Die Bibel

 

Ponovljeni Zakon 29:20

Lernen

       

20 Neće Gospod oprostiti takvome, nego će se onda raspaliti gnev Gospodnji i revnost Njegova na takvog čoveka, i pašće na nj sva kletva koja je napisana u ovoj knjizi, i istrebiće Gospod ime njegovo pod nebom.

Aus Swedenborgs Werken

 

Nebeske Tajne #8875

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

8875. Ja sam Bog revnitelj. Da ovo označava da su otuda obmana I zlo, vidi se iz toga što u pravom smislu Bog revnitelj označava Božansku Istinu Božanskog Dobra, jer Bog se odnosi na istinu (br. 2586, 2769, 7268, 8301), a revnitelj na dobro (kao što će se videti niže). Ali u odnosu na one koji ne primaju Božansku Istinu od

Gospodovog Božanskog Dobra, Bog revnitelj označava obmanu I zlo; jer oni koji su u obrnutom, opažaju Božansku Istinu kao obmanu, a Božansko Dobro kao zlo; jer svako vidi u skladu sa tim kakav je on sam (prema svom kvalitetu). Otuda to da njima Gospodova revnost, koja je u sebi ljubav I samilost, izgleda kao gnev; jer kada Gospod iz ljubavi I samilosti štiti Svoje u nebu, oni koji su u zlu, ti su ozlojeđeni I ljute se na dobre, I jure u sferu gde su Božanska Istina I Božansko Dobro, s namerom da razore one koji su tamo; a tada Božanska Istina I Božansko Dobro na njih deluju, I čine da osećaju muke kao one u paklu. Otuda oni pripisuju ljutnju I gnev Božanskom, kao I svo zlo, a u stvari u Božanskom nema ni ljutnje ni zla, nego samo praštanja I milosti. 2 Iz svega ovoga se vidi zašto revnostan označava obmanu I zlo, a revnost ljutnju. (Vidi što je bilo pokazano o ovim predmetima, naime, da se ljutnja I gnev pripisuju Gospodu, dok su ovi kod onih koji su u zlu, ili kod onih koji se gneve protivu Božanskog, br. 5798, 6997, 8284, 8483; da se zla, kazne, I pustošenja na sličan način pripisuju Gospodu, dok u Gospodu postoji samo ljubav I milost, br. 2447, 6071, 8282, 8632; tako isto da zli sami sebe pustoše I bacaju u prokletstvo I pakao kada pokušavaju da unište 3 dobro I istinu, br. 7643, 7679, 7989, 7980; da se Gospod pokazuje svakome prema tome kavav je taj [čovek ili duh], br. 1861 kraj, 6832, 8197.) Da Gospodovo revnovanje označava ljubav I milost, I da kada Gospod štiti dobre protivu zlih, da to izgleda kao neprijateljstvo I gnev, vidi se iz sledećih odlomaka u Reči. Da revnost Gospodova označava ljubav I milost; kod Isaije: Pogledaj s neba, I vidi iz stana svetinje svoje I slave svoje, gdje je revnost tvoj I sila tvoja, mnoštvo milosrđa (pokreti utrobe) tvojega I milosti tvoje? eda li će se meni ustegniti? (Isaija 63:15. Ovde revnost označava milost, koja je ovde milosrđe (pokreti utrobe) , I odnosi se na dobro; jer se kaže, tvoja revnost I tvoja sila, gde se revnost kaže za dobro, a sila za istinu; na sličan način, milosrđe (pokret utrobe) kaže se za dobro, a milost za istinu; na sličan način stan svetinje označava nebo gde su oni koji pripadaju nebeskome carstvu, a stan slave, nebo gde su oni koji su u duhovnome carstvu. Iz 4 svega ovoga je jasno da u Reči, gde se pomene dobro, pominje se I istina, zbog nebeskoga braka, koji je brak dobra I istine u svakoj pojedinoj stvari Reči, kao što je to u slučaju ona dva imena, Isus I Hristos, koji označavaju Božanski brak koji je u Gospodu (o kojemu vidi br. 683, 793, 801, 2516, 7945{ign95} 8339kraj) Kod istoga: Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade, kojemu je vlast na ramenu, I ime ć u biti: divni, savjetnik, Bog silni, otac vječni, knez mirni. Bez kraja će rasti vlast I mir na prijestolu Davidovu I u carstvu njegovu da se uredi I utvrdi sudom I pravdom od sada do vijeka. To će učiniti revnost Gospoda nad vojskama (Isaija 9:6, 7). Ovo se kaže o Gospodu I o Njegovom dolasku; revnost Jehovina će toučiniti, označava da će On to učiniti iz žarke ljubavida spasi ljudski rod. Ponovo: Iz Jerusalima će izići ostatak, I uteći sa Gore Sionake , Revnost Jehovina će to učiniti (38:32); 5Jehova će to učiniti označava de će On to uraditi od ljubavi I milosti, Kod Jezekilja: Povratiću roblje Jakovljevo I smilovaću se svemu domu Izrailjevu I revnovaću za sveto ime Svoje Jezekilj 39:25. ; gde revnost označava samilosti.

