The Bible

 

Danilo 4

Study

   

1 Car Navuhodonosor svim narodima, plemenima i jezicima što su po svoj zemlji, mir da vam se umnoži.

2 Svide mi se da objavim znake i čudesa što mi učini Bog Višnji.

3 Znaci Njegovi kako su veliki! I čudesa Njegova kako su silna! Carstvo je Njegovo carstvo večno, i vlast Njegova od kolena do kolena.

4 Ja Navuhodonosor bejah miran u kući svojoj i cvetah u dvoru svom.

5 Usnih san, koji me uplaši, i misli na postelji mojoj i utvare glave moje uznemiriše me.

6 I zapovedih da se dovedu preda me svi mudraci vavilonski da mi kažu šta znači san.

7 Tada dođoše vračari, zvezdari, Haldeji i gatari, i pripovedih im san, ali mi ne mogoše kazati šta znači.

8 Najposle dođe preda me Danilo, koji se zove Valtasar po imenu boga mog, i u kome je duh svetih bogova, i pripovedih mu san.

9 Valtasare, poglavare vračima, znam da je duh svetih bogova u tebi i nikakva tajna nije ti teška; kaži san moj što sam snio i šta znači.

10 A utvara glave moje na postelji mojoj beše: Videh, gle, drvo usred zemlje, i visina mu velika.

11 Drvo beše veliko i jako, i visina mu dosezaše do neba, i viđaše se do kraja sve zemlje.

12 Lišće mu beše lepo i rod obilat, i na njemu beše hrane svemu, zverje poljsko odmaraše se u hladu njegovom, i na granama njegovim stanovahu ptice nebeske, i od njega se hranjaše svako telo.

13 Videh u utvarama glave svoje na postelji svojoj, i gle, Stražar i Svetac siđe s neba.

14 Povika jako i reče ovako: Posecite drvo, i okrešite mu grane, pokidajte mu lišće i razmetnite mu rod; neka pobegnu zveri ispod njega i ptice s grana njegovih.

15 Ali panj sa žilama ostavite mu u zemlji, u okovima gvozdenim i bronzanim u travi poljskoj, neka ga kvasi rosa nebeska i deo da mu je sa zverjem od trave zemaljske.

16 Srce čovečje neka mu se promeni, i srce životinjsko neka mu se da, i sedam vremena neka prođe preko njega.

17 To su odredili stražari i izrekli sveti da bi poznali živi da Višnji vlada carstvom ljudskim, i daje ga kome hoće, i postavlja nad njim najnižeg između ljudi.

18 Taj san snih ja, car Navuhodonosor; a ti, Valtasare, kaži šta znači, jer nijedan mudrac u carstvu mom ne može da mi kaže šta znači; a ti možeš, jer je u tebi duh svetih bogova.

19 Tada Danilo, koji se zvaše Valtasar, osta u čudu za jedan sat, i misli ga uznemiravahu. A car progovori i reče: Valtasare, san i značenje mu da te ne uznemiruje. A Valtasar odgovori i reče: Gospodaru moj, san da bude tvojim nenavidnicima, i značenje njegovo neprijateljima tvojim.

20 Drvo što si video, veliko i jako, kome visina dosezaše do neba i koje se viđaše po svoj zemlji,

21 Kome lišće beše lepo i rod obilan, i na kome beše hrane svemu, pod kojim stanovaše zverje poljsko i na granama mu seđahu ptice nebeske,

22 To si ti, care, koji si velik i silan, i veličina je tvoja visoka i doseže do neba i vlast tvoja do krajeva zemaljskih.

23 A što car vide Stražara i Sveca gde silažaše s neba i govoraše: Posecite drvo i potrite ga, ali mu panj sa žilama ostavite u zemlji u okovima gvozdenim i bronzanim u travi poljskoj, da ga kvasi rosa nebeska, i sa zverjem poljskim neka mu je deo dokle sedam vremena prođe preko njega,

24 Ovo znači, care, i ovo je naredba Višnjeg koja će se izvršiti na mom gospodaru caru:

25 Bićeš prognan između ljudi, i sa zverima ćeš poljskim živeti, i hraniće te travom kao goveda, i rosa će te nebeska kvasiti, i sedam će vremena proći preko tebe dokle poznaš da Višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoće.

26 A što se reče da se ostavi panj sa žilama od drveta, carstvo će ti ostati, kad poznaš da nebesa vladaju.

27 Zato, care, da ti je ugodan moj savet, oprosti se greha svojih pravdom, i bezakonja svojih milošću prema nevoljnima, e da bi ti se produžio mir.

28 Sve ovo dođe na cara Navuhodonosora.

29 Posle dvanaest meseci hodaše po carskom dvoru u Vavilonu.

30 I progovori car i reče: Nije li to Vavilon veliki što ga ja sazidah jakom silom svojom da je stolica carska, i slava veličanstvu mom?

31 Te reči još behu u ustima caru, a glas dođe s neba: Tebi se govori, care Navuhodonosore: Carstvo se uze od tebe.

32 I bićeš prognan između ljudi, i živećeš sa zverjem poljskim, hraniće te travom kao goveda, i sedam će vremena proći preko tebe dokle poznaš da Višnji vlada carstvom ljudskim i daje ga kome hoće.

