The Bible

 

Ponovljeni Zakon 28

Study

   

1 Ako dobro uzaslušaš glas Gospoda Boga svog držeći i tvoreći sve zapovesti Njegove, koje ti ja danas zapovedam, uzvisiće te Gospod Bog tvoj više svih naroda na zemlji.

2 I doći će na te svi ovi blagoslovi, i steći će ti se, ako uzaslušaš glas Gospoda Boga svog,

3 Blagosloven ćeš biti u gradu, i blagosloven ćeš biti u polju,

4 Blagosloven će biti plod utrobe tvoje, i plod zemlje tvoje i plod stoke tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih.

5 Blagoslovena će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.

6 Blagosloven ćeš biti kad dolaziš i blagosloven ćeš biti kad polaziš.

7 Daće ti Gospod neprijatelje tvoje koji ustanu na te da ih biješ; jednim će putem doći na te, a na sedam će puteva bežati od tebe.

8 Gospod će poslati blagoslov da bude s tobom u žitnicama tvojim i u svemu za šta se prihvatiš rukom svojom, i blagosloviće te u zemlji koju ti daje Gospod Bog tvoj.

9 Postaviće te Gospod da mu budeš narod svet, kao što ti se zakleo ako uzdržiš zapovesti Gospoda Boga svog i uzideš putevima Njegovim.

10 I videće svi narodi na zemlji da se ime Gospodnje priziva na tebe, i bojaće se tebe.

11 I učiniće Gospod da si obilan svakim dobrom, plodom utrobe svoje i plodom stoke svoje i plodom zemlje svoje na zemlji za koju se zakleo Gospod ocima tvojim da će ti je dati.

12 Otvoriće ti Gospod dobru riznicu svoju, nebo, da da dažd zemlji tvojoj na vreme, i blagosloviće svako delo ruku tvojih te ćeš davati u zajam mnogim narodima, a sam nećeš uzimati u zajam.

13 I učiniće te Gospod Bog tvoj da si glava a ne rep, i bićeš samo gore, a nećeš biti dole, ako uzaslušaš zapovesti Gospoda Boga svog, koje ti ja danas zapovedam, da ih držiš i tvoriš,

14 I ne odstupiš ni od jedne reči koju vam ja danas zapovedam ni nadesno ni nalevo, pristajući za drugim bogovima da im služiš.

15 Ali ako ne uzaslušaš glas Gospoda Boga svog da držiš i tvoriš sve zapovesti Njegove u uredbe Njegove, koje ti ja danas zapovedam, doći će na tebe sve ove kletve i stignuće te.

16 Proklet ćeš biti u gradu, i proklet ćeš biti u polju.

17 Prokleta će biti kotarica tvoja i naćve tvoje.

18 Proklet će biti plod utrobe tvoje i plod zemlje tvoje, mlad goveda tvojih i stada ovaca tvojih.

19 Proklet ćeš biti kad dolaziš, i proklet ćeš biti kad polaziš.

20 Poslaće Gospod na tebe kletvu, rasap i pogibao u svemu za šta se prihvatiš rukom svojom i šta uzradiš, dok se ne zatreš i ne propadneš na prečac za zla dela svoja kojima si me ostavio.

21 Učiniće Gospod Bog tvoj da se prilepi za te pomor, dokle te ne istrebi sa zemlje u koju ideš da je naslediš.

22 Udariće te Gospod suvom bolešću i vrućicom, i groznicom i žegom i mačem, i sušom i medljikom, koje će te goniti dokle ne propadneš.

23 A nebo nad glavom tvojom biće od bronze, a zemlja pod tobom od gvožđa.

24 Učiniće Gospod da dažd zemlji tvojoj bude prah i pepeo, koji će padati s neba na te, dokle se ne istrebiš.

25 Daće te Gospod Bog tvoj neprijateljima tvojim da te biju; jednim ćeš putem izaći na njih, a na sedam ćeš puteva bežati od njih, i potucaćeš se po svim carstvima na zemlji.

