti se, kada se kaže o žurnom uklanjanju zala i obmana, što je ulivanje; i iz značenja zvjerja poljskog , što su obmane od uživanja ljubavi prema sebi i svetu. Zvjerjem raznih vrsta koje se pominje u Reči, označavaju se dobra i zla osećanja (vidi br. 9280); stoga se divljim zvjerjem označavaju osećanja obmana koja potiču od uživanja ljubavi prema sebi i svetu. Osim toga, ova se osećanja u drugom životu pretstavljaju divljim zverima, kao panterima, tigrovima, divljim veprovima, vukovima, i medvedima. Oni su kao divlje zveri, jer oni koji su u tim ljubavima, su u zlima svake vrste i u obmanama iz ovih, i kao divlje zveri oni gledaju na i postupaju tako prema svojim drugovima. (Da sva zla i obmane izviru iz ovih ljubavi, vidi br. 2041, 2045, 8487, 8678).

[2] Dabi se zbog žurnog uklanjanja zala i obmana, obmane od tih zala ulile, to je zato što dobra i istine treba da uklone zla i obmane, tako što se ove usađujuu postepeno; jer se obmane mogu ukloniti samo preko istina; a zla se mogu ukloniti samo preko dobara. Ako se ovo ne radi postupno i u skladu sa redom, obmane koje odobravaju ova zla će se uliti; a istine se ne će više priznavati. Jer pre nego se nanovo rodi, ove ljubavi vladaju u svakom čoveku, a kada se obmane uliju, istine se više ne priznavaju. Osim toga, čovek koji se preporađa, on se drži u osećanju istine, i dok je u ovome osećanju, traži na svim stranama istine među sećanjima-znanjima u prirodnom; a tada mu se obmane spoljašnjih čula pokazuju - jer ih tamo ima u obilju – i kad on udahne uživanja ovih ljubavi prema sebi i svetu, on iz ovih ljubavi uzima samo obmane, koje se ulivaju, spunjavaju njegov um, ako se obmane od zla uklone odjednom. Ovo su stvari koje su označene u unutrašnjem smislu sa Ne ću ih otjerati ispred tebe za jednu godinu, da neopusti zemlja i da se zvjerje poljsko ne namnoži na njoj.

[3] Dadivlje zveri označavaju obmanu i zlo koji izviru iz ljubavi prema sebi i svetu, jasno je iz odlomaka u Reči gde se pominju; kao u sledećim: I ondje će biti nasap i put, koji će se zvati sveti put; ne će po njemu ići nečisti, nego će biti za njih. Ne će ondje biti lava, i ljuta zvijer ne će ići po njemu (Isa (35:8. 9). Kad pustim na vas glad i ljute zvijeri, koje će ti djecu izjasti (Jez. 5:17). Ako pustim ljute zvijeri na zemlju, te pomore ljude, i ona opusti da niko ne može prolaziti od zvjerja (Jezek. 14:15). I ostaviću u pustinji tebe i sve ribe iz tvojih rijeka, i pašćeš na zemlju i ne ćeš se pokupiti ni sabrati, a zvijerima zemaljskim i pticama nebeskim daću te da te jedu (Jezek. 29:5). I učiniću s njima zavjet mirni (zavjet o miru) i istrijebiću divlje zvijeri iz zemlje, i oni će živjeti u pustinji bez straha. I ne će više biti plijen narodima, i zvijeri zemaljske ne će ih jesti (Jezek. 34;25ccc ?, 28).

[4] I potrću čokote njezine i smokve za koje govori: plata su mi, što mi dadoše milosnici moji; i obratiću ih u šumu da ih jede zvijerje poljsko (Ozeja 2:12). Za to će tužiti zemlja, i što god živi na njoj prenemoći će, i zvijeri poljske i ptice nebeske; i ribe će će morske pomrijeti (Ozeja 4:3). Gorski vepar podgriza ga, i poljska zvijer jede ga. Bože nad vojska, obrati se! i pogledaj s neba i vidi, obiđi vinograd svoj (Psalam 80:13-14). Stereš tamu i biva noć, po kojoj izlazi sve zvjerje šumsko (Psalam 104:20). Ako uživite po mojim uredbama i zapovjesti moje uzdržite i uščinite, . . učiniću te će nestati divljh zvijeri. Ali ako povrgnete uredbe moje i duši vašoj omrznu zakoni moji da ne tvorite zapovjesti moje, pustiću zvijeri poljske koje će vam djecu izjesti i stoku potrti, i opustiće putovi vaši (Levitska 26:3, 6, 15, 22). Jehova Bog tvoj malo po malo potrti će narode ispred tebe; ne ćeš ih moći od jedan put istrijebiti, da se ne bi umnožilo zvijerje poljasko na tebe (Zak. Ponov. (7:22). U ovim odlomcima se divljim zvijerima poljaskim, i divljim zvijerima zemaljskimi divljimzvijerima šumskim označavaju obmane i zla koja pripadaju ljubavi prema sebi i svetu.

