Bibla

 

Postanak 1

Studimi

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.

2 A zemlja beše bez obličja i pusta, i beše tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom.

3 I reče Bog: Neka bude svetlost. I bi svetlost.

4 I vide Bog svetlost da je dobra; i rastavi Bog svetlost od tame.

5 I svetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi.

6 Potom reče Bog: Neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode.

7 I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako.

8 A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi.

9 Potom reče Bog: Neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mesto, i neka se pokaže suvo. I bi tako.

10 I suvo nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vide Bog da je dobro.

11 Opet reče Bog: Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kome će biti seme njegovo na zemlji. I bi tako.

12 I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi seme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kome je seme njegovo po njegovim vrstama. I vide Bog da je dobro.

13 I bi veče i bi jutro, dan treći.

14 Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;

15 I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.

16 I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde.

17 I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.

18 I da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro.

19 I bi veče i bi jutro, dan četvrti.

20 Potom reče Bog: Neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski.

21 I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrveše po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro;

22 I blagoslovi ih Bog govoreći: Rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji.

23 I bi veče i bi jutro, dan peti.

24 Potom reče Bog: Neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovim, stoku i sitne životinje i zveri zemaljske po vrstama njihovim. I bi tako.

25 I stvori Bog zveri zemaljske po vrstama njihovim, i stoku po vrstama njenim, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovim. I vide Bog da je dobro.

26 Potom reče Bog: Da načinimo čoveka po svom obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cele zemlje i od svih životinja što se miču po zemlji.

27 I stvori Bog čoveka po obličju svom, po obličju Božjem stvori ga; muško i žensko stvori ih.

28 I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: Rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svih zveri što se miče po zemlji.

29 I još reče Bog: Evo, dao sam vam sve bilje što nosi seme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose seme; to će vam biti za hranu.

30 A svim zverima zemaljskim i svim pticama nebeskim i svemu što se miče na zemlji i u čemu ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.

31 Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.

Nga veprat e Swedenborg

 

Apokalipsa Objašnjena #554

Studioni këtë pasazh

  
/ 1232  
  

554. A lica njihova kao lica čovječija. - Da ovo označava da oni sebi izgledaju kao da imaju duhovna osećanja za istinu, vidi se iz značenja lica, koja označavaju unutrašnje stvari uma i osećanja: vidi gore (br. 412); i iz značenja čoveka, koji označava duhovno osećanje za istinu, a otuda i za mudrost i inteligenciju: vidi gore (br. 280). I pošto su lica odrazi unutrašnjih čovekovih stvari, stoga ona označavaju isto što i sami ljudi, naime, osećanja istine. Ali u ovome slučaju kaže se da sebi izgledaju kao osećanja za istinu, a otuda da su inteligentni i mudri, jer se kaže za skakavce da su im lica kao lica ljudi. Skakavci su izgledali s takvim licima, zbog jake ubeđivačke moći čulnoga čoveka, koju ima čulni čovek koji je u obmanama od zla, a koji su označeni skakavcima, zato što ubeđilačka moć pokazuje takav izgled, ali to samo pred sobom samima, a ne pred anđelima neba; razlog je ovome to, što su anđeli u svetlosti neba, pa bilo šta da vide, vide od te svetlosti; a svetlost neba, jer je Božanska Istina, razasipa sve što ima poreklo u ubedivačkoj moći. Čulni ljudi sebi izgledaju takvi, jer čulni ljudi sebe ubede da su u istinama od dobra iznad ostalih, iako su u obmanama od zla; jer oni ne mogu da posmatraju ništa od neba, nego samo izvana od sveta; a oni koji vide samo od sveta, ti vide samo od varljive svjetlosti u kojoj sebe zamišljaju mudrijim i inteligentnijim od ostalih, ne znajući u čemu se sastoji mudrost i inteligencija, i odakle potiču. Iz ove verske ubeđenosti, oni vjeruju da su u duhovnom osećanju za istinu, a to je stoga ono što je označeno licima skakavaca koja izgledaju kao lica ljudi.

3. Ali ove stvari treba ilustrovati iskustvom iz duhovnoga sveta. Svi u nebesima ljudi su u pogledu lica i ostalih delova tela, jer su u duhovnom osećanju za istinu, a samo duhovno osećanje za istinu je po formi čovek, jer je ovo osećanje od Gospoda, koji je jedini Čovek, jer zbog Njega celo nebo teži ljudskoj formi; otuda su anđeli forme svojh osećanja, što se pokazuje i na njihovim licima. Ali ove su stvari na široko objašnjene u Nebu i Paklu (br. 56, 102). Ali u paklu, gde su svi spoljašnji i čulni, jer su u obmanama od zla, oni sebi izgledaju kao ljudi, čak i u licima, ali samo među svojima; ali kad ih se vidi u svetlu neba, izgledaju kao čudovišta, s užasnim licima; ponekad umesto lica imaju nešto kosmato, s gadnim škrgutom zuba, a ponekad su i bledi kao utvare, kao da su mrtvi, u čemu nema nijedne ljudske sposobnosti, jer su forme mržnje i okrutnosti, u čemu je duhovna smrt, jer je to suprotno životu od Gospoda. Da između sebe izgledaju kao s ljudskim licma, posledica je fantazije i ubeđenja. O ovim izgledima vidi isto tako Nebo i Pakao (br. 553).

  
/ 1232  
  

Bibla

 

Ponovljeni Zakon 21:11-13

Studimi

      

11 I ugledaš u roblju lepu ženu, i omili ti da bi je hteo uzeti za ženu,

12 Odvedi je kući svojoj; i neka obrije glavu svoju i sreže nokte svoje;

13 I neka skine sa sebe haljine svoje u kojima je zarobljena i neka sedi u kući tvojoj, i žali za ocem svojim i za materom svojom ceo mesec dana; potom lezi s njom, i budi joj muž i ona nek ti bude žena.