9396. I uze knjigu zavjetnu. Da ovo označava Reč u doslovnom smislu s kojom je Reč u nebu povezana, vidi se iz značenja knjige, što je Reču celom kompleksu(o čemu u onome što sledi); i iz značenja zavjeta, što je povezanost (br. 665-666, 1023, 1038, 1864, 8767, 8778). Knjigom zavjeta se ovde označava svešto je Gospod rekao Mojsiju sa Gore Sinajske. Jer je rečeno upravo gore (stih 4), I napisa Mojsije sveriječi Jehovine. Sledstveno knjiga zavjeta u uskom smislu označava Reč koja je bila otkrivena Mojsiju na Gori Sinajskoj, a u širokom smislu Reč u celom njenom kompleksu; jer je to Božanska istina koju je Gospod otkrio. I pošto se Gospod kroz nju povezuje sa čovekom crkve, to je knjiga zavjeta, jer zavjet označava povezanost.

[2] Ali danas se ne zna šta je povezivanje Gospoda sa čovekom crkve kroz Reč, jer je nebo sada zatvoreno. Jer u naše dane jedva da iko razgovara s anđelima i duhovima, i na taj način znaje kako oni opažaju Reč; dok je to bilo poznato drevnima, a posebno pradrevnima, jer je među njima bila obična stvari razgovarati s anđelima i duhovima. Razlog je bio to, što su u drevna vremena, a posebno u pradrevna vremena, ljudi bili unutrašnji ljudi, jer oni su mislili u duhu skora sasvim advojeno od tela; dok su moderni ljudi spoljašnji ljudi, a oni misle u telu skoro sasvim odvojeno od duha; jer komunikacija neba s unutrašnjim čovekom postoji onda kad ovo može da se odvoji od tela. ali ne može sa spoljašnjim čovekom neposredno. Stoga se sada ne poznaje priroda povezivanja Gospoda sa čovekom kroz Reč.

[3] Oni koji misle od čulnog u telu, ane od čulnog u duhu, mora da misle da je smisao Reči u nebu onakav kao što je to u svetu, to jest, kao što je u slovu. Ako bi se reklo da je smisao Reči u nebu onakav kakav je u misli unutrašnjeg čoveka, a ovaj je lišen materijalnih ideja, to jest,

svetskih, telesnih, i zamaljskih ideja, to bi sada bilo kao paradoks; a posebno ako bi se reklo da se smisao Reči u nebu razlikuje toliko od njenog smisla u svetu (to jest, u slovu), kao što se nebeski raj razlikuje od zemaljskog, i kao što se nebeska hrana i piće razlikuju od zemaljskih. Kako je velika razlika, pokazuje se iz toga što je nebeski raj inteligencija i mudrost; da je nebeska hrana svo dobro ljubavi i ljubavi prema bližnjemu; a nebesko piće da je sva istina vere iz toga dobra. U sadašnje vreme, ko se ne bi zadivio kad bu čuo da kada se pomene u Reči raj, vrt, i vinograd, u nebu se ne opaža raj, vrt, ili vinograd; nego umesto toga, stvari koje pripadaju inteligenciji i mudrosti od Gospoda; i da kada se pomene hrana (meso) i piće, kao hleb, telo, vino, i voda, umesto ovih se opažaju u nebu stvari koje pripadaju dobru ljubavi i istine vere od Gospoda; a ovo ne preko otvaranja ili preko upoređivanja, nego preko u stvarnosti od korespondencija, jer nebeske stvari koje pripadaju mudrosti, inteligenciji i dobru ljubavi, i istini vere, korespondiraju u stvarnosti tim zemaljskim stvarima. A u ovoj korespondenciji bio je stvoren unutrašnji čovek u odnosu na spoljašnjeg čoveka; to jest, takvo je bilo nebo koje je u unutrašnjem čoveku u odnosu na svet koji je u spoljašnjem čoveku. I takav je uopšte slučaj. Da se u nebu Reč shvata i opaža u skladu sa korespondencijama, i da je ovaj smisao unutrašnji smisao, pokazano je svuda na prethodnim stranicama.

[4] Onaj ko je shvatio što je sada rečeno, može znati i izvesnioj veri opaziti, da kroz Reč postoji povezivanje čoveka s nebom, a kroz nebo sa Gospodom; i da bez Reči ne bi bilo povezivanja. (Vidi šta je rečeno o ovome predmetu u br. 2143, 7153, 7381, 9357, i na mnogim drugim mestima.) Iz ovoga se sada vidi zašto je Mojsije uzeo knjigu zaveta i pročitaio je pred narodom; i zašto ju je onda pokropio krvlju pred narodom i kazao, Evo, krv zavjeta. Ovo je učinjeno iz razloga što u nebu krv žrtve označava Božansku istinu koja proističe od Gospoda, to jest, na našoj zemlji Reč (br. 9393). Pošto se zavjetom označava povezanost (savez), a povezanost se ostvaruje kroz Božansku istinu koja proističe od Gospoda, to jest, od Reči, stoga se sve stvari koje pripadaju Božansoj istini od Gospoda , ili Reči, nazivaju zavjetom, kao što su tablice (ploče) na kojima su bile ispisane zapovesti, kao i sudovi, uredbe, i sve druge stvari sadržane u Mojsijevim knjigama, i u opšte sve stvari sadržane u Reči kako Starog tako i Novog Testamenta.