Kod Davida: jer revnost za kuću Tvoju jede me (Psalam 69:9); govoreći o Gospodu; revnost za kuću Jehovinu označava Njegovu ljubav prema onima koji primaju dobro I istinu, jer su ti kuća Jehovina. Da revnost ili milost Gospodova štiti dobre, to izgleda kao neprijateljstvo; kod Isaije: Jehova će izaći kao junak, podignuće revnost svoju kao vojnik, vikaće I klikovati, nadvladaće neprijatelje Svoje (Isaija 42:13. 7 Kod Joila: Jehova će revnovati za zemlju Svoju, I govoriće narodu Svome Joilo 2:18. Da se revnost Gospodova naziva ljutnja I gnev, jer milost izgleda kao neko zlo: kod Mojsija: Ne idite za drugim bogovima između bogova drugih naroda, koji su oko vas. Jer je Bog revnitelj, Jehova Bog tvoj, usred tebe, da se ne bi razgnjevio Jehova Bog tvoj na te I istrijebio te sa zemlje (Zak. Ponovljeni 6:14, 15). Oni me razdražoše na revnost onijem što nije Bog, razgnjeviše svojim taštinama; I ja ću njih razdražiti na revnost onijem koji nije narod, narodom ludijem razljutiću ih (Zak. Ponovljeni 32:16, 17, 21).

Kod Jezikilja: I tako će se izvršiti gnjev moj I namiriću jarost svoju na njima I zadovoljiću se. I oni će poznati da sam ja Jehova govorio u revnosti Svojoj kad izvršim gnjev Svoj na njima Jezekilj 5:13).

Kod Zaharije: Izliću na njih gnjev Svoj, svu jarost Svoga gnjega; jer će u ognju Moje revnosti svi izgorjeti Sofonija 3:8).

Kod Mojsija: Ne će Jehova oprostiti takome, nego će se onda raspaliti gnjev Jehovin I revnost njegova na takvoga čovjeka Ponovljeni Zakon 29:20).