[5] Pošto se divljom zvijeri označava obmana, a obmana ima duplo poreklo, naime, od onoga što je zlo, i od onoga što je pravo (br. 9258), stoga sedivljim zverima u Reči označavaju i pravedni Neznabošci, koji, iako u obmani, ipak su u pravednom životu. U ovome smislu, termin divlja životinja se koristi u ovim odlomcima: jer je moje sve gorsko zvjerje, i stoka po planinama na tusuće. Znam sve ptice po gorama, i krasota poljska pred nom ne (Psalam 50:10-11). Hvalite Jehovu, divlje životinje, i svaka zvijeri! (Psalam 148:7, 10). Sve zvijeri poljaske, hodite da jedete, sve zvijeri šumske (Isa. (56:9). Na granama njegovijem vijahu gnijezda sve ptice nebeske, i pod granama njegovijem sve zvijeri poljske lezijahu se, i u hladu njegovu sjeđahu svi veliki narodi (Jezek. 31:6).

8678. Jer čim se ponošahu onijem ih samim nadvisi. Da ovo označava iz razloga što su naporom I silom vladali nad onima koji pripadaju crkvi, vidi se iz značenja biti ponosan (ohol), što je napor I sila da se vlada (o čemu niže); I iz reprezentacije sinova Izrailjevih, a to su oni nadkojima su se ponašali ponosno (oholo), a koji su pripadali duhovnoj crkvi (vidi gore, br. 8645.

Da biti ponosan (ohol) označava napor I silu da se vlada je stoga što su ovaj napor I sila u ponosu (oholosti), jer ponos je u tome da se voli sebe više nego drugoga, I da se postavlja ispred drugih, I žeji da nad njima vlada; a oni koji ovo žele, ti preziru druge u upoređenju sa sobom, a pored toga, iz mržnje I osvete, ove progone one koji više vole nekoga drugoga nego ove [koji ih progone], I koji im se ne klanjaju. Ljubav prema sebe, koja je ponos [oholost], je takva, da koliko joj se popuste uzde, srlja napred, I povećava se sa svakim korakom, dok na kraju ne poželi za zameni I Boga. Takvi su svo oni koji su u paklu. Da su takvi, opažase po njihovom naporu otamo, kao I iz njihove gorke mržnje jednih protivu drugih zbog želje za vladanjem. Ovaj napor je ono što Gospod potiskuje, a što je označeno zmijinom glavom koju će sjemeženino gaziti (br. 257). Ovakvi su označeni I Luciferom kod Isaije: Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode? A govorio si u srcu svome: izaćiću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto voj, I sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj. I izaći ću u visine nad oblake, izjednočiću se s Višnjim. A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu. …A ti se izbaci iz groba svojega, kao gadna grana, kao haljina pobijenih, mačem pobodenijeh, koji slaze u jamu kamenu, kao pogažen strv (Isaija 14:12-15, 19).

Da ponos srca, a to je ljubav prema sebi, odbija od sebe Božansko, I udaljava nebo od sebe, može se jasno videti po stanju primanja Božanskog I neba, a to je ljubav prema bližnjemu, I poniznost prem Bogu. Onoliko koliko se čovek ponizi pred Gospodom, I koliko može da voli bližnjega kao sebe, kao što se radi u nebu, I više od sebe, toliko prma Božansko, I toliko je u nebu. Otuda je jasno u kakvom su stanju oni koji vole sebe više nego bližnjega, I koji s ponosom (oholo) s njim postupaju, to jest, koji su u ljubavi prema sebi; naime, da su oni u stanju koje je suprotno nebu I Božanskom, stoga u stnju u kojemu su pakleni [duhovi] (Vidi šta je rečeno I pokazano o ljubavi prema sebi, br. 2041, 2045, 8318, 8487).