26 I mrtvo telo tvoje biće hrana svim pticama nebeskim i zverju zemaljskom, niti će biti ko da ih poplaši.

27 Udariće te Gospod prištevima misirskim i šuljevima i šugom i krastama da se nećeš moći isceliti.

28 Udariće te Gospod ludilom i slepotom i besnilom.

29 I pipaćeš u podne, kao što pipa slepac po mraku, niti ćeš imati napretka na putevima svojim; i činiće ti se krivo i otimaće se od tebe jednako, i neće biti nikoga da ti pomogne.

30 Oženićeš se, a drugi će spavati sa tvojom ženom; sazidaćeš kuću, a nećeš sedeti u njoj; posadićeš vinograd, a nećeš ga brati.

31 Vo tvoj klaće se na tvoje oči, a ti ga nećeš jesti; magarac tvoj oteće se pred tobom, i neće ti se vratiti; ovce tvoje daće se neprijatelju tvom, i neće biti nikoga da ti pomogne.

32 Sinovi tvoji i kćeri tvoje daće se drugom narodu, a oči će tvoje gledati i kapaće jednako za njima, a neće biti snage u ruci tvojoj.

33 Rod zemlje tvoje i svu muku tvoju izješće narod, kog ne znaš, i činiće ti krivo i gaziće te jednako.

34 I poludećeš od onog što ćeš gledati svojim očima.

35 Udariće te Gospod prištem zlim u kolenima i na nogama, da se nećeš moći isceliti, od stopala noge tvoje do temena.

36 Odvešće Gospod tebe i cara tvog, kog postaviš nad sobom, u narod kog nisi znao ti ni stari tvoji, i onde ćeš služiti drugim bogovima, drvetu i kamenu.

37 I bićeš čudo i priča i podsmeh svim narodima, u koje te odvede Gospod.

38 Mnogo ćeš semena izneti u polje, a malo ćeš sabrati jer će ga izjesti skakavci.

39 Vinograde ćeš saditi i radićeš ih a nećeš piti vino niti ćeš ih brati, jer će izjesti crvi.

40 Imaćeš maslina po svim krajevima svojim, ali se nećeš uljem namazati, jer će opasti masline tvoje.

41 Rodićeš sinove i kćeri, ali neće biti tvoji; jer će otići u ropstvo.

42 Sve voće tvoje i rod zemlje tvoje izješće bube.

43 Stranac koji je kod tebe popeće se nada te visoko, a ti ćeš sići dole, veoma nisko.

44 On će ti davati u zajam, a ti nećeš njemu davati u zajam; on će postati glava, a ti ćeš postati rep.

45 I doći će na te sve ove kletve i goniće te i stizaće te, dokle se ne istrebiš, jer nisi slušao glas Gospoda Boga svog i držao zapovesti Njegove i uredbe Njegove, koje ti je zapovedio.

46 I one će biti znak i čudo na tebi i na semenu tvom doveka.

47 Jer nisi služio Bogu svom radosnog i veselog srca u svakom obilju.

48 I služićeš neprijatelju svom, kog će Gospod poslati na tebe, u gladi i u žeđi, u golotinji i u svakoj oskudici; i metnuće ti gvozden jaram na vrat, dokle te ne satre.

49 Podignuće na tebe Gospod narod izdaleka, s kraja zemlje, koji će doleteti kao orao, narod, kome jezika nećeš razumeti.

50 Narod bezdušan, koji neće mariti za starca niti će dete žaliti.

51 I izješće plod stoke tvoje i plod zemlje tvoje, dokle se ne istrebiš; i neće ti ostaviti ništa, ni žito ni vino ni ulje, ni plod goveda tvojih ni stada ovaca tvojih, dokle te ne zatre.