Kod Davida: Dokle ćeš se, Gospode, jednako gnjeviti, revnost Tvoja gorjeti kao oganj? Izlij gnjev na narode koji Te ne znaju, I na carstva koja ne prizivlju ime Tvoje (Psalam 79:5, 6). Na sličan način revnost Jehovina se opisuje kao gnev u Ps. 36:1; Jezek. 16:42; ?; ?. Iz svega ovoga se može videti šta se označava revnošću [ili ljubomorom] Jehovinom, a šta Bogom koji revnuje; naime, u pravom smislu, ljubav I milost; ali u smislu koji nije pravi, kao kad se pokazuje kodonih koji su lima I obmanama, izgleda kao gnev I pustošenje. Treba znati da se Jehova, to jest, Gospod, posebno naziva revniteljem I osvetnikom, kad ono što treba da vlada univerzalno kod čoveka, postane iskvareno, naime, Božansko, koje se mora voleti, o Njemu misliti, Njega se bojati, iznad svega. kada se ovo iskvari ili izbriše, tada umesto nebeske svetlosti sledi mrkli mrak , jer nema više nikakvoga influksa ove svetlosti od Božanskog, jer nema više primanja. Iz toga se razloga kaže, Ja sam Jehova Bog tvoj, Bog revnitelj, koji kažnjava nepravdu očeva na sinovima, do trećeg I četvrtoga koljenaonih koji mrze na Mene, a u ovom slučaju oni se klanjaju drugim bogovima ili prave sebi rezane likove; jer ove stvari kvare Božansko koje treba da vlada u svemu. Stoga se to na sličan način izjavljuje kod Mojsija: Čuvajte se da ne pravite rezanih likova , jer ja sam Jehova Bog oganj koji sažiže, Bog revnitelj (Izlazak 34:14). To je bilo tako strogo zabranjeno kod Izrailjske nacije, jer obožavanje drugih bogova, rezanih likova, I slika, briše sve ono što pretstavlja crkvu među njima; jer u nebu Jehova, to jest, Gospod vlada univerzalno; Njegov Božansko ispunjava sve stvari tamo, I čini život sviju. Da se klanjalo bilo čemu drugom osim Božanskom, nestalo bi sve ono što pretstavlja, pa bi nestala Ikomunikacija s nebom.

  
/ 10837  
  

Aus Swedenborgs Werken

 

Nebeske Tajne #6997

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

6997. I razgnjevi se Jehova na Mojsija, označava pomilovanje. Ovo se vidi iz značenja gneva Jehovinog, koji ne iznačava gnev, nego ono što je suprotno gnevu, to jest, milost, a u ovom slučaju pomilovanje. Da kod Jehove nema gneva, vidi se po tome što je On sama ljubav, dobro samo, i milost sama, a gnev je nešto suprotno, kao i slabost koja se nemože naći kod Boga. Stoga kada se Jehovi pripisuje gnev, anđeli ne opažaju gnev nego ili milost, ili uklanjanje zla iz neba, a u ovom slučaju je to pomilovanje, jer se kaže Mojsiju, kojim se pretstavlja Gospod kada je bio u svetu, u pogledu Božanske Istine. Razlog da se Jehovi ili Gospodu, u Reči, pripisuje gnev, je to što je sveopšta istina, da sve stvari dolaze od Boga, stoga i zlei dobre stvari. Ali ova najopštija istina, koja je nužna za decu, omladinu, i prosti svet, mora se kasnije rasvetliti, naime, [poučavanjem] da su zla od čoveka, ali da izgleda kao da su od Boga, i da se tako kaže da bi ih se naučilo da se boje Boga da ne bi nestali zbog zala koja sami čine; i kako bi kasnije bili u stanju da vole Boga, jer strah dolazi pre ljubavi, kako bi u ljubavi bilo svetoga straha; jer kada se strah unese u ljubav, to postaje sveto od Svetog [elementa] ljubavi , pa onda nije više strah da će se Bog gneviti i da će kazniti, nego stoga da ne bi postupali protivu dobra samog, jer bi ovo mučilo savest. Pored toga, Izraelićani i Jevreji su morali poštovati uredbe i zapovesti u spoljašnjoj formi pomoću kazni, pa su stoga veroval a je Jehova gnevan i da kažnjava, dok u stvarito su oni svojim idolopoklonstvom sami sebi pričinjavali, i odvajali se o neba, odakle dolazie kazne, kao što se kaže kod Isaije,

Nego bezakonja vaša rastaviše vas s Bogm vašim, i grijesi vaši zakloniše lice njegovo od vas, da ne čuje (Isaija 59:2. ; a pošto su Izraelićani i Jevreji bili samo u spoljašnjim stvarima bez Unutrašnjeg, oni su držati u tome mišljenju da se Jehova gnevi i da kažnjava; jer oni koji su u spoljašnjem bez Unutrašnjeg, ti čine sve iz straha, i ništa iz ljubavi. Iz ovih razmatranja sada se može videti na šta se misli u Reči pod gnevom i ljutnjom Jehove, naime, misli se na kažnjavanje; kao kod Isaije,

Gle, evo Jehova ide iz daleka, gnjev njegov gori i vrlo je težak; usne su mu pune ljutine a jezik mu je kao oganj koji sažiže (Isaija 30:27. ; gnev označava prekor i opemenu da ne bi propali zbog zala. Ponovo, U malom gnevu sakrih za čas lice svoje od tebe, ali ću te vječnom milošću pomilovati, veli izbavitelj Jehova (Isaija 54:8. ; poplava gneva označava iskušenje, u kome su zla uzrok straha i nevolje.

