From Swedenborg's Works

 

Nebo i Pakao #1

Study this Passage

  
/ 603  
  

1. PREDGOVOR

Kada Gospod pred Učenicima govori o Svršetku Veka, a što znači potonje vreme Crkve, 1 završavajući predskazivanja o uzastopnim stanjima te Crkve u pogledu ljubavi i vere, kaže: “I odmah će po nevolji dana tijeh sunce pomrčati, i mjesec svjetlost svoju izgubiti, i zvijezde s neba pasti, i sile nebeske pokrenuti se. I tada će se pokazati znak Sina Čovječijeg na nebu; i tada će proplakati sva plemena na zemlji; i ugledaće Sina Čovječijeg gdje ide na oblacima nebeskim glasom trubnijem; i sabraće izabrane Njegove od četiri vjetra od kraja do kraja nebesa.” (Mateja 24:29, 30, 31). Oni koji razumeju ove reči u doslovnom smislu, moraju poverovati da će se ove stvari dogoditi, prema opisu sadržanom u tom smislu, u potonje vreme nazvano Strašni Sud. Tako ne samo da će se Sunce i Mesec pomračiti, da će Zvezde pasti s Neba, da će se znak Gospodov pojaviti na Nebu, da ćemo Njega samog videti na oblacima kao i Anđele s trubama, nego da će - prema predskazanjima na drugome mestu - ceo vidljivi svet propasti i da će zatim nastati Novo Nebo s Novom Zemljom. Većina ljudi u Crkvi danas je tog mišljenja. Ali, ti koji tako misle, ne poznaju tajne sadržane u svakom izrazu Reči; postoji, naime, u svakom pojedinom izrazu unutarnji smisao, u kome treba razumeti ne stvari prirodne i svetske kako se prikazuju u doslovnom smislu, nego stvari duhovne i nebeske, i to ne samo u skupovima reči, već i u svakoj reči posebno; jer je Reč bila napisana u čistim saobraznostima (korespondencijama) kako bi u svakom izrazu bio sadržan unutarnji smisao. Kakav je taj smisao, može se videti iz svega onoga što je o tome smislu bilo rečeno i pokazano u “Nebeskim Tajnama”, a što se može videti i iz objašnjenja (datim u knjizi) “O Belom Konju” o kome se govori u “Otkrovenju”. U tom smislu treba razumeti ono što je Gospod na navedenom mestu rekao o svom Dolasku; 2 pod Suncem treba razumeti Gospoda u pogledu ljubavi, pod Mesecom Gospoda u pogledu vere; pod Zvezdama poznavanje dobrog i istinitog, ili ljubavi i vere; pod znakom Sina Čovečijeg na Nebu pojavu Božanskog istinitog; pod Plemenima zemaljskim koja će proplakati - sve što pripada istinitom i dobrom, ili veri i ljubavi; pod Dolaskom Gospodnjim na oblacima nebeskim sa snagom i slavom - Njegovo prisustvo u Reči, i Otkrovenje; pod oblacima - doslovni smisao Reči; pod slavom - unutarnji smisao Reči; pod Anđelima sa trubama i glasom velikim - Nebo odakle dolazi Božansko istinito.

Po ovome se može videti da Gospodnje reči znače da će na kraju Crkve - kada, dakle, ne bude više ni ljubavi ni vere

Gospod otvoriti Reč, to jest njen unutarnji smisao, i da će otkriti tajne Neba: tajne, otkrivene onome što sledi, odnose se na Nebo i Pakao, a u isto vreme i na čovekov život posle smrti. Danas čovek jedva da išta zna o Nebu i Paklu i o Životu posle smrti, iako je sve to opisano u Reči: mnogi koji su rođeni unutar Crkve čak poriču te istine govoreći u svom srcu: “Ko je odande došao i pričao?” Da takvo poricanje, koje uglavnom vlada među onima čija mudrost dolazi od sveta, ne bi zarazilo čiste srcem i čiste verom, bilo je meni dano da budem s Anđelima 3 i da sa njima razgovaram kao čovek s čovekom, kao i da vidim ono što je u Nebu i što je u Paklu, i to već trinaest godina; tako isto da opišem to prema onome što sam Video i Čuo, nadajući se da će tako neznanje biti raspršeno i neverovanje oterano. Da se danas takvo neposredno Otkrovenje daje, to je stoga što je pravo to što se razume pod Gospodnjim Dolaskom.

Footnotes:

1. Svedenborg kroz čitavo delo navodi mesta iz svog prethodno objavljenog dela “Nebeske Tajne” gde se govori o istim stvarima. U ovome prevodu izostavljamo sva ta obaveštenja. (Prim. prev.)

2. Naravno, reč je o Drugom dolasku koji u telu čekaju mnogi. (Prim. prev.)

3. Da se pri pomenu Anđela čitalac ne bi uplašio i prestao da čita, misleći da je knjigu pisao ili varalica ili ludak, potrebno je odmah reći da su prema Svedenborgu Anđeli u Nebu svi oni ljudi koji su prethodno živeli na zemlji životom milosrđa i vere.

  
/ 603  
  

From Swedenborg's Works

 

Nebo i Pakao #13

Study this Passage

  
/ 603  
  

13. Božansko Gospodnje u Nebu je Ljubav prema Njemu (Amor in Ipsum) i Milosrđe prema bližnjem (Charitas erga proximum)

Božansko koje proističe od Gospoda naziva se u Nebu Božansko Istinito, s razlogom o kome će biti govora u nastavku. To Božansko Istinito od Gospoda uliva se u Nebo iz Njegove Božanske Ljubavi. Božanska Ljubav i Božansko Istinito mogu se uporediti sa Sunčevim ognjem i svetlošću koja od njega dolazi; Ljubav, sa Sunčevim ognjem; istinito, sa svetlošću koja od Sunca proističe. Prema ovome poređenju, Vatra znači Ljubav a proističuća svetlost - Istinito. Po tome se može videti kakvo je Božansko Istinito koje proističe iz Gospodnje Božanske Ljubavi; može se, naime, videti da je u suštini to Božansko Dobro spojeno sa Božanskim Istinitim; i pošto je spojeno, ono oživljava sve u Nebu, kao što Sunčeva toplina, udružena sa svetlošću, u proleće i leto oplođava sve na zemlji. Nije tako kad toplina nije spojena sa svetlošću, to jest kad je svetlost hladna. Tada se sve smrzava i vene. To Božansko Dobro koje je upoređeno s toplinom jeste dobro ljubavi kod Anđela, a Božansko Istinito koje je bilo upoređeno sa svetlošću jeste istinito kroz koje i iz koga (postoji) dobro ljubavi.

  
/ 603