6075. Mi i stari naši (očevi naši). Da ovo označava da je ovako od drevnih, vidi se iz značenja otaca, a to su oni koji su pripadali drevnim crkvama (vidi br. 6050). U mnogi odlomcima Reči, gde se govori o Jevrejima i o Izraelićanima, njihovi se očevi pominju s pohvalom. Oni koji se drže smisla slova, u ovim odlomcima podrazumevaju Abrahama, Isaka , i Jakova, kao i Jakovljeve sinove. Ali u unutrašnjem smislu se pod očevima, kad se o njima govori u dobrom značenju, misli na one koji su pripadali Pradrevnoj Crkvi koja je bila pre potopa, i na one koji su pripadali Drevnoj Crkvi koja je bila posle potopa. Ljudi iz obe te crkve nazivani su očevima, jer od njih je potekla crkva i ono što crkvi pripada: očevima su označeni oni koji su pripadali Drevnim Crkvama, kao kod Mojsija: Jehovi samo tvoji omilješe, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas između svijeh naroda (Zak. Ponovljeni 90:15).

Opet: Opomeni se negdašnjih dana, pogledajte dane svakoga vjeka, pitaj oca svojega i on će ti javiti, starije svoje i kazaće ti. Kada Višnji razdava našljedstvo narodima, kad razdijeli sinove Adamove, postavi međe narodima po broju sinova Izrailjevih. Ali se Izrailj ugoji, pa se stade ritati, i utio si i udebljao i zasalio, pa ostavi Boga koji ga je stvorio, i prezre stijenu spasenja svlojega. Prinosiše žrtve đavolima, ne Bogu, nego bogovima, kojih nijesu znali (Zak. Ponovljeni 32:7, 8, 1517). Ovaj se odlomak nalazi u proročkoj Mojsijevoj pesmi, u kojoj se govori o Drevnoj Crkvi od sedmog do petnaestog stiha, a o Jakovljevom potomstvu od petnaestog do četrdeset petog stiha. Stanje Pradrevne Crkve koja je bila pre potopa, opisuje se negdašnjim danima , a stanje Drevne Crkve koja je bila posle potopa, sa godine svakoga vijeka ; stanje njihovog dobra, sa našljedstvo koje je Višnji razdijelio narodima, a njeno stanje u pogledu istine, sa postavio međe prema broju sinova Izrailjevih. (Da ovaj broj ili dvanaest označava sve istine vere zajedno, može se videti gore, br. 577, 3858, 3915). Iz ovoga je jasno da su očevima označeni oni koji su pripadali Drevnim Crkvama. Slično i u sledećim odlomcima.

Kod Isaije: Dom naše svetinje i naše krasote, u kom te slaviše oci naši, izgorje ognjem, i sve što nam bješe drago potrveni je (64:11).

Kod Jeremije: Hoćeš li carovati kad se miješaš s cedrom? Otac tvoj nije li jeo i pio? kad činjaše sud i pravdu, tada mu bijaše dobro Jeremija 22:15).

Opet: Ko ih nađe, proždiraše ih, i deprijatelji njihovi govoriše, ne ćemo biti krivvi, jer zgriješiše Jehovi, stanu pravde, Jehovi, nadu otaca njihovijeh Jeremija 50:7).

Kod Davida: Bože, svojim ušima slušasmo, oci nam naši pripovijedaše djela koja si učinio u njihovo vrijeme (Psalam 44:1). Ocevi imaju ovde isto značenje kao kod Danila 11:24, 37, 38).

Da se pod ocevima misli na one koji su pripadali Drevnkim Crkvama, ne vidi se u smislu slova, nego samo u unutrašnjem smislu u kojemu se govori o crkvi i o njenim dobrima i o istinama. Osim toga, pošto je crkva sama nebeski brak, to jest, brak dobra i istine, to se ona u Reči naziva ocem u pogledu dobra a majkom u pogkledu istine (br. 3703, 5581).

