¹ Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

² Sine čovečji, pokaži Jerusalimu gadove njegove,

³ I reci: Ovako veli Gospod Gospod Jerusalimu: Postanjem i rodom ti si iz zemlje hananske; otac ti beše Amorejac a mati Hetejka.

⁴ A o rođenju tvom, kad si se rodila, nije ti pupak odrezan i nisi okupana vodom da bi bila čista, niti si solju natrvena ni pelenama povita.

⁵ Oko te ne požali da ti učini šta od toga i da ti se smiluje: Nego ti bi bačena u polje, jer beše mrska duša tvoja onog dana kad si se rodila.

⁶ I idući mimo tebe i videvši te gde se valjaš u svojoj krvi, rekoh ti: Da si živa u svojoj krvi! I opet ti rekoh: Da si živa u svojoj krvi!

⁷ I učinih da rasteš na hiljade kao trava u polju; i ti naraste i posta velika i dođe do najveće lepote; dojke ti napupiše, i dlake te probiše; ali ti beše gola naga.

⁸ I idući mimo tebe pogledah te, i gle, godine ti behu godine za ljubljenje; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i učinih veru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja.

⁹ I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem.

¹⁰ I obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastreh te svilom.

¹¹ I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata.

¹² I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan venac na glavu.

¹³ I ti beše okićena zlatom i srebrom, i odelo ti beše od tankog platna i od svile i vezeno, jeđaše belo brašno i med i ulje, i beše vrlo lepa, i prispe do carstva.

¹⁴ I raziđe se glas o tebi po narodima radi lepote tvoje, jer beše savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod.

¹⁵ Ali se ti osloni na lepotu svoju, i prokurva se s glasa svog, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova.

¹⁶ I uzevši od haljina svojih načinila si šarene visine, i kurvala si se na njima, kako nikada nije bilo niti će biti.

¹⁷ I uzevši krasni nakit svoj od mog zlata i od mog srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima.

¹⁸ I uzevši vezene haljine svoje zaodela si ih, i ulje moje i kad moj stavila si pred njih.

¹⁹ I hleb moj, koji ti dadoh, belo brašno i ulje i med, čim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. Tako je bilo, govori Gospod Gospod.

²⁰ I uzimala si sinove svoje i kćeri svoje koje si rodila, i njih si im prinosila da se spale. Malo li beše kurvarstva tvog,

²¹ Te si i sinove moje klala i davala si ih da im se provedu kroz oganj?

²² I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nisi se opominjala dana mladosti svoje kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj.

²³ I posle sve zloće svoje, (Teško, teško tebi! Govori Gospod Gospod,)

²⁴ Sagradila si sebi kuću kurvarsku, i načinila si sebi visine na svakoj ulici,

²⁵ Na svakoj rasputici načinila si sebi visinu, i nagrdila si svoju lepotu, i razmetala si noge svoje svakome koji prolažaše, i umnožila si kurvarstvo svoje.

²⁶ Kurvala si se sa sinovima misirskim, susedima svojim velikog tela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnevila.

²⁷ Zato gle, digoh ruku svoju na te i umalih obrok tvoj, i dadoh te na volju nenavidnicima tvojim, kćerima filistejskim, koje beše stid od sramotnog puta tvog.

²⁸ Kurvala si se sa sinovima asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nisi nasitila.

²⁹ I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji hananskoj sve do haldejske, i ni tako se nisi nasitila.

³⁰ Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad činiš sve što čini najgora kurva,

³¹ Kad si gradila kurvarsku kuću na svakoj rasputici i činila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nisi, jer nisi marila za platu;

³² Nego kao žena preljubočinica, koja mesto muža svog prima druge.

³³ Svim kurvama daje se plata, a ti si davala platu svim milosnicama svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svih strana da se kurvaju s tobom.

³⁴ I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: Jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako.

³⁵ Zato, kurvo, čuj reč Gospodnju.

³⁶ Ovako veli Gospod Gospod: Što se otrov tvoj prosu, i što se u kurvanju tvom otkrivala golotinja tvoja tvojim milosnicima i svim gadnim idolima tvojim, i za krv sinova tvojih, koje si im dala,

³⁷ Zato, evo, ja ću skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si se milovala, i sve koje si ljubila, i sve na koje si mrzela, skupiću ih sve oko tebe, i otkriću im golotinju tvoju da vide svu golotinju tvoju.

³⁸ I sudiću ti kako se sudi onima koje čine preljubu i onima koje krv prolivaju, i daću te na smrt gnevu i revnosti.

³⁹ I predaću te u njihove ruke, te će razoriti tvoju kuću kurvarsku i raskopati visine tvoje, i svući će haljine s tebe, i uzeće ti krasni nakit i ostaviće te golu nagu.

⁴⁰ I dovešće na te ljudstvo, te će te zasuti kamenjem, i izbošće te mačevima svojim.

⁴¹ I popaliće kuće tvoje ognjem, i izvršiće na tebi sud pred mnogim ženama, i učiniću te ćeš se okaniti kurvanja i nećeš više davati plate.

⁴² I namiriću gnev svoj nad tobom, i revnost će se moja ukloniti od tebe, i umiriću se, i neću se više gneviti.

⁴³ Zato što se nisi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svim tim, zato, evo, i ja ću obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te nećeš činiti grdila niti kakvih gadova svojih.

⁴⁴ Gle, ko god govori priče, govoriće o tebi priču, i reći će: Kakva mati, takva joj kći.