52 I stegnuće te po svim mestima tvojim, dokle ne popadaju zidovi tvoji visoki i tvrdi, u koje se uzdaš, po svoj zemlji tvojoj; stegnuće te po svim mestima tvojim, po svoj zemlji tvojoj koju ti daje Gospod Bog tvoj;

53 Te ćeš u teskobi i u nevolji kojom će ti pritužiti neprijatelji tvoji jesti plod utrobe svoje, meso od sinova svojih i od kćeri svojih, koje ti da Gospod Bog tvoj.

54 Čovek koji je bio mek i vrlo nežan među vama prozliće se prema bratu svom i prema miloj ženi svojoj i prema ostalim sinovima koji mu ostanu,

55 Te neće dati nikome između njih mesa od sinova svojih koje će jesti, jer neće imati ništa drugo u nevolji i teskobi, kojom će ti pritužiti neprijatelj tvoj po svim mestima tvojim.

56 Žena koja je bila meka i vrlo nežna među vama, koja od mekote i nežnosti nije bila navikla stajati nogom svojom na zemlju, prozliće se prema milom mužu svom i prema sinu svom i prema kćeri svojoj,

57 I posteljici, koja iziđe između nogu njenih, i deci koju rodi; jer će ih jesti krišom u oskudici svojoj od nevolje i od teskobe, kojom će ti pritužiti neprijatelj tvoj po svim mestima tvojim.

58 Ako ne uzdržiš i ne ustvoriš sve reči ovog zakona, koje su napisane u ovoj knjizi, ne bojeći se slavnog i strašnog imena Gospoda Boga svog,

59 Pustiće Gospod na tebe i na seme tvoje zla čudesna, velika i duga, bolesti ljute i duge.

60 I obratiće na tebe sve pomore misirske, od kojih si se plašio, i prilepiće se za tebe.

61 I sve bolesti i sva zla, koja nisu zapisana u knjizi ovog zakona, pustiće Gospod na tebe dokle se ne istrebiš.

62 I ostaće vas malo, a pre vas beše mnogo kao zvezda nebeskih; jer nisi slušao glas Gospoda Boga svog.

63 I kao što vam se Gospod radova dobro vam čineći i množeći vas, tako će vam se Gospod radovati zatirući vas i istrebljujući vas; i nestaće vas sa zemlje u koju idete da je nasledite.

64 I rasejaće te Gospod po svim narodima s jednog kraja zemlje do drugog, i onde ćeš služiti drugim bogovima, kojih nisi znao ni ti ni oci tvoji, drvetu i kamenu.

65 Ali u onim narodima nećeš odahnuti, niti će se stopalo noge tvoje odmoriti; nego će ti Gospod dati onde srce plašljivo, oči iščilele i dušu iznemoglu.

66 I život će tvoj biti kao da visi prema tebi, i plašićeš se noću i danju, i nećeš biti miran životom svojim.

67 Jutrom ćeš govoriti: Kamo da je veče! A večerom ćeš govoriti: Kamo da je jutro! Od straha kojim će se strašiti srce tvoje, i od onog što ćeš gledati očima svojim.

68 I vratiće te Gospod u Misir na lađama, putem za koji ti rekoh: Nećeš ga više videti. I onde ćete se prodavati neprijateljima svojim da budete robovi i robinje, a neće biti kupca.

   

From Swedenborg's Works

 

