Bibla

 

Jezekilj 4

Studimi

   

1 A ti, sine čovečji, uzmi opeku, i metni je preda se, i izreži na njoj grad Jerusalim.

2 I postavi oko njega opsadu, i načini kule prema njemu, i iskopaj oko njega opkop, i postavi vojsku oko njega, i namesti ubojne sprave oko njega.

3 Po tom uzmi tavicu gvozdenu, i metni je kao gvozden zid između sebe i grada, i okreni lice svoje suprot njemu, i on će se opsesti, i ti ćeš ga opsesti. To će biti znak domu Izrailjevom.

4 Potom lezi na levu stranu svoju, i metni na nju bezakonje doma Izrailjevog; koliko dana uzležiš na njoj toliko ćeš nositi njihovo bezakonje.

5 A ja ti dajem godine bezakonja njihova brojem dana, trista i devedeset dana, i toliko ćeš nositi bezakonje doma Izrailjevog.

6 A kad ih navršiš, onda lezi na desnu stranu svoju, i nosi bezakonje doma Judinog četrdeset dana; po jedan dan dajem ti za godinu.

7 I okreni lice svoje prema opkoljenom Jerusalimu zagalivši mišicu svoju, i prorokuj protiv njega.

8 I evo, vezaću te uzicama da se ne prevrneš s jedne strane na drugu dokle ne navršiš dane opsade tvoje.

9 I uzmi pšenice i ječma i boba i leća i prosa i krupnika, i saspi sve u jedan sud, i načini od toga sebi hleba prema broju dana u koje ćeš ležati na svojoj strani, tri stotine i devedeset dana ješćeš ga.

10 I jela tvog što ćeš jesti neka bude merom dvadeset sikala na dan; na rokove jedi ga.

11 I vodu pij merom, po šestinu ina, pij na rokove.

12 A hleb presan ječmen jedi, ispekavši ga na kalu čovečjem na njihove oči.

13 I reče Gospod: Tako će jesti sinovi Izrailjevi hleb svoj nečist među narodima u koje ću ih razagnati.

14 Tada rekoh: Ah Gospode Gospode, gle, duša se moja nije oskvrnila, jer od detinjstva svog do sada nisam jeo mrcinoga ni šta bi zverka razdrla, niti je ušlo u usta moja meso nečisto.

15 A On mi reče: Vidi, dajem ti goveđu balegu mesto čovečjeg kala, da na njoj ispečeš sebi hleb.

16 Zatim reče mi: Sine čovečji, evo ja ću slomiti potporu u hlebu u Jerusalimu, te će jesti hleb na meru i u brizi, i vodu će piti na meru i u čudu.

17 Jer će im nestati hleba i vode da će se čuditi među sobom i sasušiće se od bezakonja svog.

   

Nga veprat e Swedenborg

 

Nebeske Tajne #3941

Studioni këtë pasazh

  
/ 10837  
  

3941. Stih 14. I Ruben izide u vrijeme žetve pšenične. Da ovo označava veru u pogledu njenih stanja ljubavi i samilosti, vidi se iz reprezentacije Rubena, što je vera koja je prva (stvar) kod preporađanja (see br. 3861, 3866); iz značenja dana, vremena, što su stanja (vr. (23, 487, 488, 493, 893, 2788, 3462, 3785), i iz značenja pšenice, što je ljubav i samilost – a što će biti objašnjeno u onome što sledi; otuda je žetva pšenice zrelije stanje ljubavi i samilosti. Sredstva za povezivanje spoljašnjeg čoveka s unutrašnjim opisana su reprezentacijama četiri sina koja je Jakov dobio od robinja; a predmet o kome se sada govori je povezivanje dobra i istine preko ostalih sinova; pa se stoga prvo govori o mandragori, kojom se označava povezivanje ili bračni odnos. Razlog što pšenična žetva označava zrelo stanje ljubavi i samilosti je to, što se poljem označava crkva, pa stoga i stvari koje pripadaju crkvi; i što se semenima koja se sejeuu polju označavaju stvari koje pripadaju dobru i istinu; a one biljke koje se rađaju (niču, rastu) iz toga, kao što je pšenica, ječam, i ostala žita, označavaju stvari ljubavi i samilsoti, a isto tako i vere. Stanja crkve u pogledu ovih stvari se stoga upoređuju sa sejanjem i sa žetvom, i tako se nazivaju u Knjizi Postanja 8:22 (br. 932. DOVDE PREGL Da pšenica označava stvari ljubavi i samilosti, može se videti iz SEKCIJA 2 sledećih odlomaka.