[5] Da su se ploče na kojima su bile napisane zapovesti nazivale zavjetom, vidi se iz sledećih odlomaka: I napisa Jehova na ploče riječi zavjeta,

deset riječi (Izlazak 43:28). kad izidoh na goru da primim ploče kamene, ploče zavjeta, koji sa vama učini Jehova, tada stajah na gori četrdeset dana i četrdeset noći hljeba ne jedući ni vode pijući. I poslije četrdeset dana i četrdeset noći dade mi Jehova dvijeploče kamene, ploče zavjeta. I ja se vratih i dođoh s gore, a gora ognjem goraše, i dvije ploče zavjetne bijahu na dvije moje ruke (Zak. Ponov. (9:9, 11, 15). I jehova nam objavi zavjet svoj, koji vam zapovjedi da držite, deset riječi, koje napisa na dvije ploče kamene. Paziteda ne zaboravite zavjeta Jehove Boga svojega, koji učini s vama, i da ne gradite sebi lika rezanoga, slike od koje god tvari, kao što je zabranio Jehova Bog tvoj. (Zak. Ponov. (4:13, 23). Pošto su dve ploče bile postavljene u kovčeg, što je bilo u sredini, u najdubljem delu šatora, stoga se kovčeg nazvao kovčegom zavjeta (Brojevi 10:33; 14:14; Zak. Ponov. (10:8; 31:9, 25, 26; Jošua 3:4; 1 Sam. (4:3-5; Jer. 3:16).

[6] Da su knjige Mojsijeve bile nazvane knjigama zavjeta, vidi se po tome kako ih je našao Hilkaja svećenik u hramu, o čemu čitamo u 2 knjizi o Carevima: Hilkaja veliki svećenik pronađe knjigu zakona u hramu Jehovinom, i oni je pročitaše u uši sve riječi knjige zavjeta nađene u hramu Jehovinom (2 o Carevima 23; 2, 3) (prim. prev. ovde je autor skratio ova dva stiha).

[7] Da se Reč Staroga Testamenta [ Svedočanstva, Zaveta] nazivala zavjetom, vidi se iz sledećih odlomaka: Njima ću datiu domu svome i među zidovima svojim mjesto i ime bolje nego sinova i kćeri (Isa. (56:4-5). Slušajte riječi ovoga zavjeta, koje sam zapovjedio ocima vašim; Poslušajte glas moj i tvorite sve kako sam zapovjedio (Jer. 11:2, 4). Svi su putovi Jehovini milost i istina onima koji drže zavjet njegov i otkrivenje njegovo (Psalam 25:10). Ali milost Jehovima ostaje od vijeka i do vijeka na onima koji ga se boje i pravda njegova na sinovima sinova, koji drže zavjet njegov, i pamte zapovjesti njegove, da ih izvršuju (Psalam 103:17-18). Ne sačuvaše zavjeta Božijeg, i po zakonu njegovu ne htjedoše hoditi (Psalam 78:10) gde se zavjet Božiji naziva zakonom Božijim. (Da zakon u širokom smislu označava celu Reč; u užem smislu istorijsku Reč; u uskom smislu Reč napisanu od Mojsija; a u najužem smislu Dekalog (Desetorečje), vidi br. 6752.)

[8] Da je Reč Novoga Testamenta isto tako zavjet, vidi se kod Jeremije: Evo, idu dani, govori Jehova, kada ću učiniti s domom Izrailjevim i s domom Judinim nov zavjet. Nego ovo je zavjet što ću učiniti s domom Izrailjevim poslije ovih dana, govori Jehova, metnuću zavjet moj u njih, i na srcu njihovom ću ga napisati, i biću im Bog i oni će mi biti narod (Jer. 31:31, 33). Dom Izrailjev označava duhovnu crkvu; a dom

Judin, nebesku crkvu, I kod Davida: I ja ću ga učiniti prvencem, višim od careva zemaljskih. Do vijeka ću mu hraniti milost svoju, i zavjet je moj s njim vječan, ne ću pogaziti zavjeta svojga , i što je izašlo iz usta mojih ne ću poreći (Psalam 89:27-28, 34): govoreći o Gospodu; zavjet moj biće s njim vječan označava jedinstvo Božanskog samog i Božanskog ljudskog; stoga [označava] i Reč, jer Gospod je kao Božansko ljudsko Reč koja je postala telo, to jest, čovek (Jovan 1:1-3, 14).

[9] Da je Božanska istina ili Reč zavet ili povezanost, je stoga što je to Božansko od Gospoda, pa tako i Gospod sam. Pa stoga kad čovek primi Reč, on prima i Gospoda. Iz ovoga se vidi da preko Reči postoji povezanostGospoda sa čoveko, a pošto tako postoji povezanostGospoda sa čovekom, postoji i povezanost i neba sa čovekom, jer nebo se naziva nebom zbog Božanske istine koja proističe od Gospoda, stoga zbog onoga što je Božansko; pa stoga oni koji su u nebu, za njih se kaže da su u Gospodu. Da Božansko sa sobom povezuje one koji vole Gospoda, i koji drže njegovu Reč, može se videti kod Jovana 14:23).