⁴⁵ Ti si kći matere svoje, koja se odmetnula od muža svog i dece svoje, i sestra si sestara svojih, koje se odmetnuše od muževa svojih i dece svoje, mati vam je Hetejka a otac Amorejac.

⁴⁶ A starija ti je sestra Samarija s kćerima svojim, koja ti sedi s leve strane, a mlađa ti je sestra koja ti sedi s desne strane Sodom sa kćerima svojim.

⁴⁷ A ti ni njihovim putem nisi hodila, niti si činila po njihovim gadovima, kao da ti to beše malo, nego si bila gora od njih na svim putevima svojim.

⁴⁸ Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, sestra tvoja Sodom i kćeri njene nisu činile kako si činila ti i tvoje kćeri.

⁴⁹ Evo, ovo beše bezakonje sestre tvoje Sodoma: U ponosu, u izobilju hleba i bezbrižnom miru beše ona i kćeri njene, a ne pomagahu siromahu i ubogom;

⁵⁰ Nego se ponašahu i činjahu gadove preda mnom, za to ih zatrh kad videh.

⁵¹ Samarija nije zgrešila pola koliko ti, jer si počinila gadova svojih više nego one, te si opravdala sestre svoje svim gadovima svojim koje si učinila.

⁵² I ti dakle, koja si sudila sestrama svojim, nosi sramotu svoju za grehe svoje, kojima si postala grđa od njih; one su pravednije od tebe; i ti se dakle stidi i nosi sramotu, kad si opravdala sestre svoje.

⁵³ Ako dovedeš natrag njihovo roblje, roblje sodomsko i kćeri njene, i roblje samarijsko i kćeri njene, dovešću i tvoje roblje iz ropstva među njima.

⁵⁴ Da nosiš sramotu svoju i da se stidiš za sve što si činila, i da im budeš uteha.

⁵⁵ Ako se sestre tvoje, Sodom i kćeri njene povrate kao što su bile, i ako se Samarija i kćeri njene povrate kao što su bile, povratićeš se i ti i kćeri tvoje kao što ste bile.

⁵⁶ Jer usta tvoja ne pominjaše Sodom, sestru tvoju, u vreme oholosti tvoje,

⁵⁷ Pre nego se otkri zloća tvoja kao u vreme sramote od kćeri sirskih i od svih što su oko njih, kćeri filistejskih, koje te sramoćahu sa svih strana.

⁵⁸ Nosi nevaljalstvo svoje i gadove svoje, govori Gospod.

⁵⁹ Jer ovako veli Gospod Gospod: Učiniću ti kako si ti učinila prezrevši zakletvu i prestupivši zavet.

⁶⁰ Ali ću se ja opomenuti zaveta svog koji sam učinio s tobom u vreme mladosti tvoje, i utvrdiću ti večan zavet.

⁶¹ Tada ćeš se opomenuti puteva svojih i postidećeš se kad primiš sestre svoje starije od sebe i mlađe, koje ću ti dati za kćeri, ali ne po tvom zavetu.

⁶² I ja ću utvrditi zavet svoj s tobom, i poznaćeš da sam ja Gospod,

⁶³ Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si učinila, govori Gospod Gospod

¹ After this, I saw four angels standing at the four corners of the earth, holding the four winds of the earth, so that no wind would blow on the earth, or on the sea, or on any tree.

² I saw another angel ascend from the sunrise, having the seal of the living God. He cried with a loud voice to the four angels to whom it was given to harm the earth and the sea,

³ saying, "Don't harm the earth, neither the sea, nor the trees, until we have sealed the bondservants of our God on their foreheads!"

⁴ I heard the number of those who were sealed, one hundred forty-four thousand, sealed out of every tribe of the children of Israel:

⁵ of the tribe of Judah were sealed twelve thousand, of the tribe of Reuben twelve thousand, of the tribe of Gad twelve thousand,

⁶ of the tribe of Asher twelve thousand, of the tribe of Naphtali twelve thousand, of the tribe of Manasseh twelve thousand,

⁷ of the tribe of Simeon twelve thousand, of the tribe of Levi twelve thousand, of the tribe of Issachar twelve thousand,

⁸ of the tribe of Zebulun twelve thousand, of the tribe of Joseph twelve thousand, of the tribe of Benjamin were sealed twelve thousand.

⁹ After these things I looked, and behold, a great multitude, which no man could number, out of every nation and of all tribes, peoples, and languages, standing before the throne and before the Lamb, dressed in white robes, with palm branches in their hands.

¹⁰ They cried with a loud voice, saying, "Salvation be to our God, who sits on the throne, and to the Lamb!"

¹¹ All the angels were standing around the throne, the elders, and the four living creatures; and they fell on their faces before his throne, and worshiped God,

¹² saying, "Amen! Blessing, glory, wisdom, thanksgiving, honor, power, and might, be to our God forever and ever! Amen."

¹³ One of the elders answered, saying to me, "These who are arrayed in white robes, who are they, and from where did they come?"

¹⁴ I told him, "My lord, you know." He said to me, "These are those who came out of the great tribulation. They washed their robes, and made them white in the Lamb's blood.

¹⁵ Therefore they are before the throne of God, they serve him day and night in his temple. He who sits on the throne will spread his tabernacle over them.

¹⁶ They will never be hungry, neither thirsty any more; neither will the sun beat on them, nor any heat;

¹⁷ for the Lamb who is in the midst of the throne shepherds them, and leads them to springs of waters of life. And God will wipe away every tear from their eyes."