Kod Mojsija: Jehova ga vođaše na visine zemaljske da jede rod poljski; i davaše mu da sisa med iz stijene i ulje iz tvrdoga kamena. Maslo od krava i mlijeko od ovaca s pretilinom od jaganjaca iovnova Bazanskih i jaraca, sa srcem zrna pšeničnih, i pio si vino, krv od grožđa (Zak. Ponovljeni XXXII-13, 14). Ovde, u unutrašnjem smislu, govori se o Drevnoj Crkvi u njenim stanjima kad je bila ustnovljena; i o svim stvarima ljubavi i samilosti i svim stvarfima vere koja je u njoj bila, opisuju s omoću značenja. Pretilina jaganjaca je nebesko ljubavi i samilosti; a pretilo i pretilina označava ono što je nebesko (br. 353), a pšenica, ljubav, to se često pominje skupa u Reči, kao kod Davida: O kad bi narod moj slušao mene, i sinovi Izrailjevi hodili putovima svojim! Najboljom bih pšenicom hranio njih, i medom bih iz kamena sitio ih (Psalam 81:13, 16). Opet kod istoga: Ograđuje međe svoje mirom, nasićava te jedre pšenice (Psalam 147:14). SEKCIJA 3 Da je pšenica ljubav i samilost, može se videti kod Jeremije: Pastiri mnogi pokvariće moj vinograd, potačiće dio moj, mili dio moj obratiće u golu pustoš. Na sva visoka mjesta po pustinji doći će zatirači; jer će mač Jehovin proždrijeti od jednoga kraja zemlje do drugoga, ne će biti mira ni jednom tijelu. Sijaće pšenicu, a trnje će žeti; mučiće se, a koristi ne će imati, i stidjeće se ljetine svoje, sa žestokoga gnjeva Jehovina Jeremija 12:10, 12, 13). Vinograd i polje oznaačavaju crkvu; gola pustoš (pustinja), njeno pustošenje; mač koji proždire, pustošenje istine; ne će biti mira, neće biti dobra koje utiče; sijanje pšenice, označava dobra ljubavi i samilosti; trnje žeti, zla i obmane ljubavi prema sebi i svetu. (Da je vinograd duhovna crkva, može se videti gore, br. 1069; a da je polje crkva u pogledu dobra, br. 2971; da je pustoš, pustošenje; da je mač koji proždire pustošenje istine, br. 2799; i da je SEKCIJA 4 mir dobro koje utiče, br. 3780.

Kod Joila:-Opustje polje, tuži zemlja, jer je potrveno žito, usahlo vino, nestalo ulja. Stidite se, ratari, ridajte gradari, pšenice radi i ječma radi, jer propade žetva na njivi; opašite se i plačite, sveštenici; ridajte koji služite oltaru, dođite, noćujte u kostrijeti, sluge Boga mojega; jer se unosi u dom Boga vašega dar i naljev Joilo 1:10, 11, 13). Svako može videti da se ovde opisuje stanje opustošenja crkve; tako da su polje i njiva crkva, žito njeno dobro, a novo vino njena istina (br. 3580); i da je pšenica nebesko ljubavi, a ječam duhovna ljubav; a pošto se govori o stanju crkve, to se kaže, plačite, sveštenici, ridajte koji služite oltar.

Kod Jezekilja, Duh Jehovin reče proroku: Uzmi pšenice i ječma i boba i leća i prosa i krupnika, i saspi sve u jedan sud, i načini od toga sebi hljeb prema broju dana koje ćeš ležati na svojoj strani, tri stotine i devedeset dana ješćeš ga. A hljeb ječmen prijesan jedi, ispekav ga na kalu čovječijem na njihove oči. Tako će jesti sinovi Izrailjevi hljeb svoj nečist među narodima u koje ću ih razagnati Jezekilj 4:9? 4:12? 4:13). Ovde se govori o profanaciji dobra i istine; pšenica, ječam, bob, leća, proso i krupnik su vrste dobra i istina koje iz njih porističu; hljeb ili i hljeb prijesan (pogača) načinjeni od ljudskog kala (blata, izmeta), označava profanaciju SEKCIJA

6. (svetogrđenje) svih ovih (dobara).

