3704. I Bog Isakov. Da ovo označava Gospoda kao Božansko Ljudsko, jasno je iz reprezentacije Isaka, što je Gospodovo Božansko Racionalno; a pošto ljudsko počinje u Racionalnom (vidi br. 2194), i pošto ljudsko potiče i opstoji zahvaljujući Racionalnom, stoga ovde Bog Isakov označava Gospodovo Božansko Ljudsko. Kao u nebu, i kod čoveka, kao i sveukupnoj prirodi, sve kako u opštem tako i u posebnom odnosi se na dobro i istinu, pa stoga i u Gospodovom Božanskom postoji razlika između Božanskog dobra i Božanske istine. Pa se Gospodovo Božansko dobro naziva Ocem, a Njegova Božanska istina Sinom, dok je Gospodovo Božansko samo dobro; to jest, Dobro samo; a Božanska istina je Gospodovo Božansko dobro koje se pokazuje u nebu; to jest, pred anđelima. To je slično suncu. U svojoj suštini, sunce je čista vatra, a svetlost, koja se vidi tamo, nije u suncu, ali je iz (od) sunca. (Da je Gospod u pogledu Božanskog dobra predstavljen suncem, i da je On u drugom životu sunce u sveukupnom nebu, može se videti gore, br. 1053, 1524, 1529, 1531, 2495, 3636, 3643; i da je Gospod u pogledu Božanske istine predstavljen svetlošću, i da je On svetlost u celom nebu, vidi br. 1053, 1521, 1529, 1530, 2776, 3138, 3195, 3222, 3223, 3339, 3341, 3636, 3643). Na taj način, u Svojoj suštini Gospod je samo Božansko dobro, a tako isto i u pogledu Božanskog samog i Božanskog Ljudskog; ali Božanska istina nije Božansko dobro, nego je od Božanskog dobra, jer kao što je ranije rečeno, ono se tako pokazuje (izgleda) u nebu. I pošto Božansko dobro izgleda kao Božanska istina, stoga, kako bi ga čovek shvatio, u Gospodovom Božanskom postoji razlika između Božanskog dobra i Božanske istine: a Božansko dobro je ono što se u Reči naziva Ocem, a Božanska istine ono što se naziva Sinom. Ovo je tajna koja je pohranjena u tome što Sam Gospod često govori o Svome Ocu kao nekome ko se razlikuje od Njega; a na drugim mestima tvrdi da su On i Otac jedno. (Da u unutrašnjem smislu Otac označava dobro; i u najvišem smislu, Gospoda kao Božansko dobro, pokazano je gore, br. 3703; a da Sin označava istinu, a Sin Božiji i Sin čovjekov, Gospoda kao Božansku istinu, br. 1729, 1730, 2159, 2803, 2813). Isto se vidi i iz svi dlomaka gde Gospod pominje svoga Oca, i naziva sebe Sinom. Da se Gospod koji se u Starom Zavetu naziva Jehovom, može se videti gore, br. 1343, 1736, 2921); i da se On tamo naziva Ocem, jasno je iz sledećih odlomaka. Kao kod Isaije: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, i ime će mu biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni ( (9:6). Ovde se jasno vidi ko je dijete koje se rodi, i Sin koji nam se dade. Da je to Gospod, stoga, se vidi da se Gospod naziva Ocem vječnim.
Kod Jeremije: Biću Otac Izrailju, a Efraim biće Moj prvenac Jeremija 31:9. Ovo se kaže za Gospoda, koji je Bog Izrailjev, i Svetac Izrailjev, kao što se može videti gore (br. 3305): a ovde Otac Izrailju.
Kod Malahija: Zar nemamo jednoga Oca? Zar nas nije On stvorio? Malahija 2:10. Ovde u unutrašnjem smislu, stvoriti znači preporoditi; kao i u drugim odlomcima Reči (vidi br. 16, 88, 472); a pošto je Gospod jedini koji daje Novo rođenje i koji Otkupljuje, to se On ovde naziva Ocem i Bogom. Isto tako kod Isaije: Ti si otac naš, jer Abraham nas ne poznade, a Izrailj ne prizna nas; Ti, Jehova si naš Otac, tako Ti je ime u vječnosti (Isaija 63:16).