Apokalipsa Objašnjena #559

Study this Passage

  
/ 1232  
  

559. I imahu repove kao skorpije. – Da ovo označava čulne doslovne istine, koje su ubedilačke, vidi se iz značenja repova, koji označavaju čulne doslovne istine, o kojima u onome što sledi; i iz značenja skorpiona, koji označavaju ubedilačke stvari, koje zanose i guše (vidi gore br. 544). Otuda repovi kao u skorpiona označavaju čulne doslovne istine, koje su ubedilačke. Repovi onzačavaju čulne doslovne istine, jer su repovi koje imaju zemaljske zveri, i koji su produžetak kičme na leđima, koja se naziva kičmena moždina, a ova je nastavak mozga, a mozak je kao glava, pa označava inteligenciju i mudrost, jer inteligencija i mudrost počivaju tu u svom početku; a pošto su repovi poslednje toga, oni označavaju čulne doslovne istine, jer su one ono što je poslednje u inteligenciji i mudrosti. 2 Čulne doslovne istine su one doslovne istine koje ulaze od sveta preko pet čula u telu, a otuda su, viđene u sebi, materijalne, telesne, i svetske, upoređene s onima koje su više unutrašnje. Svi oni koji su u ljubavi prema sebi, i koji su se utvrdili protivu Božanskih i duhovnih stvari, su čulni ljudi, i kada misle u svome duhu, što je slučaj kad su ostavljeni sami, oni misle o Božanskim i duhovnim stvarima iz čulnih doslovnih istina, pa stoga odbacuju Božansko i duhovne stvari, vođeni čulnim doslovnim istinama, a odbacuju Božansko i duhovne stvari kao neverodostojne, jer ih ne vide vlastitim očima, niti diraju vlastitim rukama, i tu primenjuju svoje čulne doslovne istine, koje su učinili još više čulnim i materijalnim, kako bi ih uništili.

Uzmite kao primer učene ljude ove vrste koji su vešti u prirodnoj filosofiji, anatomiji, botanici, i drugim granama ljudske učenosti; kada ovakve osobe vide divne stvari koje postoje u životinjskom i biljnom carstvu, kažu u svojm srcima da su sve ove stvari od prirode, a ne od Božanskog, jer veruju samo ono što mogu da vide svojim očima, i da dodirnu svojim rukama. Jer ne mogu da uzdignu svoje umove, da bi tako videli stvari iz svetlosti neba, jer je ova svetlost za njih mrkli mrak, nego drže svoje umove čvrsto uz zemaljske stvari, skoro kao zemaljske zveri, s kojima se i upoređuju. Jednom rečju, kod ovakvih osoba sva znanja postaju čulna. Jer kakav je čovek sam, takve su i sve stvari koje pripadaju njegovom razumu i volji. Ako je čovek duhovan, sve stvari postaju duhovne; ako je čulan, sve stvari postaju čulne, ma kakav je slučaj i ma koliko učeni i školovani izgledaju pred svetom. Ali svi ljudi imaju sposobnost da razumeju i govore istine i opažaju dobra, i u stanju su da govore iz ove sposobnost, kao da su duhovno-racionalni, iako su još uvek čulni u svome duhu, jer kad ovakve osobe govore pred svetom, one to ne čine iz duha nego iz memorije koja pripada telu. 3 Ove se stvari kažu da bi se znalo šta su čulne doslovne istine. Razlog što su ove stvari tako prekomerno ubedilačke, je to što su one poslednje stvari u razumu; jer se razum završava u njima, kao u svom poslednjem, a ove stvari kao da opsednu prosti svet, jer izgleda da niču iz stvari koje oni vide svojim očima u svetu; jer sve dok se misao drži njih, um ne može da se koristi stvarima koje su unutra ili iznad ovih, dok se ova smetnja ne ukloni. Jer se unutrašnje stvari završavaju u poslednjim, i počivaju na njima kao kuća na svom temelju, pa su stoga čulne doslovne istine neodmereno ubedilačke, ali samo u slučaju onih čiji se umovi ne mogu uzdignuti iznad čulnih stvari. Ali kod onih koji su u svetlosti neba od Gospoda, um se uzdiže iznad ovih stvari, i svetlo neba ih razgoni. Duhovni ljudi retko misle iz čulnih stvari, jer misle od racionalnih i intelektualnih, dok čulni ljudi, koji su se utvrdili u obmanama protivu duhovnih i božanskih stvari, misle samo od čulnih stvari kada su ostavljeni sami sebi.