Kod Jeremije, I ja ću vojevati na nas rukm podignutom i mišicom krjepkom i gnjevom i jarošću i žestinom velikom. Kome se otima, izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh, da ne izađe kao oganj gnjev moj i razori sve da ga niko ne može ugasiti Jeremija 21:5, 12). Ponovo, Ali će ih napuniti mrtvijem i tjelesima ljudi koje ću pobiti u gnjevu svom i u jarosti svojoj odvratih lice svoje Jeremija 33:5).

Kod Sofonije, Jerje moj sud da saberem narode i pokupim carstva, da izlijem na njih gnjev svoj, svu težinu jarosti svoje( ?).

Kod Davida, Posla na njih ognjeni gnjev svoj, srdnju i mržnju, četu zlijeh anđela Psalam 78:49. Pored mnogih drugih odlomaka u kojima , kao i gore, gnjev, jarost, žestina, i oganj su kazne i osude, u koje se čovek sam baca kada upadneu zla, jerje to prema Božanskom redu da dobra prate nagrade, a otuda to da su zla praćena kaznama, tako da su ove stvari povezane. Kazne i osude se označavaju i danom gneva Jehovinog (Isa. (13:9, 13; Plač 2:1; Sofonija 2:3; Otkr. 6:17; 11:18); kao i vinom gneva Božijega, , kao i čašom gnjeva Božijeg (Jer. 25:15, 28; Otkr. 14:10; 16:19), kao i kacom gnjeva Božijeg (Otkr. 14:19; 19:1).

Da se kažnjavanje i osude označavaju gnevom vidi se i kod Mateje,

Porode aspidin, ko vama kaza da bježite od gnjeva koji ide? Mateju 3:7).

Kod Jocana, Ko vjeruje Sinaima život vječni; a ko ne vjeruje sina, ne će vidjeti života, nego gnjev Božiji ostaje na njemu Jovan 3:36).

Kod Luke, Teško trudnicama i dojilicama u te dane!Q jer će bkiti velika nevolja na zemlji i gnjev na ovom narodu Luka 21:23. Iz ovih se odlomaka jasno vidi da se

Jehovinim gnevm označavaju kazne i osude; razlog da se gnevom označava pomilov anje i milost, je u tome što sva kažnjavanja za zlo postoje iz Gospodove Milost prema dobrima, da zli ne bi ove povredili. Međutim, Gospod ne izvršava kazne nanjima, nego oni na sebi, jer zala i kazne su povezane u drugom životu. Posebno zli sebe kažnjavaju onda kada Gospod pokazuje milost dobrima, jer se tada njihovo zlo pojačava (zlo zlih), pa s tim i kazne. Zbog ovoga umesto gneva Jehovinog, kojim se označavaju kazne za zlo anđeli razmeju milost. Iz ovih razmatranja jasno se pokazuje kakva je Reč u smislu slova, a isto tako kakva je istina Božanska u svojojnajopštijoj formi, naime, da je ona u skladu s izgledima. Razlog je to, što je čovek takav, da samo što vidi i razume od svog Ćulnog, on veruje a ono šo ne vikdi i što ne shvati od svog Ćulnog, to on ne veruje, stoga i ne prima. Otuda to, da je Reč u slovu pisma u skladu s onim stvarima koje izgledaju, ali ona čuva u svojim nedrima prave istine, u u najdubljim nedrima istinu Božansku samu, koja proizilazi od Gospoda, a to znači od Božanskog Dobra, to jest, od Gospoda Samog.

  
/ 10837