The Bible

 

Danijel 7

Study

   

1 Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio.

2 Kazivaše ovako: Noću u viđenju pogledah, kad eno: četiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more.

3 Četiri goleme nemani iziđoše iz mora, svaka drukčija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska.

4 Dok je promatrah, krila joj se iščupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao čovjek, i bijaše joj dano srce čovječje.

5 Kad eno druga neman: gle, sasvim drukčija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, među zubima. I bijaše joj rečeno: "Ustani, nažderi se mesa!"

6 Gledah dalje, i evo: treća neman kao leopard, na leđima joj četiri ptičja krila: imaše četiri glave, i dana joj je moć.

7 Zatim, u noćnim viđenjima, pogledah, kad eno: četvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova.

8 Promatrah joj rogove, i gle: među njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom iščupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oči kao oči čovječje i usta koja govorahu velike hule.

9 Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj.

10 Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.

11 Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.

12 Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok.

13 Gledah u noćnim viđenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu.

14 Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.

15 Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viđenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše.

16 Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi značenje:

17 "One četiri goleme nemani jesu četiri kralja koji će se dići na zemlji.

18 Ali će od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni će ga posjedovati za vijeke vjekova."

19 Zaželjeh tada saznati istinu o četvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše;

20 i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oči i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veći nego drugi rogovi.

21 I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,

22 dok ne dođe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne dođe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo.

23 On reče: "Četvrta neman bit će četvrto kraljevstvo na zemlji, različito od svih kraljevstava. Progutat će svu zemlju, zgazit' je i smrviti.

24 A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat će deset kraljeva, a iza njih će se podići jedan drugi različit od onih prvih - i oborit će tri kralja.

25 On će huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat će da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci će biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.

26 Tada će sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti.

27 A kraljevstvo, vlast i veličanstvo pod svim nebesima dat će se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vječno, i sve vlasti služit će mu i pokoravati se njemu."

28 Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo sačuvah u srcu svojemu.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #10454

Study this Passage

  
/ 10837  
  

10454. 'And Joshua heard the noise of the people as they shouted' means contemplating and discerning what the interiors of that nation were like. This is clear from the meaning of 'hearing' as contemplating and discerning, for the subject now is what that nation was like inwardly, thus what their interiors were like; from the representation of 'Joshua' as the truth of the Word contemplating and discerning (he was Moses' minister, and Moses represented the Word, as shown above, so that his minister represents truth, for all truth belongs to the Word, at this point truth that contemplates, examines, and discerns); and from the meaning of 'the noise of the people as they shouted' as what that nation was like inwardly, thus what their interiors were like. In the Word 'noise' or 'voice' means the inner voice, which is thought, consequently what the interiors are like as regards either truth or falsity, for the one or the other gives rise to the thought, see 219, 220, 3563, 7573, 8813, 9926. But 'shouting' means the utterance of sound, whether that of speaking, singing, or crying out, which emanates from thought or the inner voice. So it is that 'hearing the noise of shouting' means discerning what the interiors are like from the sound that indicates it. For the sound, whether that of speaking, singing, or crying out, emanates from inner affection and thought, both of which are present within the sound and are also discerned by those who listen to it and think about it, to see for example whether it is angry, threatening, friendly, gentle, joyful, gloomy, and so on. In the next life such discernment is so sharp that angels can discern what someone's interiors are like from the sound of just one of the words he uses. This then is what 'hearing the noise of the people as they shouted' is used to mean.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.

The Bible

 

Exodus 32:17

Study

       

17 When Joshua heard the noise of the people as they shouted, he said to Moses, "There is the noise of war in the camp."