4. Da repovi označavaju čulne doslovne istine, vidi se iz sledećih odlomaka. Kao kod Isaije: „Zato će odseći Jehova Izrailju i glavu i rep; starješina i ugledan čovjek, to je glava, a prorok koji uči laž, to je rep" (9:14, 15). Ove reči označavaju da će uskoro sva inteligencija i mudrost da nestanu, i sva znanja istine. Glavom se označava inteligencija i mudrost, pa se stoga kaže, „starješina i ugledan čovjek, to je glava", jer starješina označava inteligenciju istine, a ugledan čovjek, mudrost dobra. Ali repom se označava čulno znanje koje je poslednje u inteligenciji i mudrosti; kad ovo nije povezano s duhovnom inteligncijom, ono postaje lažno znanje, ili znanje kojim se potvrđuju obmane, a koje je čulno znanje kao znanje čulnog čoveka koji ne vidi ništa iz razuma. Otuda se prorok koji uči laž naziva repom; jer prorok označava doktrinu istine, pa stoga i znanje istine, ali u ovom slučaju doktrinu i znanje obmane. Jer laž označava obmanu, a onaj koji uči laž, onoga koji uči obmanjuje prmenjujući znanja iz smisla slova Reči da bi potvrđivao obmane. 5 Opet kod istoga proroka: „I neće biti djela u Egiptu što bi učinila glava ili rep, grana ili sita" (19:15). Ovde Egipat označava znanje kako duhovnih tako i prirodnih stvari. Da neće biti dela koja bi činila glava ili rep, označava da nema ni duhovnih ni prirodnih stvari koje potvrđuju duhovne stvari, gde glava označava poznavanja duhovnih stvari pomoću kojih se postiže inteligencija, a rep označava prirodna doslovna znanja koja služe duhovnim stvarima kao sredstvo da se postigne inteligencija. Slične su stvari označene granama i sitom, granama duhovna istina, a sitom, čulna doslovna znanja, koja su krajnja stvar u istini; jer ako apriorno i posteriorno, ili prvo i poslednje, ne čine jedno u čoveku, tada on nema ni glavu ni rep.

6. Kod Mojsija: „I učiniće te Jehova Bog tvoj da budeš glava a ne rep, i bićeš samo gore, a ne dolje, ako uzaslušaš zapovijesti Jehove Boga svojega, koje ti danas ja zapovijedam, da ih držiš i tvoriš" (Zak. Ponov. 28:13). „Učiniće da budeš glava", znači učiniti da čovek postane duhovan i inteligentan, tako da ga se može uzdignuti iz svetlosti sveta u svetlost neba; a učiniti repom, znači učinini ga čulnim i ludim, tako da ne gleda prema nebu nego prema svetu. Jer Gospod uzdiže u nebo unutrašnje stvari čoveka koje pripadaju misli i osećanju, kada je u dobru života, a otuda i u istini doktrine; ali ako je u zlu života, pa stoga i u obmanama, tada niže stvari gledaju na dole, tako na svoje vlastito telo i na ono što pripada svetu, pa stoga i paklu, kada odbacuje prirodu koja je istinski ljudska, a oblači se u prirodu zveri; jer zveri gledaju na dole, i na stvari koje sreću u svetu i na zemlji. Uzdizanje u svetlo neba od Gospoda je stvarno uzdizanje unutrašnjih stvari čoveka ka Gospodu, a odbacivanje stvari koje su ispod i koje se ne vide, što je stvarno potiskivanje i bacanje na dolje unutrašnjih stvari, a kad je to slučaj, tada je sva misao uronjena u posledne Čulno.