33 U taj čas ispuni se ta reč na Navuhodonosoru; i bi prognan između ljudi i jede travu kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu telo da mu narastoše dlake kao pera u orla i nokti kao u ptica.

34 Ali posle tog vremena ja Navuhodonosor podigoh oči svoje k nebu, i um moj vrati mi se, i blagoslovih Višnjeg, i hvalih i slavih Onog koji živi doveka, čija je vlast vlast večna i čije je carstvo od kolena do kolena.

35 I svi stanovnici zemaljski ništa nisu prema Njemu, i radi šta hoće s vojskom nebeskom i sa stanovnicima zemaljskim, i nema nikoga da bi Mu ruku zaustavio i rekao Mu: Šta radiš?

36 U to vreme um moj vrati mi se, i na slavi carstva mog vrati mi se veličanstvo moje i svetlost moja; i dvorani moji i knezovi moji potražiše me, i utvrdih se u carstvu svom, i doda mi se više veličanstva.

37 Sada ja Navuhodonosor hvalim, uzvišujem i slavim cara nebeskog, čija su sva dela istina i čiji su putevi pravedni i koji može oboriti one koji hode ponosito.

   

From Swedenborg's Works

 

Apocalypse Revealed #173

Study this Passage

  
/ 962  
  

173. "'These things says He who is holy, who is true.'" This symbolically means the Lord in relation to Divine truth.

Clearly it means the Lord. He who is holy, who is true, is the Lord in relation to Divine truth, because the Lord is called holy owing to His Divine truth, and called just or righteous owing to His Divine goodness. It is in consequence of this that His emanating Divinity - which is Divine truth - is called the Holy Spirit; and here the Holy Spirit is He who is holy, who is true.

[2] Holiness is often mentioned in the Word, and it is everywhere predicated of truth; and because all truth that is true in itself originates from goodness and from the Lord, it is that truth that is called holy. In contrast, the goodness from which truth originates is called just or righteous. It is owing to this that angels governed by truths of wisdom, called spiritual angels, are termed holy, while angels governed by the goodness of love, called celestial angels, are termed just or righteous. The same is the case with people in the church.

It is because of this also that prophets and apostles are called saints, or holy, for prophets and apostles symbolize the church's doctrinal truths.

It is because of this, too, that the Word is called holy, for the Word is Divine truth. That is why the Law in the ark in the Tabernacle was called the most holy place and also the sanctuary.

That, too, is why Jerusalem is called holy, for Jerusalem symbolizes a church which possesses Divine truths.

For the same reason the altar, the Tabernacle, and the garments of Aaron and his sons were called holy after they were anointed with oil; for oil symbolizes the goodness of love, and this sanctifies or makes a thing holy, and everything made holy relates to truth.

[3] From the following passages it is apparent that the Lord alone is holy, because He is Divine truth itself:

Who shall not... O Lord..., glorify Your name? For You alone are holy. (Revelation 15:4)

...your Redeemer, the Holy One of Israel, the God of the whole earth shall He be called. (Isaiah 54:5)

Thus said Jehovah, the Redeemer of Israel, his Holy One... (Isaiah 49:7)

As for our Redeemer, Jehovah of Hosts is His name, the Holy One of Israel. (Isaiah 47:4)

Thus said Jehovah, your Redeemer, the Holy One of Israel... (Isaiah 43:14)

...in that day... they will depend on Jehovah, the Holy One of Israel, in truth. (Isaiah 10:20)

And also elsewhere, as Isaiah 1:4; 5:19; 12:6; 17:7; 29:19; 30:11-12; 41:16; 45:11, 15; 48:17; 55:5; 60:9, Jeremiah 50:29, Daniel 4:13, 23, Psalms 78:41.

Since the Lord is holiness itself, therefore the angel said to Mary,

...the holy thing that will be born of you shall be called the Son of God. (Luke 1:35)

And regarding Himself the Lord said,

(Father,) sanctify them with the truth. Your word is truth... ...for their sakes I sanctify Myself, that they also may be sanctified with truth. (John 17:17, 19)

[4] It is apparent from this that the truth that comes from the Lord is holiness itself, because He alone is holy - concerning which the Lord says the following:

When... the Spirit of Truth has come, He will guide you into all truth. ...He will not speak on His own... ...He will take of what is Mine and declare it to you. (John 16:13-15)

The Counselor, the Holy Spirit..., He will teach you all things... (John 14:26)

To be shown that the Holy Spirit is the life in the Lord's wisdom, thus Divine truth, see The Doctrine of the New Jerusalem Regarding the Lord 51.

It can be seen from this that He who is holy, who is true, is the Lord in relation to Divine truth.

That holiness is predicated of truth, and justice or righteousness of goodness, is apparent from passages in the Word where the two are mentioned, as in the following:

He who is just, let him be just still; he who is holy, let him be holy still. (Revelation 22:11)

Just and true are Your ways, O King of saints! (Revelation 15:3)

...to serve Him, in holiness and righteousness. (Luke 1:75)

...Herod feared John, knowing that he was a just and holy man... (Mark 6:20)

...the fine linen is the righteous acts of the saints. (Revelation 19:8)

  
/ 962  
  

Many thanks to the General Church of the New Jerusalem, and to Rev. N.B. Rogers, translator, for the permission to use this translation.