3703. I reče. Ja sam Jehova Bog Abrahama oca tvojega. Da ovo označava Gospoda, da od Njega dolazi dobro, jasno je iz toga što je Jehova Božansko Esse Gospodovo, koji se zbog Božanskog dobra naziva Bog Abrahama (Da Abraham predstavlja Gospoda kao Božansko dobro, može se videti gore, br. 2172, 2198). A pošto su od Božanskog dobra sva nebeska i duhovna dobra kao i istine, to se ovde kaže, Abrahama oca to jest, tvojega oca, to jest, oca Jakovljevog, iako je Isak bio njegov otac. Da u unutrašnjem smislu otac označava dobro, to je stoga što je dobro ono iz čega su sve stvari kako u opštem tako i u posebnom, a istina je ono kroza što se ona (dobra) pokazuju (manifestuju); a to je istina da sve stvari postoje iz braka dobra i istine. Nebo samo, koje se sastoji od Božanskog braka dobra i istine, potiče iz Božanskog braka dobra i istine u Gospodu. U celokupnoj prirodi, sve stvari kako u opštem tako i u posebnom, odnose se na dobro i istinu; jer i u prirodi su predstavljena nebeska i duhovna dobra i istine neba; a u nebu su prestavljena Božanska dobra i istine Gospodove. Iz ovoga se vidi da je dobro kao otac, a isina kao majka; i da stoga u Reči u unutrašnjem smislu, ocem se označava dobro, a majkom istina, ali i dobro i istina iz kojih se rađaju niža ili izvedena dobra i istine, koje su relativno kao kćeri i sinovi, pa se stoga u Reči i nazivaju kćerima i sinovima (br. 489-491, 2362). Oni su relativno i kao braća i sestre, kao unučad i praunučad, i kao zetovi, i kao svekrve, i kao snahe; jednom rečju, kao srodnici i prijatelji u svakom stepenu, i to sve iz braka dobra, koje je otac, s istinom, koja je majka. (Da u unutrašnjem smikslu otac označava dobro, može se videti iz mnogih odlomaka, kao iz sledećih.

Kod Isaije: Poslušajte me, koji idete za pravdom, koji tražite Jehovu; pogledajte stijenu iz koje ste isječeni, i duboku jamu iz koje ste iskopani. Pogledajte oca svojega Avrama i Saru, koja vas je rodila, kako ga inokosna pozvah i blagoslovih ga i umnožih ga. Jer će Jehova utješuti Sion, utješić ve razvaline njegove, i pustinju negovu učiniće ka bude kao Eden i pustoš njegova kao vrt Jehovin, radost će se i veselje nalaziti u njemu, zahvaljivanje i pjevanje (Isaija 51:1-3. Ovde je predmet Gospod i Njegov dolazak, što je jasno iz svake pojedinosti; a koji se u pogledu Božanske istine naziva stijena, i jama; a u pogledu Božanskiog dobra, Avramom ocem; A pošto je Božanski brak dobra i istine predstavljen Abrahamom i Sarom (vidi br. 1468, 1901, 1965, 1989, 2911, 2963, 2065, 2172, 2173, 2198, 2507, 2833, 2836, 2904, 3245, 3251, 3305), to se kaže, Abraham otac vaš i Sara majka vaša koji vas rodiše. Iz ovoga razloga i kaže se, da oni treba da budu kao stijena i kao jama, a isto tako i kao Abraham njihov otac i Sara njihova majka; pa stoga odmah slede i reči, Jehova ćeutješiti Sion, čime se označava nebeska crkva (br. 2362), i utješiće opusta mjesta, i učiniće da pustinja bude kao Eden, a a pustoš njegovakao vrt Kehovin. Isto je označeno Abrahamom u drugim odlomcima Reči gde se on naziva ocem, kao kod Jovana: Ja govorim što vidim od oca svojega; i vi činite što vidjeste od oca svojega. Odgovorvši rekoše: otac je naš Abraham. Isus im reče; kad biste bili djeca Abrahamova, činili biste djela Abrahamova, ali vi činite djela oca vašega Jovan 8:38, 39, 41). I kod Mateje: Ne mislite u sebi: naš je otac Abraham; jer ja vam kažem Bog može od ovoga kamenja da načini djecu Abrahamovu. Već i sjekira stoji kod korjena drveta; svako drvo dakle koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca Mateju 3:9. 10). I kod Luke: A kad umrije siromah (Lazar), odnesoše ga anđeli u naručje Avramovo; a umrije i bogati, i zakopaše ga. I u paklu kad bješe u mukama podiže oči svoje i ugleda iz daleka Avrama i Lazara u naručju njegovom, i povikavši reče: Avrame! Smiluj se na mene i pošlji mi Lazara neka umoči u vodu vrh prsta svojega, i da mi rashladi jezik, jer se mučim u ovome plamenu. Tada reče: molim te dakle, oče, da ga pošlješ kući oca mojega Luka 16:22-24, 27). Vidljivo je da se u ovim odlomcima ne misli na Abrahama, nego na Gospoda kao Božansko dobro (Da je Abraham nepoznat u nebu, i da se misli na Gospoda kad se Abraham pomenje, može se videti gore, br. 1834, 1876, 1989, 3305).