Opet: I obući ću mu Tvoju haljinu, i tvojim ću ga pojasom opasati, i tvoju ću mu vlast dati u ruke, i biće Otac Jerusalimljanima i domu Judinu. I metnuću mu ključ od doma Davidiva na rame: kad on otvori, ne će niko zatvoriti, i kad od zatvori, ne će niko otvoriti. I kao klin uglaviću ga na tvrdu mjestu, i biće prijesto slave domu oca svojega; I o Njemu će se vješati sva slava doma njegova, sinova i unuka svakojaki sudovi (posude), i najmanji, i čaše i mjehovi (Isaija 22:21-24.
Sasvim je jasno da je Gospod taj koji je u unutrašnjem smislu predstavljen i označen, i da se naziva Ocem Jerusalimljanima i domu Judinom; i da je na njegovom ramenu ključ doma Davidovog. Koji otvara a niko ne zatvara, i koji zatvara a niko ne otvara (pogledaj predgovor poglavlju XXII.): i Njegov je presto slava oca njegova, i na njemu i od njega su sve svete stvari, koje se nazivaju sudovim (posudama), nebeske stvari su čaše, a svete duhovne stvari su sudovi najmanji. Pošto su kraljevi i sveštenici predstavljali Gospod, kraljevi, njihovim kraljevstvom, Gospoda kao Božansku istinu; a sveštenici Gospoda kao Božansko dobro (br. 3670), stoga se sveštenici ovde nazivaju očevima, kao što se može videti i iz knjige o Sudijama: Miha reče leviti (svešteniku): ostani kod mene, bi budi mi otac i sveštenik Jovan 17:10. Slično su mu rekli i sinovi Danovi. A oni mu rekoše: muči (šuti), metni ruku na usta, pa hajde s nama, i budi nam otac i sveštenik Sudije 18:19.
Da su ih tako nazivali i kraljevi (carevi), vidi se iz knjige o Carevima: Car Izrailjev reče Eliseju: Oče, da li da ih pogubim? A ovaj odgovori: nemoj ih pogubiti 2. Kraljevima 6:21, 22). (prim. prev. Ovo se ne nalazi na označenom mestu) Joaz car je uputio ove reči Eliseju kad je ovaj umro: I on plaka nad njim, i reče: Oče, oče, kola Izrailjeva, i konjanici 2. Kraljevima 13:14. (prim. prev. U King James prevodu, ovo mesto je u gl . (2:12 Prve Knjige o Carevima). Razlog da da su ih carevi (kraljevi) tako nazivali, bio je to, što su carevi predstavljali Gospoda kao Božansku istinu; a sveštenici su predstavljali Gospoda kao Božansko dobro; a tako isto stoga što se istina odnosi prema dobru kao sin prema ocu, jer je istina od dobra. Ovo je vrlo dobro poznato u drugom životu, pa se stoga u nebu samo Gospod naziva Ocem, a Gospod se opaža u nebu kada se u Reči jenađelista pominje otac (vidi br. 15, 1729). Kada se (u nebu) uvode u dobro i istinu, sva mala deca se ue da priznaju Gospoda kao svog Oca; tako isto, i novopridošli (duhovi) kada stignu u nebo, poučavaju se vrlo brižnjivo o tome da postoji samo jedan Bog; a oni koji su rođeni unutar crkve, njih se uči da se celo Trojstvo sadrži u Gospodu; jer skoro svi koji stignu iz Hrišćanskog sveta donose sa sobom ideju o tri boga, iako ustima kažu da postoji samo jedan Bog; jer je ljudski nemoguće misliti o jednom, kad je ranije ušla ideja o tri, i kad se svaki naziva Bogom, i kad se oni razlikuju po atributima i službama, i kada se njima odvojeno klanja. Pa se stoga klanjaju trima bogovima u srcu, dok se ustima klanjaju samo jednom. Da je celo Trojstvo u Gospodu, poznato je u