Kod Jovana: I gle, konj vran (crn), i onaj što sjeđaše na njemu imaše mjerila u ruci svojoj. I čuh glas između četiri životinje gdje govori: oka pšenice za groš, i tri oke ječma za groš; a ulja i vina ne će ni biti. (Otkr. 6:5, 6). Ovde se govori o pustošenju dobra i istine; oka pšenice za groš označavajući nedostatak ljubavi; tri oke ječma za groš, SEKCIJA 7nedostatak samilosti.

Kod Jezekilja: Juda i zemlja Izrailjeva bijahu tvoji trgovci, dolažahu na sajme tvoje sa pšenicom Menitskom i feničkom i medom i uljem i balsamom Jezekilj 27:17. Ovde se govori o Tiru, kojim su označeni dobro i istina; dobra ljubavi i samilosti i njihova sreća su pšenica Menitska, i ulje i med i balsam; Juda je nebeska crkva, a zemlja Izrailjska je duhovna crkva, iz kojih dolaze ove stvari; trgovanje je sticanje.

Kod Mojsija: Zemlja pšenice i ječma, zemlja loze i smokve i šipka, i masline, i ulja, i meda (Zak. Ponovljeni 8:8). Ovime se opisuje zemlja Hanansku, koja je u unutrašnjem smislu Gospodovo carstvo (br. 1413, 1437, 1585, 1607, 3038, 3705). Dobra ljubavi i samilosti su označena pšenicom i ječmom, a dobra vere lozom i SEKCIJA 9 smokvom.

Kod Mateja: Njemu je lopata u ruci Njegovoj, pa će otrijebiti gumno svoje, i skupiće pšenicu svoju u žitnicu, a pljevu će sažeći ognjem vječnijem Mateju 3:12. Ovako Jovan Krstitelj govori o Gospodu; pšenica označava dobro ljubavi i samilosti; pljeva, ono što nije dobro.

Kod istoga: Ostavite neka raste oboje zajedno do žetve; i u vrijeme žetve reći ću žeteocima: saberite najprije kukolj, i svežite ga u snoplje da ga sažežem; a pšenicu svezite u žitnicu moju Mateju 13:30. Kukolj označava zla i obmane; a pšenica, dobra. Ovo su upoređenja, a upoređenja se u Reči prave pomoću značenja.

  
/ 10837  
  

Nga veprat e Swedenborg

 

Nebeske Tajne #893

Studioni këtë pasazh

  
/ 10837  
  

893. Stih 13. Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovčegu, i ugleda zemlju suhu.

Šest stotina prve godine označava poslednju granicu; prvi dan prvoga mjeseca, prvu granicu; voda usahnu na zemlji, da se obmane više nisu pojavile; i Noje otkri krov na kovčegu i ugleda znači da se svetlost istina vere pokazala onda kada su bile uklonjene obmane; i ugleda zemlju suhu znači novo rođenje. Da šest stotina prve godine označava kraj, jasno je iz značenja broja šest stotina, o čemu je bilo reči u prethodnom poglavlju (stih 6, stav 737), naime, da je to početak iskušenja, a sada se istim brojem označava kraj iskušenja, pošto je prošla cela godina, tako da se to desilo na kraju godine, pa se stoga dodaje na početku prvoga meseca, čime se označava novi početak. Ceo period u Reči se uvek označava sa dan, sedmica, mesec, godina, iako to može biti sto ili hiljadu godina, kao što su to dani u prvom poglavlju Knjige postanja, čime se označavaju faze preporoda čoveka Pradrevne crkve; jer dan i godina u unutrašnjem smislu znače vreme, a pošto znače vreme, to znači da označavaju stanje. Kao kod Isaije:

Da oglasim godinu milosti Jehovine i dan osvete Boga našega, da utješim sve žalosne. (Izaija 61:2).

Ovde se radi o Gospodovom dolasku.

Opet:

Jer je dan osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji otkupe.

Izaija 63:4).

I ovde dan i godina znače vreme i stanje.

Kod Habakuka:

O, Jehova, djelo svoje usred godina sačuvaj u životu, usred godina objavi ga, u gnjevu sjeti se milosti. (Avakuma 3:2).

Ovde godine označavaju vreme i stanje.

Kod Davida:

Ali ti si taj isti, i godine tvoje ne će isteći. (Psalam 102:27).

Ovde godine označavaju vreme i pokazuje se da kod Boga nema vremena. Tako u odlomku pred nama godine Potopa ne obeležavaju konkretne godine, već period koji nije određen vremenski i znače stanje (videti šta je dosad rečeno o godinama, stav 482, 487, 488, 493).

  
/ 10837