The Bible

 

Jezekilj 28

Study

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, reci knezu tirskom: Ovako veli Gospod Gospod: Što se ponese srce tvoje, te veliš: Ja sam Bog, sedim na prestolu Božjem usred mora; a čovek si a ne Bog, i izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim;

3 Eto mudriji si od Danila, nikakva tajna nije sakrivena od tebe;

4 Stekao si blago mudrošću svojom i razumom svojim, i nasuo si zlata i srebra u riznice svoje;

5 Veličinom mudrosti svoje u trgovini svojoj umnožio si blago svoje, te se ponese srce tvoje blagom tvojim;

6 Zato ovako veli Gospod Gospod: Što izjednačuješ srce svoje sa srcem Božjim,

7 Zato, evo, ja ću dovesti na tebe inostrance najljuće između naroda, i oni će istrgnuti mačeve svoje na lepotu mudrosti tvoje, i ubiće svetlost tvoju.

8 Svaliće te u jamu i umrećeš usred mora smrću pobijenih.

9 Hoćeš li pred krvnikom svojim kazati: Ja sam Bog, kad si čovek, a ne Bog u ruci onog koji će te ubiti?

10 Umrećeš smrću neobrezanih od ruke tuđinske; jer ja rekoh, govori Gospod Gospod.

11 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

12 Sine čovečji, nariči za carem tirskim, i reci mu: Ovako veli Gospod Gospod: Ti si pečat savršenstva, pun si mudrosti, i sasvim si lep.

13 Bio si u Edemu, vrtu Božjem; pokrivalo te je svako drago kamenje: sarad, topaz, dijamant, hrisolit, onih, jaspis, safir, karbunkul, smaragd i zlato; onaj dan kad si se rodio načinjeni ti biše bubnji tvoji i svirale.

14 Ti si bio heruvim, pomazan da zaklanjaš; i ja te postavih; ti beše na svetoj gori Božijoj, hođaše posred kamenja ognjenog.

15 Savršen beše na putevima svojim od dana kad se rodi dokle se ne nađe bezakonje na tebi.

16 Od mnoštva trgovine svoje napunio si se iznutra nasilja, i grešio si; zato ću te baciti kao nečistotu s gore Božje, i zatrću te između kamenja ognjenog, heruvime zaklanjaču!

17 Srce se tvoje ponese lepotom tvojom, ti pokvari mudrost svoju svetlošću svojom; baciću te na zemlju, pred careve ću te položiti da te gledaju.

18 Od mnoštva bezakonja svog, od nepravde u trgovini svojoj oskvrnio si svetinju svoju; zato ću izvesti oganj ispred tebe, koji će te proždreti, i obratiću te u pepeo na zemlji pred svima koji te gledaju.

19 Svi koji te poznaju među narodima prepašće se od tebe; bićeš strahota, i neće te biti do veka.

20 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

21 Sine čovečji, okreni lice svoje prema Sidonu, i prorokuj protiv njega,

22 I reci: Ovako veli Gospod Gospod: Evo me na tebe, Sidone, i proslaviću se usred tebe, i poznaće se da sam ja Gospod kad izvršim sudove na njemu i posvetim se u njemu.

23 I poslaću pomor u nj, i krv na ulice njegove, i pobijeni će padati usred njega od mača, koji će navaliti na njih sa svih strana, i poznaće da sam ja Gospod.

24 I neće više biti domu Izrailjevom trn koji bode ni žalac koji zadaje bol više od svih suseda njihovih, koji ih plene; i poznaće da sam ja Gospod Gospod.

25 Ovako veli Gospod Gospod: Kad skupim dom Izrailjev iz naroda među koje su rasejani, i posvetim se u njima pred narodima i nasele se u svojoj zemlji koju dadoh sluzi svom Jakovu,

26 Tada će živeti u njoj bez straha, i gradiće kuće, i sadiće vinograde, i živeće bez straha kad izvršim sudove na svima koji ih pleniše sa svih strana, i poznaće da sam ja Gospod Bog njihov.

   

The Bible

 

Zaharija 9:3

Study

       

3 I Tir sagradi sebi grad, i sabra srebra kao praha, i zlata kao kala po putu.

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #4906

Study this Passage

  
/ 10837  
  

4906. 'Bring her out, and let her be burnt' means that it - that is to say, the internal aspect of the Church which Tamar represented - should be exterminated. This is clear from the meaning of 'bringing her out, and burning her' as exterminating, 'bringing out' having reference to the truth and 'burning' to the good which were to be exterminated. The use of 'burning' in reference to the extermination of good is clear from many places in the Word. The reason for the usage is that in the spiritual sense 'fire' and 'flame' mean good, 934, and the heat radiated from them the affection for good, while 'fire' and 'flame' in the contrary sense mean evil, and the heat radiated from these the affection for evil, 1297, 1861, 2446. Also, in actual fact good is spiritual fire from which spiritual heat which is life-giving is radiated; and evil too is a fire, but from this a heat which is a consuming one is radiated. Anyone who turns his attention to this matter and reflects on it can plainly see that the good of love is spiritual fire, and that the affection for that good is spiritual heat if he reflects on the question where do man's vital fire and heat come from, he will discover that love is the source of it; for as soon as love departs a person begins to grow cold, but as love increases in him he becomes warmer. Unless man's vital fire and heat came from that source he could not possibly have life at all. But this life-bringing fire or spiritual heat becomes among the evil a destroying and consuming fire, for in their case it is converted into this kind of fire. Among living creatures which do not possess reason spiritual heat likewise flows in and brings life, but life which is varied, depending on the ways in which their organic forms, and therefore their knowledge and innate affections receive that life, as with bees and all other creatures.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.