Hrišćanskom svetu, ali oni (Hrišćani) u drugom životu malo misle o Gospodu (malo do Njega drže); Njegovo Ljudsko je kamen spoticanja za mnoge, jer oni razlikuju Ljudsko od Božanskog, jer za Ljudsko ne veruju da je Božansko; i takvi ljudi (koji tako veruju) sebe smatraju pravednicima, i i misle da su čisti i skoro sveti; ali ovakvi ljudi ne misle o tome da je Gospod proslavio, to jest, da je Svoje Ljudsko učinio Božanskim; i da je bio začet od Jehove samoga; međutim, niko ne može da postane pravedan, a još manje posvećen, osim od Božanskog, to jest od Gospodovog Božanskog Ljudskog, koje je predstavljeno i označeno u Svetoj Večeri, gde se izričito kaže da je hleb Njegovo telo a vino da je Njegova krv. Da je Gospod jedno s Ocem, i da je On od večnosti, i da On vlada svemirom, pa da je On stoga Božansko dobro i Božanska istina sama, sasvim je vidljivo iz Reč. Da je jedan s Ocem, vidi se iz ovih odlomaka kod Jovana: Niko nije vidio Oca nikada; samo ga je vidio jedinorođeni Sin, koji je u nedrima Oca Jovan 1:18).
Opet: I za to više gledahu Židovi da ga ubiju što ne sam varaše subotu nego i ocem svojim nazivaše Jehovu i građaše se jednak Bogu. A Isus odgoarajući reče im: zaista, zaista vam kažem, Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da Otac čini; jer on čini ono i Sin čini onako: jer otac ljubi Sina, i sve mu pokazuje što sam čini; i pokazaće Mu veća djela od ovijeh da se vi čudite. Jer kako otac podiže mrtve i oživljuje, tako i Sin koje hoće oživljuje, Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu. Da svi poštuju Sina kao što poštuju oca; ko ne poštuje Sina, ne poštuje Oca koji ga je poslao. Zaista, zaista vam kažem: ko moju riječ sluša i vjeruje onome ko je mene poslao, ima život vječni, i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista vam kažem: ide čas i već je nastao, kad ćemrtvi čuti glas sina Božijega, i čuvši oživjeti. Jer kao što Otac ima život u sebi, tako dade i Sinu da ima život u sebi; i dade mu vlast da i sud čini, jer je Sin čovječiji. Ne divite se ovome, jer ide čas u koji će svi koji su u grobovima čuti glas Sina Božijega. Ako ja svedočim za sebe, moje svjedočanstvo nije istinito. Ima drugi koji svedoči za mene; i znam da je istinoto svjedočanstvo što svedoči za mene. I Otac koji me posla, sam svjedoči za mene. Ni glasa njegova nikad ne čuste, ni lica njgova ne vidjeste. I riječi njegove nemate u sebi da stoji; jer vi ne vjerujete onom ko ga posla. Pretražite Pisma, jer vi mislite da imate u njima život vječni. I Ona svedoče za mene Jovan 5:18 itd). Ovde se pod ocem misli na Božansko dobro; a pod Sinom, na Božansku istinu, obe u Gospodu. Iz Božanskog dobra, koje je Otac, može da proizađe samo oni što je Božansko, a to što proizlazi je Božanska istina, koja je Sin.
Opet: U prorociam stoji napisano: i biće svi naučeni od Boga. Svako koji čuje od Oca i nauči, doći će k meni. Ne da je ko vidio Oca osim onoga koji je od Boga, on vidje Oca (Jovan 6:45, 46).
Opet: Tada mu govorahu: gdje je otac tvoj? Isus odgovori: ni mene ne znate ni oca mojega; kad biste znali mene, znali biste i oca mojega Jovan 8:19).
