The Bible

 

Postanak 19

Study

   

1 Ona dva anđela stignu navečer u Sodomu dok je Lot sjedio na vratima Sodome. Kad ih Lot ugleda, ustade i pođe im u susret. Nakloni se licem do zemlje,

2 a onda im reče: "Molim, gospodo, svrnite u kuću svoga sluge da noć provedete i noge operete; a onda možete na put rano." A oni rekoše: "Ne, noć ćemo provesti na trgu."

3 Ali ih on uporno navraćaše, i oni se uvratiše k njemu i uđoše u njegovu kuću. On ih ugosti, ispeče pogaču te blagovaše.

4 Još ne bijahu legli na počinak, kad građani Sodome, mladi i stari, sav narod do posljednjeg čovjeka, opkole kuću.

5 Zovnu Lota pa mu reknu: "Gdje su ljudi što su noćas došli k tebi? Izvedi nam ih da ih se namilujemo?"

6 Lot iziđe k njima na ulaz, a za sobom zatvori vrata.

7 "Braćo moja," reče on, "molim vas, ne činite toga zla!

8 Imam, evo, dvije kćeri s kojima još čovjek nije imao dodira: njih ću vam izvesti pa činite s njima što želite; samo ovim ljudima nemojte ništa učiniti jer su došli pod sjenu moga krova."

9 "Odstupi odatle!" - rekoše. - "Došao kao dotepenac, a za suca se već postavlja. Sad ćemo mi s tobom gore nego s njima." I nasrnuše na jadnika Lota i navališe na vrata da ih razbiju.

10 Ali ona dvojica pruže ruke van, povukoše Lota k sebi u kuću i zatvore vrata;

11 a ljude pred vratima, mlade i stare, zabliješte tako da nisu mogli naći vrata.

12 Onda ona dvojica upitaju Lota: "Koga još ovdje imaš: sinove i kćeri, sve koje imaš u gradu iz mjesta izvedi!

13 Jer mi ćemo zatrti ovo mjesto: vika je na njih pred Jahvom postala tolika te nas Jahve posla da ga uništimo."

14 Iziđe Lot da to kaže svojima budućim zetovima koji namjeravahu uzeti njegove kćeri te reče: "Na noge! Odlazite iz ovog mjesta jer će Jahve uništiti grad!" Ali je u očima svojih budućih zetova ispao kao da zbija šalu.

15 Kako zora puče, anđeli navale na Lota govoreći: "Na noge! Uzmi svoju ženu i svoje dvije kćeri koje su ovdje da ne budeš zatrt kaznom grada!"

16 Ali on oklijevaše. Zato ga oni uzeše za ruku, a tako i njegovu ženu i njegove dvije kćeri i - po smilovanju Jahvinu nad njim - odvedoše ih i ostaviše izvan grada.

17 Kad ih izvedoše u polje, jedan progovori: "Bježi da život spasiš! Ne obaziri se niti se igdje u ravnici zaustavljaj! Bježi u brdo da ne budeš zatrt!"

18 Ali Lot odvrati: "Nemoj, gospodine!

19 Nego ako je tvoj sluga našao milost u tvojim očima - a toliko milosrđe već si mi iskazao spasivši mi život - ja ne mogu pobjeći u brdo a da me nesreća ne snađe i ne poginem.

20 Eno onamo grada; dosta je blizu da u nj pobjegnem, a mjesto je tako malo. Daj da onamo bježim - mjesto je zbilja maleno - daj da život spasim!"

21 Odgovori mu: "Uslišat ću ti i tu molbu i neću zatrti grada o kojemu govoriš.

22 Brzo! Bježi onamo, jer ne mogu ništa činiti dok ti onamo ne stigneš." Zato se onaj grad zove Soar.

23 Kako je sunce na zemlju izlazilo i Lot ulazio u Soar,

24 Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem

25 i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji.

