7
Nemoj imati bogove druge do mene.
9397. I pročita je u uši naroda (pred narodom). Da ovo označava ohrabrenje i poslušnost, vidi se iz značenja pročitati, što je ohrabrivati; jer kad se nešto čita, to je da bi se to čulo, opažalo, i da bi je tome pokoravalo; to jest, da bi se ohrabrilo; i iz značenja ušiju, što je poslušnost; jer uši i slušanje označavaju poslušnost (vidi br. 2542, 3869, 8990, 9311).
[2] Poštouši označavaju slušanje i pažnju, ali i poslušnost, stoga se one često pominju u Reči, govoreći u uši, čitajući u uši naroda, i ne govoreći i ne čitajući pred njima; kao u sledećim odlomcima: Ali čuj ovu riječ koju ću ja kazati pred tobom pred svijem narodom (Jer. 28:7). Oni kazivaju riječi ove u uši naroda (1 Sam. (11:4). Neka sluškinja tvoja kaže u tvoje uši (1 Sam. (25:24). Proglasi u uši naroda, govoreći (Sudije 7:3). Govori u uši naroda (Izlazak 11:2). Počuj, o Izrailje, uredbe i sudove koje kazujem u vaše uši danas (Zak. Ponov. (5:1). Govorim riječi ove u uši njihove (Zak. Ponov. (31:28). Mojsije reče sve riječi pjesme u uši naroda (Zak. Ponov. (32:44). On pročita u uši njihove sve riječi knjige zavjeta (2 o Carevima 23:2). I rekoše mu: sjedi i pročiaj u uši naše; i Baruh prpčita u uši njihove (Jer. 36:15). Kad Isus završi riječi ove u ušima naroda (Luka 7:1).
[3] Poštouši i slušanje označavaju primanje istine, opažanje, i poslušnost, a tako i prvo i posledje vere, stoga je često Gospod govorio, Neka onaj ko ima iši, posluša (Matt. (11:15; 13:8; Marko 4:9, 23; Luka 14:35). I pošto se gluhima, to jest, onima koji ne čuju, označavaju u duhovnom smislu oni koji nisu u istini vere, jer nisu u znanjima i opažanju [znanja], (br. 6989, 9209), stoga kad je Gospod izlečio gluhoga, On stavi svoj prst unjegove uši i reče, Eftata, što znači, otorite se. I odmah mu se uši otvoriše (Mark 7:32-35). (Da su sva čuda Gospodova označavala stanja crkve, vidi br. 8364, 9086.)
1
I reče Mojsiju: Izađi gore ka Gospodu ti i Aron i Nadav i Avijud i sedamdeset starešina Izrailjevih, i poklonite se izdaleka.
2
I Mojsije sam neka pristupi ka Gospodu, a oni neka ne pristupe; i narod neka ne ide na gore s njim.
3
I dođe Mojsije, i kaza narodu sve reči Gospodnje i sve zakone. I odgovori narod jednim glasom i rekoše: Činićemo sve što je rekao Gospod.
4
I napisa Mojsije sve reči Gospodnje, i ustavši rano načini oltar pod gorom i dvanaest stupova za dvanaest plemena Izrailjevih.
5
I posla mladiće između sinova Izrailjevih, koji prinesoše žrtve paljenice i prinesoše teoce na žrtve zahvalne Gospodu.
6
I uzevši Mojsije polovinu krvi, metnu u zdele, a polovinu krvi izli na oltar.
7
I uze knjigu zavetnu i pročita narodu. A oni rekoše: Šta je god rekao Gospod činićemo i slušaćemo.
8
A Mojsije uze krv, i pokropi njom narod, i reče: Evo krv zaveta, koji učini Gospod s vama za sve reči ove.
9
Potom otide gore Mojsije i Aron, Nadav i Avijud, i sedamdeset starešina Izrailjevih.
10
I videše Boga Izrailjevog, i pod nogama Njegovim kao delo od kamena safira i kao nebo kad je vedro.
11
I ne pruži ruke svoje na izabrane između sinova Izrailjevih, nego videše Boga, pa jedoše i piše.
12
I reče Gospod Mojsiju: Popni se k meni na goru, i ostani ovde, i daću ti ploče od kamena, zakon i zapovesti, koje sam napisao da ih učiš.
13
Tada usta Mojsije s Isusom, koji ga služaše, i izađe Mojsije na goru Božiju.
14
A starešinama reče: Sedite tu dok se vratimo k vama; a eto Aron i Or s vama; ko bi imao šta, neka ide k njima.
15
I otide Mojsije na goru, a oblak pokri goru.
16
I beše slava Gospodnja na gori Sinajskoj, i oblak je pokrivaše šest dana; a u sedmi dan viknu Mojsija ispred oblaka.
17
I slava Gospodnja beše po viđenju kao oganj koji sažiže na vrh gore pred sinovima Izrailjevim.
18
I Mojsije uđe usred oblaka, i pope se na goru; i osta Mojsije na gori četrdeset dana i četrdeset noći.