7. Opet, kod Mojsija: „Stranac koji je kod tebe, popeće se nada te visoko, ti ćeš sići dolje veoma nisko. On će ti davati u zajam, a ti nećeš njemu davati u zajam;on će postati glava, a ti ćeš postati rep" (Zak. Ponov. 28:43, 44). Ove rči treba slično razumeti. Biti glava znači biti duhovan i inteligentan, a biti rep znači biti čulan i lud; davati tebi u zajam, a ne ti njemu, znači 8 da će te on učiti istinama, a ne ti njega. Tako kod Isaije: „I reci mu: čuvaj se i budi miran, ne boj se i srce tvoje neka se ne plaši od dva repa (kraja) ovijeh glavonja što se puše, od silnoga gnjeva Rezinova i Sirskog sina Romelijina" (7:4). Rezin i Sirija označavaju izokrenuto Racionalno, a sin Romelijin car Izrailjski, još nazvan Efraim, označava izokrenuto Intelektualno. Intelektualno u odnosu na Reč označava se carem Izrailjevm i Efraimom, dok se Racionalno u odnosu na potvrđujuća znanja označava Rezinom i Sirijom. Jer čovek mora da ima Racionalno da bi razumeo Reč. Kad su ova dva izokrenuta, onda gledaju samo na dole ka zemlji, a 9 na izvan samo prema svetu, kao što čine čulni ljudi koji su u obmanama od zla; stoga se nazivaju repovma. Koji se puše označava požudu za obmanom, a otuda i gnev protiv istina i dobara crkve. Tako opet, kod Mojsija: „Jehova reče Mojsiju: pruži ruku svoju, pa zmiju uhvati za rep; i pruži ruku svoju, i uhvati je, i opet posta palica u ruci njegovoj" (Izlazak 4:4). Da se i ovde repom označava poslednje u prirodi, može se videti u Tajnama Nebeskim br. 6951-6955). Pošto repovi označavaju poslednje stvari ingteligencije i mudrosti, koje su čulne doslovne istine, i pošto sve poedinosti prinosa označavaju nebeske i Božanske duhovne stvari, stoga je bilo zapoveđeno da uklone rep tamo gde je blizu kičmenog stuba, i da ga prinesu na žrtvu s ostalim delovima koji se tamo pominju (Levitska 3:9; 8:25; 9:8; Izlazak 29:22).

Da žrtve paljenice i prinosi označavaju nebeske i duhovne Božanske stvari, koje su unutrašnje stvari crkve, iz kojih je izvedeno bogoštovanje, može se videti u Tajnama Nebeskim (br. 2180, 295, 2807, 2830, 6905, 8936). Zato što repovi označavaju čulne doslovne istine koje, kad su odvojene od unutrašnjih stvari koje su duhovne – to jest, kada nisu s unutrašnjim, pa ne gledaju unutra i naizvan, nego prema izvana i prema dol je – označavaju obmane potvrđene doslovnim istinama, stoga isto tako u sledećim delovma Apokalipse, gde se govori o obmanama iz toga izvora, kaže se da su repovi konja viđeni u utvari bili kao skorpioni, sa glavama s kojima su udili (9:19); a posle da je aždaja povukla svojim repom treći deo zvezda na nebu, i bacila ih na zemlju (12:3, 4). Ove se stvari mogu videti objašnjene niže.

  
/ 1232  
  

From Swedenborg's Works

 