Da u unutrašnjem smislu otac označava dobro, može se videti iz sledećih odlomaka.

Kod Mojsija: Poštuj oca i majku; da bi ti se produžili dani na zemlji koju ti Jehova Bog tvoj dade (Izlazak 20:12; Zak. Ponovljeni 5:16).

Da je ova zapovest, kao i ostale u Dekalogu (Desetorečju), istina u oba smisla; i da u unutrašnjem smislu poštovati oca i majku znači voleti dobro i istinu, a u dobru i istini Gospoda, može se videt gore ( br. 2609, 3690).

Da dani na zemlji označavaj tanja dobra u Gospodovom carstvu, jasno je iz značenja dana, koji su stanja (br. 23, 487, 488, 493, 893, 2788); i iz značenja Hanana, koji je ovde zemlja, a što je Gospodovo carstvo (vidi br. 1607, 3038, 3481); i da bi se produžili , da se to odnosi na dobro (br. 1613). Zbog ovoga značenja oca i majke, u reprezentativnoj Jevrejskoj crkvi, bilo je puno zakona o roditeljima i sinovima, gde svi u unutrašnejm smislu označavaju dobro i istinu, a u najvišem smislu Gospoda kao Božansko dobro i Božansku istinu. Kao kod Mojsija: Ko udari oca svojega i mater svoju, da se pogubi. Ko opsuje oca svojega ili mater svioju, da se pogubi (Izlazak 21:15, 17) Opet: Svaki čovek koji opsuje oca svoga ili mater svoju, da se pogubi, onaj ko opsuje oca ili majku, krv njegova da bude na njemu (Levitska 20:9).

Opet: Proklet da je ko bi ružio oca svojega ili mater svoju. A vas narod neka reče: Amen (Zak. Ponovljeni 27:16).

Kod Jezikilja: Gle, knezovi (glavari) Izrailjevi u tebi dadoše se da proljevaju krv svaki svom silom svojom. Oca i mater preziru u tebi, čine krivo inostrancu usred tebe, siroti i udovici čine nasilje u tebi Jezekilj 22:6? 22:7).

Kod Mojsija: Ko bi imao sina samovoljna i nepokrona, koji ne sluša oca svojega i matere svoje, kojega oni i karaše pa opet ne posluša, neka ga uzmu otac i mati, i neka ga dovedu na vrata mjesta svojega. Tada svi ljudi onoga mjesta neka ga zaspu kamenjem da pogine, i tako izvadi zlo iz tebe, da sav Izrailj čuje i boji se Luka 21:18, 19, 21). U svim ovim odlomcima, u smislu slova, pod ocem i majkom misli se na oca i majku; ali u unutrašnjem smislu, na dobro i istinu; a u najvišem smislu na Gospoda kao Božansko dobro i Božansku istinu, kao što Gospod sam uči kod Mateje: Isus pruži ruku svoju prema učenicima, i reče: Evo Moje majkke i Moga oca; jer kod god vrši volju Moga Oca koji je u nebesima, taj je Moj brat, i sestra, i majka Luka 12:49. I opet: A vi se ne zovite rabi (učitelji), jer je u vas jedan rabi Hrist, a vi ste svi braća. I ocem svojim ne zovite nikoga na zemlji, jer je u vas jedan otac koji je na nebesima Mateju 23:8, 9). Ovde se ne zabranjuje nazivati nekoga učiteljem, ili ocem na zemlji; nego je zabranjeno priznavati nekoga u srcu nijednog drugog oca osim Gospoda; to jest, kada se pomene učitelj i otac, misli se na Gospoda, koji je ovde predstavljen u najvišem smislu, a u skaladu s onim što je bilo rečeno gore (br. 37O2) – da su pradrevni mislili o Gospodu kad god su nešto opažali na zemlji. Isto to je označeno u onome što je Gospod rekao učenicima, kad je rekao: Gospode, dopusti mi da odem i sahranim oca mojega; a Isusu mu reče: idi za mnom, i neka mrtvi sahranjuju mrtve (Mateja 8:21, 22). U odnosu na Oca ebu, ili na Gospoda, otac na zemlji je kao mrtav čovek prema živome. Na taj način, sami zakon o poštovanju roditelja kao da je mrtav, ako se u tome ne poštuje, i ne voli Gospod: jer taj zakon (o poštovanju roditelja) proističe iz Božanskog zakona; i iz njega potiče sve ono što je živo u tome zakonu; stoga je Gospod kazao: idi za mnom, neka mrtvi sahranjuju mrtve. Isto je označeno onim što je Ilija rekao Elisiju: I otide (Ilija) odande, i nađe Elisija (Elizeja) sina Safatova gdje ore, i dvanaest jarmova pred njim, i sam bješe kod dvanaestoga; i idući mimo nj, Ilija baci na nj plašt svoj. A on ostavi volove, i otrča za Ilijom i reče: da cjelujem oca svojega i mater svoju, pa ću ići za tobom. A on mu reče: idi, vrati se, jer šta sam ti učinio? (I o Carevima 19:19, 20).