Opet: Ja i otac jedno smo. Ako li tvorim, ako i meni ne vjerujete, djelima mojim vjerujte da je Otac u meni, i ja u njemu Jovan 10:30, 38).
Opet: Isus reče: ko mene vjeruje, ne vjeruje mene, nego onoga koji me posla; i ko vidi mene, vidi onoga koji me posla. Ja dođoh vidjelo na svijet, da ni jedan koji mene vjeruje ne ostane u tami Jovan 12:44-46. Pod Ocem koji ga šalje, označava se u unutrašnjem smislu, da On proističe od oca; isto je označeno i u drugim odlomcima gde Gospod kaže da Ga je Otac poslao. Da je svetlost Božanska istina, može se videti gore.
Opet: Ja sam put i istina i život, niko ne će doći ocu do kroza me. Kad biste mene znali, onda biste znali i oca mojega; i odsele poznajete ga i vidjeste ga: Reče mu
Filip: Gospode! Pokaži nam oca, i biće nam dosta. Isus mu reče: toliko sam vrijeme s vama i nijesi me poznao, Filipe? Koji vidje mene, vidje oca; pa kako ti govoriš: pokaži nam oca? Zar ne vjeruješ da sam ja u ocu i otac u meni? Riječi koje vam ja govorim ne govorim od sebe; nego otac koji je u meni on tvori djela. Vjerujte meni da sam ja u ocu i otac u meni; ako li meni ne vjerujete, vjerujte mi po tijem djelima. Zaista, zaista vam kažem: koji vjeruje mene, djela koja ja tvorim i on će tvoriti, i veća od ovijeh će tvoriti: jer ja idem k ocu svojemu, i što god zaištete u oca u moje ime, ono ću vam učiniti, da se proslavi otac u sinu (Jovan 14:6-13).
Opet: Ko ima zapovijesti Moje i drži ih, on je onaj koji ima ljubav k meni, a koji ima ljubav k meni, imaće k njemu ljubav i otac Moj; i ja ću imati ljubav k njemu, i javiću mu se sam. Isus odgovori i reče: ko ima ljubav k Meni, i otac moj imaće ljubav k njemu; i k njemu ćemo doći, i u njega ćemo se staniti Jovan 14:21, 23). Oni koji su u Božanskoj istini su oni koji imaju Njegove zapovesti i drže ih; a oni koji su u Božanskom dobru su oni koji imaju ljubav k njemu; o kojima je rekao da će k njima i Otac imati ljubav, i Mi ćemo doći k njemu i staniti se; to jest, to će učiniti Božansko dobro i Božanska istina; stoga se kaže kod istoga jJevanđeliste: U taj dan znaćete da sam u Mome Ocu, i da ste vi u meni (Jovan 14:20) I na drugome mestu: Oče sveti, sačuvaj ih u ime svoje, one koje si mi dao, da budu jedno kao i mi Jovan 17:11. Iz ovih odlomaka jasno je da je Gospod govorio o Ocu od Božanskog dobra koje je On sam imao, i o Sinu od Božanske istine koja je od Božanskog dobra; stoga da su Otac i Sin ne dva, nego jedan. Razlog da je Gospod ovako govorio bio je u tome, da bi Reč bila primljena kako na zemlji tako i u nebu; a isto tako zbog toga što, pre nego li je bio porslvljen, On je bio Božanska istina koja je od Božanskog dobra; ali kad je bio proslavljen, On je postao Božansko dobro samo u svakoj suštini, te je od njega svo Božansko dobro i Božanska istina. DA JE GOSPOD BIO OD VEČNOSTI (ab aeterno), može se videti iz toga što je Gospod govorio preko proroka; kao i zbog toga što je Božanska istina od Njega, On je nazivan Rečju; o čemu kod Jovana: U početku bješe Riječ, i Riječ bješe u Boga, i Bog bješe Riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I Riječ postade tijelo, i useli se u nj puno blagodati i istine, i vidjesmo slavu njegovu, slavu kao jedinorodnoga od oca Jovan 1:1-4, 14). Riječ označava svu istinu u nebima i na zemlji koja je od Božanskog. Da je Gospod od večnosti, On jasno uči kod Jovana: Ivan svjedoči za njega i viče govoreći: ovaj bješe za koga rekoh: koji za mnom id rije mene postade, jer prije mene bješe. Odgovori im Jovan govoreći: ja kršćavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. Ovo je onaj za koga ja rekoh: za mnom ide čovjek koje preda me postade, jer prije mene bješe Jovan 1:15, 26, 27, 30).