Apokalipsa Objašnjena #544

Study this Passage

  
/ 1232  
  

544. I dade im se oblast (moć)kao što i skorpije imaju oblast na zemlji. – Da ovo označava njihovu moć ubeđivanja, i njihov učinak i snagu, vidi se iz značenja skorpije, koja označava zavodilačku i ugušujuću moć o kojoj ćemo govoriti ubrzo; i iz značenja oblasti (moći), čime se označava snaga i učinak, u ovom slučaju, snaga čulnoga čoveka koju ima od snage ubeđivanja i njenoga učinka, jer zavodi i guši. Šta je ova moć ubeđivanja, koja je označena skorpijom, i njena priroda, malo ko u svetu zna, jer je ubeđivačka moć ono u čemu je kada postane duh, ali ne dok je čovek u svetu. Razlog je to, što čovek retko izusti ono što misli u duboko u sebi i što voli, jer ga se uči od detinjstva da razgovara o takvim stvarima koje pripadaju građanskom i moralnom životu, čak i o onima koje pripadaju duhovnom životu, šta on misli i hoće duboko u sebi, iako njegov duh, koji misli i hoće iznutra, naginje na drugu stranu. Sve dok čovekov duh obitava u telu, on kao da pravi predstavu pred svetom, jer inače ne može da osvoji naklonosti preko kojih postiže ciljeve kojima teži njegov duh, a to su u glavnom počasti i dobici, kao i ime i ugled zbog ovih. Ovo je razlog da priroda i kvalitet ubeđivačke i zagušujuće moći, označene skorpionom, nije poznata u svetu. Međutim, takva je njegova priroda kod duhova u kojima on deluje, da se on uvlači u spoljašnji um (animus) i u unutrašnji um (mens) druge osobe, i tamo toliko uspava i skoro ugasi Racionalno i Intelektualno, da ovaj misli da govori istinu iako je to što govori sasvim lažno. Oni koji su pod takvim ubeđivačkim uticajem ne govore iz neke vrste razuma, nego iz slepe vere bez razuma, jer govore od poslednjeg u Čulnom, jer u ovome nema razuma, nego samo ubeđivačke vere nadahnute vatrom ljubavi prema sebi, i zasnovane na onome što proizlazi od tela, i što se uliva od sveta. To je ona vatra koja zavodi, povlači i uliva se u drugoga; stoga su posebno u ovoj ubeđivačkoj moći oni koji su se ispunili obmana iz ljubavi prema sebi, i koji veruju da su mudriji od drugih. Ovaj je ubeđivački uticaj nazvan zaluđivanjem, jer umrtvi razum; a naziva se i gušećim, jer oduzima drugome moć disanja; jer svačije se disanje sinhronizuje s mišlju njegovoga uma. Ali pošto je takva ubeđivačka moć štetna i opasna, jer vodi do gubljenja svesti kod druge osobe, tako da ova ne misli racionalno, stoga je duhovima strogo zabranjeno da je koriste, a oni koji je koriste, odvajaju se od ostalih, pa se ili kažnjavaju ili šalju i pakao. Jer u duhovnome svetu svakome je dopušteno da potvrđuje mišljenja svoga uma, istinita ili lažna, stvarima racionalnim i intelektualnim, ali ne zaslepljujućim opčinjavanjem. Ali više o ovoj zaslepljujućoj moći opčinjavanja, može se videti u Tajnama Nebeskim; kao to, da su oni na koje ova deluje, iznutra sužnji (br. 5096); da oni koji koriste ovu moć, zatvaraju Racionalno kod drugih, i kao da ga guše (br. 3895, 5128); da su Nefilimi, Anakimi, i Refaimi, pomenuti u Reči, bili više nego drugi u gadnim ubeđenjima od obmana (br. 81, 1268, 16743, 7686). Da su pre Gospodovog dolaska oni napadali sve u drugom životu svojm prljavim ubeđenjima, i da su skoro ugasili njihov duhovni život (br. 7686). Da ih je Gospod bacio u pakao, kad je bio u svetu, i da se taj pakao još uvek pokazuje ispod jedne maglovite stene, a oni koji mu se približe, padaju kao u zanos (nesvest) (br. 311, 58, 1286, 1270, 7686). O mom vlastitom iskustvu s nekim đavolima iz toga pakla, kojima je bilo dozvoljeno da me napadaju svojim uticajem, vidi br. 1286, 1271. O nevaljalstvima koja izbijaju iz ubeđenja u obmanama (br. 794, 806). Da ima mnogo vrsta lažnih ubeđenja (br. 673, 1675). Ovakva smrtonosna moć ubeđivanja označava se skorpijom, jer skorpija, kad uede čoveka, unosi sliču mentalnu nesvijest (zanos), a tuda i smrt, ako se ne primeni lek.