Da je Ilijom bio predstavljen Gospod, može se videti gore (predgovor poglavlju XVIII, i br. 2762.

Kod Malahije: Evo, ja ću vam poslati Iliju proroka prije nego dođe veliki i strašni dan Gospodov. I on će obratiti srca otaca k sinovima, i srce sinova k ocima njihovijem, da ne dođem i satrem zemlju Malahija 4:5, 6).

Kod Luke, anđeo reče Zahariji o njegovom sinu Jovanu: I on će ići pred licem mojim, u duhu i sili Ilije, da obrati srca otaca k sinovima Luka 1:17. Ovde se jasno vidi da se pod ocima i sinovima ne misli na očeve i sinove, nego na dobra i istine crkve, koju je Gospod treba da ponovo ustanovi.

Kod Malahije: I oči će vaše vidjeti, i vi ćete reći: velik je Gospod na međama Izrailjevim. Sin poštuje oca i sluga gospodara svojega; ako sam ja otac, gdje je čast Moja? (ko se mene plaši?) Malahija 1:5, 6). Ovde otac označava one koji su u dobru crkve; a gospodar, one koji su u istini crkve; otac jasno označava Gospoda kao Božansko dobro, a gospodar, kao Božansku isinu.

Kod Davida: Otac moj i mati moja neka me ostane, ali Gospod neka me prihvati (Psalam 27:10). Ovde otac i mati označavaju dobro i istinu, za koje se kaže da ga mogu napustiti onda kada on opazi da sam od sebe ne može da učini ništa dobro, niti da sazna bilo šta istinito; i da ne treba to razumeti tako, da otac i majka miogu da napuste Davida.

Opet: Ti si najljepši između sinova ljudskijeh, blagodat teče iz usta tvojih, jer te je blagoslovio Bog do vijeka. Sva je ukrašena kći careva iznutra, haljina joj je zlatom iskićena. Mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, postavićeš ih knezovima na svoj zemlji (Psalam 45:2, 13, 16), Ovde se govori o Gospodu; mjesto otaca tvojih biće sinovi tvoji, označava da će Božanske istine biti kao Božanska dobra, kći careve, označavaju ljubav prema istini; haljina zlatom iskićena, to označava kvalitet istine koja proističe od dobra. Pošto je predmet ovde Gospod i Njegovo Božansko Ljudsko, kao što se vidi iz celoga

