Bibla

 

Izlazak 29

Studimi

   

1 Učinićeš im ovo kad ih staneš osveštavati da mi vrše službu svešteničku: uzmi tele i dva ovna zdrava,

2 I hlebove presne i kolače presne zamešene s uljem, i pogače presne namazane uljem, od brašna pšeničnog umesi ih.

3 I metni ih u jednu kotaricu, i prinesi ih u kotarici s teletom i s dva ovna.

4 I dovedi Arona i sinove njegove pred vrata šatora od sastanka, i umij ih vodom.

5 I uzevši haljine obuci Aronu košulju i plašt ispod oplećka i oplećak i naprsnik, i opaši ga pojasom od oplećka.

6 I metni mu kapu na glavu i svetu ploču na kapu.

7 I uzmi ulje za pomazanje, i izlij mu na glavu, i pomazaćeš ga.

8 I sinove njegove dovedi i obuci im košulje;

9 I opaši ih pojasima, Arona i sinove njegove, i metni im kape na glave, da imaju sveštenstvo uredbom večnom. Tako ćeš posvetiti ruke Aronu i sinovima njegovim.

10 I dovedi tele pred šator od sastanka, a Aron i sinovi njegovi neka metnu ruke teletu na glavu.

11 I zakolji tele pred Gospodom na vratima šatora od sastanka.

12 I uzevši krvi od teleta pomaži rogove oltaru prstom svojim, a ostalu krv svu prolij na podnožje oltaru.

13 I uzmi sve salo po crevima, i mrežicu na jetri, i oba bubrega i salo oko njih, i zapali na oltaru.

14 A meso od teleta i kožu i balegu spali ognjem izvan logora; to je žrtva za greh.

15 Potom uzmi ovna jednog, i na glavu ovnu neka metnu ruke svoje Aron i sinovi njegovi.

16 I zakolji ovna i uzmi krvi od njega i pokropi oltar unaokolo.

17 A ovna izudi, i operi drob i noge, i metni ih na udove njegove i na glavu.

18 I svega ovna zapali na oltaru; to je žrtva paljenica Gospodu, miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

19 Pa uzmi i drugog ovna, i neka mu metne Aron i sinovi njegovi ruke svoje na glavu.

20 I zakolji tog ovna, i uzmi krvi od njega i pomaži njom kraj od desnog uha Aronu i kraj od desnog uha sinovima njegovim, i palac u desne ruke njihove i palac u desne noge njihove, a ostalom krvlju pokropi oltar unaokolo.

21 I uzmi krvi koja bude na oltaru i ulja za pomazanje, i pokropi Arona i haljine njegove, i sinove njegove i haljine njihove, i biće svet on i haljine njegove i sinovi njegovi i haljine njihove.

22 Potom uzmi salo od ovna i rep i salo što je po crevima i mrežicu na jetri i oba bubrega i salo oko njih, i desno pleće; jer je ovan posvetni;

23 I jedan hleb i jedan kolač s uljem i jednu pogaču iz kotarice u kojoj budu presni hlebovi pred Gospodom.

24 I to sve metni u ruke Aronu i u ruke sinovima njegovim, i obrći tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom.

25 Po tom uzmi im to iz ruku, i zapali na oltaru svrh žrtve paljenice, da bude miris ugodan pred Gospodom; to je žrtva ognjena Gospodu.

26 I uzmi grudi od ovna posvetnog, koji bude za Arona, i obrtaćeš ih tamo i amo, da bude žrtva obrtana pred Gospodom; i to će biti tvoj deo.

27 Tako ćeš osvetiti grudi od žrtve obrtane i pleće od žrtve podizane, šta je obrtano i šta je podizano od ovna posvetnog za Arona i za sinove njegove.

28 I to će biti Aronu i sinovima njegovim uredbom večnom od sinova Izrailjevih, jer je žrtva podizana. Kad je žrtva podizana sinova Izrailjevih od njihovih žrtava zahvalnih, žrtva podizana biće Gospodu.

29 A svete haljine Aronove neka budu sinovima njegovim nakon njega da se pomazuju u njima i da im se u njima posvećuju ruke.

30 Sedam dana neka ih oblači koji na njegovo mesto bude sveštenik između sinova njegovih, koji će ulaziti u šator od sastanka da služi u svetinji.

31 A ovna posvetnog uzmi i skuvaj meso od njega na mestu svetom.

32 I Aron i sinovi njegovi neka na vratima šatora od sastanka jedu meso od tog ovna i hleb što je u kotarici.

33 Neka ga jedu oni za koje je bilo očišćenje da bi im se posvetile ruke da bi bili posvećeni; a drugi da ne jede, jer je stvar sveta.

34 Ako li bi ostalo šta mesa posvetnog ili hleba do jutra, onda što ostane sažeži ognjem, a da se ne jede, jer je stvar sveta.

35 I tako učini Aronu i sinovima njegovim po svemu što ti zapovedih; sedam dana svetićeš im ruke.

36 I svaki ćeš dan prinositi na žrtvu tele za greh radi očišćenja; i očistićeš oltar čineći očišćenje na njemu, i pomazaćeš ga da se osveti.