2. Razorna moć ubeđenja označena je skorpijom i u sledećim odlomcima: kao kod Luke: „Isus reče sedamdesetorici koje je slao: gle, Satana kako pade s neba kao munja. Eto, dajem vam vlast da gazite po zmijama i skorpijama, moć nad neprijateljima, da vam ništa ne može nauditi" (10:18.). Da zmije i skorpije ovde ne znače zmije i skorpije, očito je, jer Gospod kaže, da je video Satanu kako pada s neba kao munja, i da im daje moć iznad svake moći neprijatelja. Zmije i skorpije, u unutrašnjem smislu, označavaju Sataninu četu, koja je bila u gadnim ubeđenjima u obmane, kojima bi ljudi posle smrti bili duhovno razoreni da ih Gospod nije branio. Prepotopci, koji su se nazivali Nefilimi, bili su u ovakvoj ubeđivačkoj moći više od drugih, i da ih Gospod, dok je bio u svetu, nije pokorio i bacio u pakao, i zatvorio ga, nijedan smrtnik se ne bi bio spasao; jer su napadali i skoro razorili svakoga koga bi sreli u duhovnome svetu. Da je Gospod oslobodio duhovni svet ovih i sličnih duhova, označeno je time što je On video Satanu kako pada s neba, i davanjem onima koji su u 3 istinama od dobra od Njega moć da gazi po zmijama i skorpijama. Ova je gadna ubeđivačka moć označena skorpionom i u sledećem odlomku kod Jezekilja: „A ti, sine čovječiji, ne boj ih se niti se boj njihovih riječi, što su ti uporni i kao trnje, i što živiš među skorpijama, ne boj se njihovih riječi, jer su dom odmetnički (2:6, 7). Živeti među skorpijama znači, među onima koji su se ubedili, i koji silno ubeđuju druge, da prihvate obmane, i koji ne prihvataju nijednu istinu; stoga se nazivaju upornima i trnjem, tvrdim u licu i odmetnicima srcem. U slučaju onih koji su jako ubeđeni u obmanu, unutrašnje racionalnog uma je zatvoreno, pa stoga oni misle i govore samo iz poslednjeg Čulnog, koje je tvrdo i uporno, i koje pravi tvrdim i upornim unutrašnje drugih kojima se obraća kada se zagreje vatrom ljubavi prema sebi. Jer, u duhvnome svetu, postoji komunikacija umova, to jest, misli i osećanja, a od onih koji su u takvoj ubeđivačkoj moći, postoji ulivanje (infuzija); otuda je učinak koji se gore pominje.

I kod Mojsija: „Jehova Bog koji te je vodio preko one pustinje velike i strašne gdje žive zmije vatrene i skorpije" (Zak. Ponov. 8:15).

Putovanja i lutanja dece Izrailjeve po pustinji za četrdeset godina, predstavljalo je i označavalo iskušenja vernih, a kojima je uzrok unošenje obmana i ubeđivanje u obmane od strane zlih duhova, pa se kaže, da su bili vođeni preko pustinje velike i strašne gde su ognjene zmije i skorpije. Osim toga, zmije uopšte označavaju poslednje u Čulnom čovekovom, a razne vrste zmija označavaju razna stanja toga Čulnog u pogledu zala i obmana. Jer su čulni ljudi, više nego ostali, lukavi i zlobni, a sami o sebi veruju i druge navode da veruju, da su sposobni da razumeju i da rasuđuju; ali ja mogu da ustvrdim da nemaju ni razuma ni zdravoga suda, nego da su glupi, u odnosu na suštinsko u veri i životu, kao što su pametni da smišljaju zla i da ubeđuju u obmane. A zloća, kao što se zna, nije mudrost, jer mudrost pripada istini od dobra, dok zloća pripada obmani od zla; a obmana od zla razara istinu od dobra, jer su suprotni, a ono što je suprotno, to razara.

  
/ 1232