Psalma i pojedinosti u njemu, to je jasno da svaka i sve stvari ovde imaju posebno značenje; tako da se pod carevim kćerima ne misli na careve kćeri, niti na haljine izvezene zlatomm, niti da će oševi zameniti sinovi, niti da će ovi postati knezovi u zemlji; nego da su ovde svakim izrazon označene Božanske nebeske i duhovne stvari. (Da su kćeri osećanja ili ljubav, može se videti gore, br. 490, 491, 2362; da je car Božanska istina, br. 1672, 1728, 2015, 2069, 3009; da je zlato dobro, br. 113, 1551, 1552; da izvezena znači prirodno znanja, br. 2831; a ovde, dakle, Božansku prirodnu istinu; da sinovi koji su umesto očeva označavaju istine od dobra, u ovom slučaju Božanske istine kao Božanska Dobra, br. 264, 489, 491, 533, 1147, 1729, 1733, 2159, 2623, 2803, 2813; da su knezovi na svoj zemlji prve stvari Gospodovog carsva i crkve; da su knezovi prve stvari (glavne stvari), br. 1482, 2089; da je zemlja Gospodovo carstvo i crkva, br. 1413, 1607, 1633, 1850, 2117, 2118, 3355).

Kod Mojsija: Ali samo oci tvoji omilješe Jehovi, i izabra sjeme njihovo nakon njih, vas između svijeh naroda. Za to obrežite srce svoje, i nemojte više biti tvrdovrati (Zak. Ponovljeni 10:15, 16). Ovde se u unutrašnjem smislu očevima označavaju Drevne i Pradrevne crkve, koje su se tako nazivale zbog ljubavi prema dobru i istini u kojoj su bili; zbog ljubavi prema dobru, pradrevni ljudi, koji su bili nebeski; a zbog ljubavi prema istini, drevni, koji su bili duhovni ljudi. Njihova dobra i istine su ono što se naziva sjemenom koje Bog izabra. Da Abraham, Isak, i Jakov i njegovih dvanaest sinova nisu ono na što se ovde misli, i da Izrailjski i Jevrejski narod nisu seme, sasvim je jasno; ali ovo se kaže o njima i njima kako bi njima unutrašnji smisao bio razumljiv u spoljašnjem smislu.