37 Sedam dana činićeš očišćenje na oltaru i osvetićeš ga, te će oltar biti svetinja nad svetinjama; šta se god dotakne oltara, biće sveto.

38 I ovo ćeš prinositi na oltaru: dva jagnjeta od godine svaki dan bez prekida.

39 Jedno jagnje prinosi jutrom a drugo prinosi večerom,

40 I još desetinu efe pšeničnog brašna smešana s uljem ceđenim, kog da bude četvrt ina, i naliv vina, četvrt ina na jedno jagnje.

41 A drugo jagnje prinesi uveče; kao sa žrtvom jutarnjom i s nalivom njenim tako i s ovom čini da bude miris ugodan, žrtva ognjena Gospodu.

42 To neka bude žrtva paljenica svagda od kolena do kolena vašeg na vratima šatora od sastanka pred Gospodom, gde ću se sastajati s vama da govorim s tobom.

43 I onde ću se sastajati sa sinovima Izrailjevim, da se osvećuje slavom mojom.

44 I osvetiću šator od sastanka i oltar; i Arona i sinove njegove osvetiću da su mi sveštenici.

45 I nastavaću među sinovima Izrailjevim, i biću im Bog.

46 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov, koji sam ih izveo iz zemlje misirske da nastavam među njima, ja Gospod Bog njihov.

   

Nga veprat e Swedenborg

 

Nebeske Tajne #9715

Studioni këtë pasazh

  
/ 10837  
  

9715. Od drveta sitima. Da ovo označava pravdu, vidi se iz značenja drvetasitima, što je dobro zasluge i pravde koja pripada Gospodu samome (vidi br. 9472, 9486); biće rečeno šta su pravda i zasluga koje pripadaju Gospodu samome. Veruje se da Gospod ima zaslugu i pravdu, jer je ispunio sve stvari zakona, i jer je patio na krstu, pa je tako izbavio ljudsku rasu; međutim, ove se stvari ne označavaju u Reči Gospodovom pravdom i zaslugom, nego se njegovom zaslugom i pravdom označava da se on borio sam sa svim paklovima, i potčinio ih, i na taj način doveo u red sve stvari u paklovima, a u isto vreme i sve stvari u nebima. Jer kod svakoga čoveka postoje duhovi iz pakla, a isto tako i anđeli iz nba; bez ovih ne može čovek da živi; i da paklovi nisu bili potčinjeni od Gospoda, i neba dovedena opet u red, nijedan čovek se ne bi mogao spasiti.

[2] Ovo se moglo postići samo preko njegovog ljudskog; to jest, kroz borbe s paklovima od njegovog ljudskog. A pošto je to Gospod činio od svoje moći, stoga sam, zato samo Gospodu pripada zasluga i pravda; pa je stoga on i dalje taj koji sam pobeđuje paklove kod čoveka; jer onaj ko ih jednom pokori, pokorava ih za uvek. Stoga apsolutno ništa od pravde i zasluge ne pripada čoveku; nego mu se zaluga i pravda pripisuje kada priznaje da je sve to ništa od njega samoga, nego da je od Gospoda. Iz ovoga proizlazi to da samo Gospod preporađa čovejka; jer preporoditi čoveka, to je odagnati paklove od njega, stoga zla i obamne koje su od paklova, i usaditi nebo umesto njih; to jest, dobra ljubavi i istine vere, jer ove sačinjavaju nebo. Osim toga, neprestanim borbama s paklovima, Gospod je proslavio svoje ljudsko, to jest, učiniio ga Božanskim; jer kao što se čovek preporađa preko borbi koje su iskušenja, tako se Gospod proslavio kroz borbe koje su bile iskušenja. Sledstveno, glorifikacija Gospodovog ljudskog njegovom vlastitom moći, to je zasluga i pravda; jer je preko toga čovek spasen, jer kroz to Gospod drži sve paklove u pokornosti za uvek.

[3] Da je ovako, vidi se iz odlomaka u Reči gde se govori o Gospodovoj zasluzi i pravdi; kao kod Isaije: Ko je ono što ide iz Edoma, iz Bozre, u crvenijem haljinama? krasno odjeven, koračajući u veličini slave svoje? Ja sam koji govorim pravdu i vrijedan sam spasti, Za što ti je crveno odijelo a haljine ti kao u onoga koji gazi u kaci?