Opet: A kad vidite Sina čovječijega da odlazi gore gdje je prije bio Jovan 6:62).
Opet: Isus im reče: zaista, zaista vam kažem: prije Abrahama, ja sam Jovan 8:58).
Opet: Znajući Isus da mu sve otac dade u ruke, i da od nejga iziđe, i k Bogu ide Jovan 13:3).
Opet: Jer sam otac ima ljubav k vama kao što vi imate ljubav k meni, i vjerovaste da ja od Boga izidoh. Iziđoh odOca i dođoh na svijet; i opet ostavljam svijet, i idem k Ocu Jovan 16:27, 28).
Opet: Ja tebe proslavih na zemlji: posao svrših koji si mi dao da radim. I sad proslavi ti mene, oče, u tebe samoga slavom koju imadoh u tebe prije nego svijet postade. Oče! Hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja; da vide slavu moju koju si mi dao; jer si imao ljubav k meni prije postanja svijeta Jovan 17:4, 5, 24).
Kod Isaije: Dijete nam se rodi, Sun nam se dade; i njegovo ime će biti Divni, Savjetnik, Bog, Junak, Otac od Vječnosti, Knez Mirni (9:6). DA GOSPOD VLADA NAD SVEMIROM, jasno je kod Mateje; . Sve je meni predao otac moj Mateju 11:27).
Opet: Daće Mi se svaka vlast na nebu i na zemlji Mateju 28:18).
Kod Jovana: Otac ljubi Sina i dade mu sve u Njegove ruke: onaj ko vjeruje u Sina, ima život vječni Jovan 3:35, 36).
Opet: Jer Otac ne sudi nikome, nego sav sud dade Sinu Jovan 5:22).
Opet: Isus znajući da je Otac dao sve u Njegove ruke (13:3).
Opet: Sve što ima Otac Moje je Jovan 16:15).
Opet: Isus reče: Oče! Dođe čas, proslavi Sina svojega, da i Sin tvoj proslavi tebe . Kao što si mi dao vlast nad svakijem tijelom da svemu što si mu dao da život vječni Jovan 17:1, 2).
Opet: I Moje sve je Tvoje, i Tvoje Moje, i ja se proslavih u njima. I više nijesam na svijetu, a oni su na svijetu, a ja idem k tebi Sudije 17:10, 11).
Kod Luke: Otac je sve dao u Moje ruke Luka 10:22. Iz svih navedenih odlomaka, jasno je da je Božansko dobro ono što se naziva Ocem; a da je Božanska istina ono što se naziva Sinom; i da Gospod od Božanskog dobra preko Božanske istine vlada na svim stvarima u svemiru, kako u opštem tako i u posebnom. Pošto je ovako, i pošto je očito iz Reči, za čuđenje je da ljudi u Hrišćanskom svetu ne priznaju, kao u nebu, i ne obožavaju Gospoda samoga, to jest jednog Boga; jer oni i uče i znaju da je celo Trojstvo u Gospodu, da je Duh Sveti, kome se klanja kao posebnom Bogu odvojeno od Sina i Oca, da je to Sveto duha, ili Sveto koje preko duhova i anđela proističe od Gospoda, to jest, od
Njegovog Božanskog dobra preko Božanske istine, to će biti, po Gospodovboj Božanskoj milosti, pokazano na drugome mestu.