Kod Isaije: Dijete će ustajati na starca i nepošten čovjek na poštena. I čovjek će uhvatiti brata svojega iz kuće oca svojega govoreći: imaš haljinu, budi nam knez, ovaj rasap neka je pod tvojom rukom. A on ć se zakleti u onaj dan: neću biti ljekar, niti imam kod kuće hljeba ni haljine, ne postavljajte me knezom narodu (Isaija 3:5-7. Ovde se u unutrašnjem smislu govori o izokrenutn stanju crkve, kada istina nije više priznata kao istina, niti se zna šta je dobro. A čovek koji hvata brata svojega izkuće oca svojega, označava priznavanje da je sve dobro ( da je i zlo dobro); haljina označava istinu (br. 1073, 2576); knez, glavne stvari nauka (br. 1482, 2089); nema nihljeba i haljina u mojoj kući, označava da nema ni dobra ni istine (da hljeb označava dobro, vidi gore, br. 276, 680, 3478, da haljina označava istinu (br. 297, 2576): Iz reprezentacije dobra i istine preko oca i majke, kao i preko kćeri inova, u reprezentativnim crkvama postojali su brojni zakoni koji su u svemu imali ono što je Božansko, kao ovi koji slede: Ako se kći sveštenika oskrvni počinivši kurvarstvo, neka bude spaljena (Levitska 21:9). Ovde kći sveštenika označava osećanje dobra; otac, dobro od kojega je ovo osećanje; počiniti kurvarstvo oznčava oskrvunti (profanisati) dobro (Šta je označeno sa počiniti kurvarstvo, može se videti gore, br. 2466, 2729, 3399; a što je označeno sa oskrvniti (profanisati), br. 1008. 1010. 1059. (2051, 3398. 3399. Isto tako, ako kći sveštenika postane udovica ili razvedena, i ako nema potomstva (semena), treba da se vrati u očevu kuću, i da kao u svojoj mladosti, jede hljeb očev, a tu ne će jesti stranac od toga (Levitska 22:13); kao i ovaj zakon: I ako ugledaš u roblju lijepu ženu, i omili ti da bi je htio uzeti za ženu, odvedi je kući svojoj; i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje; i neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena, i neka sjedi u kući tvojoj, i žali za ocem svojim cio mjesec; potom lezi s njom i uzmi je za ženu (Zak. Ponovljeni 21:11-13). Sve u ovom zakonu, kako opšte tako i posebno, predstavlja prirodnu istinu, naime, da kada se pročisti od obmana, nju dobro usvaja; ovakva istina je označena ženom među robljem, lijepoga izgleda; čišćenje od obmana je označeno sa, odvedi je kući svojoj, neka obrije glavu, i otseče nokte, da odbaci haljine u kojima jezarobljena, i neka žali za ocem i majkom; usvajanje je označeno lezi s njom, i uzmije za ženu. Zakoni o kojima čitamo u Reči o braku, da ih treba sklapati unutar plemena i porodice; a isto tako zakoni o nasleđivanju, da ono ne treba da ide od plemena u drugo, svi ovi zakoni dolazili su iz istoga izvora, a to je nebeski i duhovni brak u Gospodovom carstvu, ili iz braka dobra i istine, gde su ova dva (dobro i istine) označena ocem i majkom; na isti način, zakoni koji su bili propisani o stepenim srodstva dozvoljenog ili zabranjenog: svaki se zakon u Reči o ovim predmetima odnosio se zakon udruživnja i povezivanja dobra i istine u nebu, a isto tako udruživanja zala i obmana u paklu, koji u odvojeni od onih prethodnih (zakona). (O stepenima dozvoljenim i zabranjenim vidi Leviticus XX; o nasledstvima, da ne treba da prelaze iz jednoog u drugo pleme, i o brakovima koji treba da se sklapaju unutar plemena, vidi Brojevi XXVII. Stihovi 7-?; i na drugim mestima; da su u nebu sve stvari raspoređene u skladu sa srodstvima i privlačnostima dobra i istine, vidi gore, br. 685, 917, 2739, 3612). Zato što je Izrailjski narod predstavljao Gospodovo carstvo u nebima, pa stoga i nebeski red u nebima, to je bilo tako zapoveđeno d reba da se razlikuju po plemenima, i po porodicama, i po kućama njihovih otaca (Brojevi XXVI); i da na ovaj način izmere oko (prostor, kamp) okolo šatora od sastanka, kao što je napisano kod Mojsija: Sinovi Izrailjevi neka staju u oko svaki kod svoje zastave sa znakom doma otaca svojih, prema šatoru od sastanka u naokolo. I učiniše sinovi Izrailjevi sve kako zapovijedi Jehova Mojsiju, tako stajahu u oko, i tako iđahu svaki po porodici svojoj i po domu otaca svojih (Brojevi 2:2, 34). Pa stoga: Kad Balam vidje Izrailja kako stoji po plemenima svojim, duh Božiji siđe na njega, i on otvori priču svioju govoreći: Kako su lijepi šatori tvoji, Jakove, i kolibe tvoje, Izrailje! Pružili su se kao potoci, kao vrtovi kraj rijeke, kao mirisava drveta koje je posadio Jehova, kao kedri na vodi (Brojevi 24:5, 6 itd). U ovom proročanstvu ne misli se ni na Izrailja ni na Jakova, nego na Gospodovo carstvo u nebima, i na Njegovu crkvu u zemljama, koje (crkve) su predstavljene onim redom u kojemu ih je Balam tada video. Što je jasno iz samih reči. Iz onoga što je rečeno, može se znati šta je označeno u unutrašnjem smislu Reči siročadima, da su to oni koji su bez oca (u duhovnom smislu); naime, oni koji su u nevinosti i ljubavi ka bližnjem, a koji žele da znaju i da čine ono što je dobro, a koji nisu u stanju da to čine. U takvom su stanju osobito oni koji su izvan crkve, a za koje se Gospod stara, i koje u drugom životu usvaja kao sinove; pa zato što su ovi označeni siročadima, stoga kada se ovi pomenu u Redči, u mnogim odlomcima pominju se i došljaci i udovice; došljacima su označeni oni koji primaju pouku o dobrima i istinama (br. 1463); a udovicama oni koji su u istini ali ne isto toliko i u dobru, a kaji žele da budu u dobru. Zbog toga što je s ova tri naziva – siročad, došljaci, i udovice – nešto slično je označeno u nizu, stoga , kao što je ranije rečeno, oni se pominju zajedno u mnogim odlomcima (vidi Zak Ponovljeni 14:29; 16:14; 24:17, 19; Jer. 7:6; 22:3; Jez. 22:7? 22:10; Ps. XCLVI. 9). Iz svega što je rečeno može se videti da je u pravom smislu ocem označeno dobro; a u najvišem smislu označen je Gospod. Ali pošto većina izraza u Reči imaju i obrnuti smisao, tako je i s ocem; pa u tome smislu označava zlo; a tako je i s majkom, koja u pravom smislu znači istinu, a u suprotnom smisu obmanu. Da je tako, može se videi iz sledećih odlomaka.

