Bibla

 

Postanak 29

Studimi

   

1 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju istočnu.

2 I obzirući se ugleda studenac u polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kod njega, jer se na onom studencu pojahu stada, a veliki kamen beše studencu na vratima.

3 Onde se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata studencu i pojahu stada, i posle opet privaljivahu kamen na vrata studencu na njegovo mesto.

4 I Jakov im reče: Braćo, odakle ste? Rekoše: Iz Harana smo.

5 A on im reče: Poznajete li Lavana sina Nahorovog? Oni rekoše: Poznajemo.

6 On im reče: Je li zdrav? Rekoše: Jeste, i evo Rahilje kćeri njegove, gde ide sa stadom.

7 I on reče: Eto još je rano, niti je vreme vraćati stoku; napojte stoku pa idite i pasite je.

8 A oni rekoše: Ne možemo, dokle se ne skupe sva stada, da odvalimo kamen s vrata studencu, onda ćemo napojiti stoku.

9 Dok on još govoraše s njima, dođe Rahilja sa stadom oca svog, jer ona pasaše ovce.

10 A kad Jakov vide Rahilju kćer Lavana ujaka svog, i stado Lavana ujaka svog, pristupi Jakov i odvali kamen studencu s vrata, i napoji stado Lavana ujaka svog.

11 I poljubi Jakov Rahilju, i povikavši zaplaka se.

12 I kaza se Jakov Rahilji da je rod ocu njenom i da je sin Revečin; a ona otrča te javi ocu svom.

13 A kad Lavan ču za Jakova sina sestre svoje, istrča mu na susret, i zagrli ga i poljubi, i uvede u svoju kuću. I on pripovedi Lavanu sve ovo.

14 A Lavan mu reče: Ta ti si kost moja i telo moje. I osta kod njega ceo mesec dana.

15 Tada reče Lavan Jakovu: Zar badava da mi služiš, što si mi rod? Kaži mi šta će ti biti plata?

16 A Lavan imaše dve kćeri: starijoj beše ime Lija, a mlađoj Rahilja.

17 I u Lije behu kvarne oči, a Rahilja beše lepog stasa i lepog lica.

18 I Jakovu omile Rahilja, te reče: Služiću ti sedam godina za Rahilju, mlađu kćer tvoju.

19 A Lavan mu reče: Bolje tebi da je dam nego drugom; ostani kod mene.

20 I odsluži Jakov za Rahilju sedam godina, i učiniše mu se kao nekoliko dana, jer je ljubljaše.

21 I reče Jakov Lavanu: Daj mi ženu, jer mi se navrši vreme, da legnem s njom.

22 I sazva Lavan sve ljude iz onog mesta i učini gozbu.

23 A uveče uze Liju kćer svoju i uvede je k Jakovu, i on leže s njom.

24 I Lavan dade Zelfu robinju svoju Liji kćeri svojoj da joj bude robinja.

25 A kad bi ujutru, gle, ono beše Lija; te reče Jakov Lavanu: Šta si mi to učinio? Ne služim li za Rahilju kod tebe? Zašto si me prevario?

26 A Lavan mu reče: Ne biva u našem mestu da se uda mlađa pre starije.

27 Navrši nedelju dana s tom, pa ćemo ti dati i drugu za službu što ćeš služiti kod mene još sedam godina drugih.

28 Jakov učini tako, i navrši s njom nedelju dana, pa mu dade Lavan Rahilju kćer svoju za ženu.

29 I dade Lavan Rahilji kćeri svojoj robinju svoju Valu da joj bude robinja.

30 I tako leže Jakov s Rahiljom; i voljaše Rahilju nego Liju, i stade služiti kod Lavana još sedam drugih godina.

31 A Gospod videći da Jakov ne mari za Liju, otvori njoj matericu, a Rahilja osta nerotkinja.

32 I Lija zatrudne, i rodi sina, i nadede mu ime Ruvim, govoreći: Gospod pogleda na jade moje, sada će me ljubiti muž moj.

33 I opet zatrudne, i rodi sina i reče: Gospod ču da sam prezrena, pa mi dade i ovog. I nadede mu ime Simeun.

34 I opet zatrudne, i rodi sina, i reče: Da ako se sada većpriljubi k meni muž moj, kad mu rodih tri sina. Zato mu nadeše ime Levije.

35 I zatrudne opet, i rodi sina, i reče: Sada ću hvaliti Gospoda. Zato mu nadede ime Juda; i presta rađati.

   

Bibla

 

Postanak 27:35

Studimi

       

35 A on mu reče: Dođe brat tvoj s prevarom, i odnese tvoj blagoslov.

Nga veprat e Swedenborg

 

Arcana Coelestia #2198

Studioni këtë pasazh

  
/ 10837  
  

2198. 'Abraham and Sarah were old' means that the human with the Lord was to be cast off. This is clear from the representation of 'Abraham and Sarah', and also from the meaning of 'old' or old age. 'Abraham' here represents the Lord as regards rational good, while 'Sarah' represents the Lord as regards rational truth, as stated above in various places in this chapter. Thus each here represents the human with the Lord, the reason being, as stated above, that Jehovah was now present and spoke to Abraham. And Jehovah was the Lord's Divine itself, not separate from Him even though it presents itself in representative historical events as separate; for by means of historical events it cannot be represented in any other way. But when it is said that Abraham and Sarah were old the meaning is that that human was to be cast off. 'Old age' does not imply anything other than a final period. In the Word reference is made in various places to 'old age' and to the fact that people 'died'. But neither old age nor death of the body is ever perceived in the internal sense, but something other than these which is evident from the whole sequence of thought; for those in the next life do not know what old age is or what death is. What is meant here is evident, as has been said, from the whole train of thought, which is that the Lord was to cast off the human.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.