13. Božansko Gospodnje u Nebu je Ljubav prema Njemu (Amor in Ipsum) i Milosrđe prema bližnjem (Charitas erga proximum)

Božansko koje proističe od Gospoda naziva se u Nebu Božansko Istinito, s razlogom o kome će biti govora u nastavku. To Božansko Istinito od Gospoda uliva se u Nebo iz Njegove Božanske Ljubavi. Božanska Ljubav i Božansko Istinito mogu se uporediti sa Sunčevim ognjem i svetlošću koja od njega dolazi; Ljubav, sa Sunčevim ognjem; istinito, sa svetlošću koja od Sunca proističe. Prema ovome poređenju, Vatra znači Ljubav a proističuća svetlost - Istinito. Po tome se može videti kakvo je Božansko Istinito koje proističe iz Gospodnje Božanske Ljubavi; može se, naime, videti da je u suštini to Božansko Dobro spojeno sa Božanskim Istinitim; i pošto je spojeno, ono oživljava sve u Nebu, kao što Sunčeva toplina, udružena sa svetlošću, u proleće i leto oplođava sve na zemlji. Nije tako kad toplina nije spojena sa svetlošću, to jest kad je svetlost hladna. Tada se sve smrzava i vene. To Božansko Dobro koje je upoređeno s toplinom jeste dobro ljubavi kod Anđela, a Božansko Istinito koje je bilo upoređeno sa svetlošću jeste istinito kroz koje i iz koga (postoji) dobro ljubavi.

125. Iz ovoga se vidi u jasnijem svetlu ono što je izneseno o Gospodu u prethodnim člancima, a to je da Sam Gospod jeste Bog Neba (br. 2-6); da Njegovo Božansko sačinjava Nebo (br. 7-11); da je Božansko Gospodnje u Nebu Ljubav prema Njemu i milosrđe prema bližnjemu (br. 13-19); da postoji saobraznost svega što je na Svetu sa svim što je u Nebu, a putem Neba i sa Gospodom (br. 87-115); i na kraju, da su zemaljsko Sunce i Mesec Saobraznosti (br. 105).