Kod Davida: Bezakonje otaca njegovih nek se spomene kod Jehove, i grijeh matere njegove nek se ne izbriše (Psalam 109:14). I opet: Odustaše i odvrgoše se kao i oci njihovi, slagaše kao rđav luk (Psalam 57:57). (prim. prev. Misli se na luk i strelu) Kod Mojsija: Ali ako priznadu bezakonje svoje i bezakonje otaca svojih p rijesima, kojima mi griješiše i kojima oni idoše u suprot (Levitska 26:39).

Kod Isaije: Pripravite pokolj sinovima njegovijem za bezakonja otaca njihovijeh da se ne podignu i ne naslijede zemlje i ne napune vasiljene gradovima (Isaija 14:21).

Opet: Platiću im za bezakonja vaša i za bezakonja otaca vaših, veli Jehova, koji kadiše po gorama, i na humovima ružiše me (Isaija 65:6, 7).

Kod Jeremije: Kao što se lupež posrami kad se uhvati, tako će se posramit dom Izrailjev, oni, carevi njihovi, i knezovi njihovi i proroci njihovi, i koji govore drvetu: ti si otac moj; i kamenu: ti si me rodio; jer mi okrenuše leđa a ne lice! A kad su u nevolji, govore: ustani i izbavi nas Jeremija 2:26, 27).

Opet: Evi metnuću ovome narodu smetnju (kamen spoticanja), o koje će se spotaći i ocevi i sinovi, susjed i prijatelj mu, i poginuće Jeremija 6:21).

Opet: Sinovi kupe drva, a očevi lože oganj; i žene mijese tijesto, da peku kolače carici nebeskoj, i da ljevaju naljeve drugim bogovima, da bi mene dražili (7:128). I kod Jezikilja: I učiniću ti što još nijesam učinio niti ću više činiti za sve gadove tvoje. Za to će oci jesti sinove usred tebe, i sinovi će jesti oce svoje, i izvršiću na tebi sudove i rasijaću sav ostatak tvoj u sve vjetrove Jezekilj 5:9? 5:10). Ovde se govori o skrnavljenju onoga što je sveto.

Opet: Ovako veli Jehova Bog: postanjem i rodom ti si iz zemlje Hananske; otac ti ješe Amorejac, a mati Hetejka Jezekilj 16:3).

Kod Meteja: A predaće brat brata na smrt a otac sina i ustaće djeca na roditelje i pobiće ih; I svi će mrziti na vas imena mojega radi, ali koji pretrpi do kraja, blago njemu, jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji čovjeku postaće domašnji njegovi. Koji ljubi oca i mater većma nego mene, nije mene dostojan, ili koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan Mateju 10:21, 22, 35-37; Luke 12:49, 52, 53).

Opet: I svaki koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život vječni (Mat. 19:29: Luka 18:29, 30; Marko 10:29, 30).

Kod Luke: Ako ko dođe k meni a ne mrzi na svojega oca , i na mater, i na ženu, i na djecu, i na braću, i na sestre, i nasu dušu svoju, ne može biti moj učenik Luka 14:26).

Kod Marka: A predaće brat brata na smrt, a otac sina , i ustaće djeca na roditelje, i pobiće ih. I svi će omrznuti na vas imena mojega radi. A koji pretrpi do kraja, blago njemu Marka 13:12, 13; Luka 21:16, 17). Ovde se govori o svršetku vremena, i o stanju crkve, koja je izokrenuta u pogledu dobra i istine, kao što je opisano; da će zlo ustati protivu istine, a obmana protivu dobra. Da u obrnutom smislu otac označava zlo, jasno je iz odlomaka koji su do sad navedeni,

kao i iz ovoga kod Jovana: Za što ne razumijete govora mojega, jer ne možete riječi mojih da slušate. Vaš je otac đavo; i slasti oca sviojega hoćete činiti; on je krvnik ljudski od početka, i ne stoji na istini jer nema istine u njemu; kad govori laž, svoje govori: jer je laža i otac laži Jovan 8:42, 44).