26 A Lotova se žena obazre i pretvori se u stup soli.

27 Sutradan u rano jutro Abraham se požuri na mjesto gdje je stajao pred Jahvom,

28 upravi pogled prema Sodomi i Gomori i svoj ravnici u daljini: i vidje kako se diže dim nad zemljom kao dim kakve klačine.

29 Tako se Bog, dok je zatirao gradove u ravnici u kojima je Lot boravio, sjetio Abrahama i uklonio Lota ispred propasti.

30 Lot se bojao boraviti u Soaru, pa sa svoje dvije kćeri ode gore iz Soara i nastani se u brdu. On i njegove dvije kćeri živjeli su u pećini.

31 Starija reče mlađoj: "Otac nam ostarje, a muža na zemlji nema da bude s nama, kako je običaj po svem svijetu.

32 Hajdemo oca opiti vinom, pa s njime leći: tako ćemo s ocem sačuvati potomstvo."

33 One noći opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

34 Sutradan starija reče mlađoj: "Sinoć sam, eto, ležala ja s našim ocem; napojimo ga vinom i noćas, pa idi ti i s njim lezi: tako ćemo ocu sačuvati potomstvo."

35 Opiju oca vinom i one noći te mlađa ode i s njim legne, a on nije znao kad je legla ni kad je ustala.

36 Tako obje Lotove kćeri zanesu s ocem.

37 Starija rodi sina i nadjenu mu ime Moab. On je praotac današnjih Moabaca.

38 I mlađa rodi sina i nadjene mu ime Ben-Ami. On je praotac današnjih Amonaca.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #2509

Study this Passage

  
/ 10837  
  

2509. 'And Abimelech king of Gerar sent' means the doctrine of faith. This is clear from what has been stated above in 2504 - that by 'Philistia' is meant knowledge of the cognitions of faith, 1197, 1198, by 'Gerar', which was situated in Philistia, is meant faith, 1209, 2504, and by 'king' the truth itself of faith, 1672, 2015, 2069; consequently by 'Abimelech' is meant the doctrine of faith, but the doctrine of faith which has regard to rational things, as will be evident from what follows next.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #2504

Study this Passage

  
/ 10837  
  

2504. 'And he sojourned in Gerar' means consequent instruction in the spiritual things of faith. This is clear from the meaning of 'sojourning' as receiving instruction, dealt with in 1463, 2025, and from the meaning of 'Gerar' as the spiritual entity of faith. Gerar is mentioned in several places in Genesis, as in Chapter 10:19; 26:1, 6, 17, 20, 26, and in those places it means faith, the reason being that Gerar was in Philistia, and 'Philistia' means knowledge of the cognitions of faith, see 1197, 1198. Gerar was also the place where the king of the Philistines used to live. Consequently 'Gerar' means faith itself, 1209, and 'the king of Gerar' the truth itself of faith, for 'a king' in the internal sense is truth, 1672, 2015, 2069. Thus 'Abimelech' who is the subject in what follows means the doctrine of faith.

[2] In general there are intellectual things of faith, rational things of faith, and factual things of faith. In relation to one another they accordingly pass from more interior to more exterior. The inmost things of faith are called intellectual; those which pass down from them or from there are the rational things of faith; and those in turn which pass down from these are the factual things of faith. They are interrelated, to use the language of the learned, as prior to posterior, or what amounts to the same, as superior to inferior, that is, as more interior to more exterior. It does indeed seem to man as though the factual degree of faith is first and that the rational then arises from that, and after this the intellectual from that, for the reason that this is the way a human being develops from childhood onwards. But in fact the intellectual is constantly flowing; into the rational, and the rational into the factual, though man is not directly conscious of it. In childhood the influx is obscure; in adult years it is more noticeable; and when at length the individual has been regenerated it is quite manifest. Once he is regenerate this order is quite apparent, and still more fully so in the next life, see 1495. All of these things, distinguished as described into separate degrees and existing in relation to one another in the order shown, are called spiritual. The spiritual things of faith constitute all truths that stem from good, that is, from a celestial origin. Whatever derives from the celestial is one of the spiritual things of faith.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.