[10] Iz ovoga svega može se videti da se krvlju zavjeta označava povezanost Gospoda preko neba sa čovekom pomoću Reči. Tako isto kod Zaharije: Jer ću istrijebiti kola iz Efraima, i konje iz Jerusalima, i istrijebiće se luk ubojiti; i on će kazivati mir narodima, i vlast će mu biti od mora do mora i od rijeke do krajeva zemaljskih. A zatim za krv zavjeta tvojega, pustih sužnje tvoje iz jame, gdje nema vode (Zah. 9:10-11).

[11] Onaj koji ništa ne zna o unutrašnjem smislu ne može da shvati ništa ovde osim onoga što je sadržano i smislu slova; naime, da će kola nestati iz Efraima, konji izJerusalima, i luk ubojiti, i na kraju da se krvlju zavjeta označava Gospodova krv, pomoću koje se grešnici izbavljaju; a objašnjavajući na razne načine šta je označeno sužnjima iz jame gde nema vode. Ali onaj ko je upoznat s unutrašnjim smislom Reči, taj shvata dase ovde govori o Božanskoj istini, i da kada se ova opustoši, to jest, kada se više ne prima u veri i srcu od strane čoveka, ona će biti ponovo ustanovljena preko istine Božanske koja proističe od Gospodovog Božanskog ljudskog; pa na taj način oni koji veruju i tvore, biće povezani sa Gospodom samim. Ovo se može još jasnije videti iz unutrašnjeg smisla nekoliko reči odlomka; kao iz značenja kola, što je doktrina crkve (br. 2760, 5321, 5945, 8215); iz značenja Efraima što je prosvetljeni razum crkve (5354, 6222, 6238); iz značenjakonja što je razumevanje Reči (br. 2760-2762, 8146, 8148) i Jerusalima što je duhovna crkva (br. 2117, 3654, 9166); iz značenja luka, što je doktrina istine(br. 2686, 2709); i iz rata (ili luka ubojitog)što j orba oko istina (br. 1664, 2686, 8295).

[12] Iz ovoga je očito da se sa istrijebiću kola iz Efraima, ikonje iz Jerusalima, i luk ubojiti (ratni] označava pustošenje istine Božanske u crkvi u odnosu na svo razumevanje njeno; i da se sužnjima u jami gde nema vode, koji se izbavljaju krvlju zaveta označava ponovno ustanovljenjeBožanske istine koja proističe od Božanskog ljudskog Gospodovog. (Da krv označava Božansku istinu, i da zavjet označava povezivanje, pokazano je gore; isto tako da se sužnjima u jami označavaju oni koji u pripadali duhovnoj crkvi koje je izbavio Gospod svojim dolaskom u svet, br. 6854.) Kaže se, jama u kojoj nema vode, jer voda označava istinu (br. 2702, 3058, 3424, 8568, 9323).

6989. Ili gluha, označava neopažanje istine, pa stoga ne poslušnost. Ovo se vidi iz značenja gluhoga, što označava one koji ne opažaju šta je istinito. pa stoga i nokoracvaju se, to jest, apstraktno, nemanje opažanje istine, pa otuda i neposlušnost. Gluhi ima ovo značenja zato što sluh korespondira i opažanju i poslušnosti; opažanju, jer se stvari koje se čuju, opažaju iznutra, a poslušnosti, jer se iz toga zna šta treba da se radi. Da je ovo ono što korespondira sluhu, ako i uhu,

vidi br. 3869, 5017. Otuda se vidi jasno šta je označeno gluhim. U Reči, gluhima su označeni i narodi koji ne znaju iostine vere, jer nemaju Reč, pa stoga ni ne mogu živetiprema tih istinama, ali koji, kada su poučeni, primaju ih, i žive u skladus njima. Na ove se misli kod Isaije,

Tada će se otvoriti oči slijepijema, i uši gluhijema će se otvoriti (Isaija 35:5. Ponovo, Počujte, vi gluhi, i pogledajte, vi slijepi, da biste progledali (Isaija 42:18-20. Ponovo, U taj će dan gluhi čuti riješ u knjizi. i iz tame i mraka vidjeće oči slijepijeh (Isaija 29:18. Ponovo, Izvedi narod slijepi koji ima oći, i gluhi koji ima uši (Isaija 43:8, 9). Ovde se od gluvim misli na one koji če, zbg Gospodovig dolaska, biti u stanju da prime istine vere, to jest, da ih opažaju i da im se pokoravaju. Isto je označeni gluhim kojega je Gospod izlečio (vidi Marko 7:31 do kraja; 9:25). Zbolg ovakvolg značenja gluhoga, bilo je zabranjeno u reprezentatinoj Crkvi, psovati gluhoga, i staviti pred slijepoga kamen da se spotakne (Levitska 19:14).