Gazih sam u kaci, i niko između naroda ne bješe sa mnom; ali ih izgazih u gnjevu svom i potlačih i ljutini svojoj; i krv njihova poprska mi haljinu i iskaljah sve odijelo svoje. Jer je dan od osvete u srcu mom, i dođe godina da se moji iskupe. Pogledah, i nikoga ne bješe da pomogne, i začudih se što nikoga ne bješe da podupre, ali me desnica moja izbavi i jarost moja poduprije me. I izgazih narode u gnjevu svome, i opojih ih jarošću svojom, i prolih na zemlju krv njihovu. Pominjaću dobrotu Gospodovu hvalu Gospodovu za sve što nam je učinio Gospod, i mnoštvo dobra što je učinio domu Izrailjevu po milosti svojoj i po velikoj dobroti svojoj. Jer reče: doista su moj narod, sinovi koji ne će iznevjeriti. I bi im spasitelj. (Isa. 63:1-18) da se ove se stvari govore o Gospodu, poznato je; njegove borbe s paklovima bile su opisane njegovim haljinama poprskanim krvlju, i njegovimhaljinama koje su bile crvene, njegovim haljinama kao u onoga koji gazi u kaci, kao i danima osvete. Njegove pobede i potčinjavanja paklova opisuju se sagazeći ih u gnjevu, i obarajući njihovu pobjedu na zemlju. Da je ovo sve Gospod izveo svojom vlastitom moći, opisuje se sa gazeći u kaci sam, i sa niko ne bješe sa njim, i gledanjem okolo, a nikoga da pomogne, kao i sa mišica moja donesi mi izbavljenje. Da je kroz ovo došlo spasenje, opisuje se sa koračajući u veličini slave svoje, kao i danima otkupa, i tako postajući spasitelj.

[4] Da sve ove stvari pripadaju pravdi, vidi se još jasnije u drugim odlomcima kod istoga proroka: I vidje gdje nema čovjeka, i začudi se što nema posrednika; za to učini u spasenje mišica njegova, i pravda njegova poduprije ga. Jer se obuče u pravdu kao u oklop, i šljem spasenja metnu na glavu; odjede se osvetom kao odijelom, i ogrte se revnošću kao plaštem (Isa. (59:16-17). A spasenje moje će ostati do vijeka, i pravde moje ne će nestati (Isa. (51:6); mišica njegova učini sčpasenje za njega, na koju će se pouzdati označava njegovu vlastitu moć, kojom je potčinio paklove (da mišica označava moć, vidi br. 4932, 7205). Iz ovoga je jasno šta je označeno sa pravda i zasluga pripadajuGospodu samome.

[5] Na isti način u drugim odlomcma: Ko je podigao pravdu s istoka? ko je dozvao da ide za njim ustopice? ko joj je pokorio narode i dao joj vlast nad carevima? (Isa. (41:2). Približih pravdu moju, nije daleko, i spasenje moje ne će odocniti (Isa. (46:13). Jehova me obuče u haljine spasenja i plaštem pravde ogrte me (Isa. (61:10).

Usta će moja kazivati pravdu tvoju, svaki dan dobročinstva tvoja, jer im ne znam broja. Ući ću u silu Jehove Gospoda, i slaviću samo tvoju pravdu (Psalam 71:15-16, 18-19, 24).

Gle, idu dani, govori Gospod, u koje ću podignuti David licu pravednu, koja će carovati i biti srećna i činiti sud i pravdu na zemlji. U te dane spašće se Juda, i Izrailj stanovaće u miru, i ovo mu je ime kojim će se zvti: Jehova pravda naša. (Jer. 23:5-6); 33:15-16).

Sedamdeset je nedjelja određeno tome narodu i tvome gradu svetome da se svrši prijestup i nestane grijeha i da se dovede pravda vječna (Danilo 9:24).

[6] Da su potčinjavanje paklova, dovođenje u red od Gospoda, slava njegovog ljudskog, i spasenje koje sledi za čoveka koji prima Gospoda u ljubavi i u veri, da je to pravda i zasluga koja pripada Gospodu samome, može se videtiiz odlomaka koji su gore navedeni. Ali ovo ne može shvatiti onaj ko nije svestan da kod čoveka ima duhova iz pakla, i da od njih on ima zla i obmane; i da ima kod njega anđela iz neba, i da od njih ima dobra i istine; i da je na taj način čovekov život povezan s paklovima, a na drugoj strani s nebima, to jest, preko neba sa Gospodom; i da se stoga čovek ne može spasiti ako se paklovi ne potčine, a neba ne dovedu u red, i da se tako sve stvari potčine Gospodu.

[7] Iz ovoga svega se može videti zašto je (kao što je rečeno gore, br. 9486) dobro Gospodove zasluge jedino dobro koje vlada u nebima; jer ovo dobro zaluge čak i sada nastavlja da potčinjava paklove, i tako štiti verne. Ovo dobro je dobro Gospodove ljubavi; jer on se borio od Božanske ljubavi i pobedio svet. Od Božanske moći u ljudskom on je stekao moć za uvek, i on se bori i pobeđuje za nebo i za crkvu; i tako za celu ljudsku rasu, koju time spasava. To je dobro zasluge, koje se naziva pravdom, jer to pripada pravdi da se obuzdavaju paklovi koji nastoje da razore ljudsku rasu; i da spasi dobre i verne. (O borbama ili iskušenjima Gospoda dok je bio u svetu, vidi br. 1663, 1668, 8273, 8969.)

  
/ 10837