The Bible

 

Hošea 2

Study

   

1 "A djece Izraelove bit će brojem k'o pijeska u moru što se izmjerit' ne može ni izbrojit'. Umjesto da im govore: 'Vi niste moj narod,' zvat će ih: 'Sinovi Boga živoga.'

2 Ujedinit će se sinovi Judini i sinovi Izraelovi, postavit će sebi jednoga glavara i otići će iz zemlje; jer velik će biti dan jizreelski.

3 Recite braći svojoj: 'Narode moj,' sestrama svojim: 'Mila.'

4 Podignite tužbu, podignite, protiv majke svoje, jer ona mi nije više žena, a ja joj muž više nisam. Nek' odbaci od sebe bludničenja i preljube izmeđ' svojih dojki,

5 da je golu ne svučem te učinim da bude k'o na dan rođenja; da je ne obratim u pustinju, da je u zemlju suhu ne obratim i žeđu ne umorim.

6 Ja joj djece neću milovati, jer djeca su to bludnička.

7 Da, bludu se odala mati njihova, sramotila se ona koja ih zače. Da, rekla je: 'Trčat ću za svojim milosnicima, za njima koji mi daju kruh moj i vodu, vunu moju i lan, ulje i piće moje.'

8 Stoga ću put joj trnjem zagraditi, zidom opkoliti, da ne nađe više svojih staza.

9 I trčat će za milosnicima, ali ih stići neće, tražit će ih, al' ih neće pronaći. Tada će reći: 'Idem se vratiti prvome mužu, jer sretnija bijah prije nego sada.'

10 I ona nije razumjela da joj ja davah i žito i mošt i ulje, da je ja obasipah srebrom i zlatom od kojega načiniše baale.

11 Stoga ću uzeti natrag svoje žito u svoje vrijeme i svoj mošt u pravi čas; oduzet ću svoju vunu i svoj lan kojima je imala pokriti golotinju svoju;

12 sad ću joj otkriti sramotu na oči njenih milosnika, i nitko je iz moje neće izbaviti ruke.

13 Učinit ću kraj svim njenim veseljima, svetkovinama, mlađacima, subotama i svim blagdanima njezinim.

14 Opustošit ću joj čokote i smokve za koje je govorila: 'To je plaća što mi je dadoše moji milosnici.' Obratit ću ih u šikarje, i životinje će ih poljske obrstiti.

15 Kaznit ću je za dane Baalove kojima je kad palila, kitila se grivnom i kolajnom i trčala za svojim milosnicima; a mene je zaboravljala - riječ je Jahvina.

16 Stoga ću je, evo, primamiti, odvesti je u pustinju i njenu progovorit' srcu.

17 I vratit ću joj ondje njene vinograde, i od Doline ću akorske učiniti vrata nade. Ondje će mi odgovarat' ona kao u dane svoje mladosti, kao u vrijeme kada je izišla iz Egipta.

18 U onaj dan - riječ je Jahvina - ti ćeš me zvati: 'Mužu moj', a nećeš me više zvati: 'Moj Baale.'

19 Uklonit ću joj iz usta imena baalska i neće im više ime spominjati.

20 U onaj dan, učinit ću za njih savez sa životinjama u polju, sa pticama nebeskim i gmazovima zemskim; luk, mač i boj istrijebit ću iz zemlje da mirno u njoj počiva.

21 Zaručit ću te sebi dovijeka; zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi;

22 zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Jahvu.

23 U onaj dan - riječ je Jahvina - odazvat ću se nebesima, a ona će se zemlji odazvati;

24 zemlja će se odazvati žitu, moštu i ulju, a oni će se odazvati Jizreelu.

25 I posijat ću ga u zemlji, zamilovat ću Nemilu, Ne-narodu mom reći ću: 'Ti si narod moj!' a on će reći: 'Bože moj!'"

   

The Bible

 

Ezekijel 16:16

Study

       

16 Od haljina si svojih šarene uzvišice pravila i na njima se bludu odavala ...

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #410

Study this Passage

  
/ 10837  
  

410. There are two kinds of vastation. The first is the vastation of people who know yet do not wish to know, or who see yet do not wish to see, as was characteristic of the Jews, and is characteristic of Christians at the present time. The second is the vastation of people who neither know nor see anything because they have no knowledge, as was characteristic of gentiles in the past and still is characteristic of them today. When the final point of vastation is reached with those who know and yet do not wish to know, or who see and yet do not wish to see, a Church rises up anew, not however among the same people, but among others whom they call gentiles. This was what happened to the Most Ancient Church which existed before the Flood, what happened to the Ancient Church after the Flood, and also what happened to the Jewish Church. The reason new light at that point starts to shine for the first time is, as has been stated, that it is then no longer possible for people to profane things that are revealed, since they do not acknowledge and believe that these are true.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.