The Bible

 

Jevanðelje po Mateju 5

Study

   

1 A kad On vide narod, pope se na goru, i sede, i pristupiše Mu učenici Njegovi.

2 I otvorivši usta svoja učaše ih govoreći:

3 Blago siromašnima duhom, jer je njihovo carstvo nebesko;

4 Blago onima koji plaču, jer će se utešiti;

5 Blago krotkima, jer će naslediti zemlju;

6 Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi;

7 Blago milostivima, jer će biti pomilovani;

8 Blago onima koji su čistog srca, jer će Boga videti;

9 Blago onima koji mir grade, jer će se sinovi Božji nazvati;

10 Blago prognanima pravde radi, jer je njihovo carstvo nebesko.

11 Blago vama ako vas uzasramote i usprogone i kažu na vas svakojake rđave reči lažući, mene radi.

12 Radujte se i veselite se, jer je velika plata vaša na nebesima, jer su tako progonili proroke pre vas.

13 Vi ste so zemlji; ako so obljutavi, čim će se osoliti? Ona većneće biti nizašta, osim da se prospe napolje i da je ljudi pogaze.

14 Vi ste videlo svetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji.

15 Niti se užiže sveća i meće pod sud nego na svećnjak, te svetli svima koji su u kući.

16 Tako da se svetli vaše videlo pred ljudima, da vide vaša dobra dela, i slave Oca vašeg koji je na nebesima.

17 Ne mislite da sam ja došao da pokvarim zakon ili proroke: nisam došao da pokvarim, nego da ispunim.

18 Jer vam zaista kažem: dokle nebo i zemlja stoji, neće nestati ni najmanje slovce ili jedna titla iz zakona dok se sve ne izvrši.

19 Ako ko pokvari jednu od ovih najmanjih zapovesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskom; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskom.

20 Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko.

21 Čuli ste kako je kazano starima: Ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu.

22 A ja vam kažem da će svaki koji se gnevi na brata svog nizašta, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svom: Raka! Biće kriv skupštini; a ko reče: Budalo! Biće kriv paklu ognjenom.

23 Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i onde se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te,

24 Ostavi onde dar svoj pred oltarom, i idi pre te se pomiri s bratom svojim, pa onda dođi i prinesi dar svoj.

25 Miri se sa suparnikom svojim brzo, dok si na putu s njim, da te suparnik ne preda sudiji, a sudija da te ne preda sluzi i u tamnicu da te ne stave.

26 Zaista ti kažem: nećeš izaći odande dok ne daš do poslednjeg dinara.

27 Čuli ste kako je kazano starima: Ne čini preljube.

28 A ja vam kažem da svaki koji pogleda na ženu sa željom, većje učinio preljubu u srcu svom.

29 A ako te oko tvoje desno sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao.

30 I ako te desna ruka tvoja sablažnjava, odseci je i baci od sebe: jer ti je bolje da pogine jedan od udova tvojih negoli sve telo tvoje da bude bačeno u pakao.

31 Tako je kazano: Ako ko pusti ženu svoju, da joj da knjigu raspusnu.

32 A ja vam kažem da svaki koji pusti ženu svoju, osim za preljubu, navodi je te čini preljubu; i koji puštenicu uzme preljubu čini.

33 Još ste čuli kako je kazano starima: Ne kuni se krivo, a ispuni šta si se Gospodu zakleo.

34 A ja vam kažem: ne kunite se nikako: ni nebom, jer je presto Božji;

35 Ni zemljom, jer je podnožje nogama Njegovim; ni Jerusalimom, jer je grad velikog Cara.

36 Ni glavom svojom ne kuni se, jer ne možeš dlake jedne bele ili crne učiniti.

37 Dakle neka bude vaša reč: da - da; ne - ne; a šta je više od ovog, oda zla je.

38 Čuli ste da je kazano: Oko za oko, i zub za zub.

39 A ja vam kažem da se ne branite oda zla, nego ako te ko udari po desnom tvom obrazu, obrni mu i drugi;

40 I koji hoće da se sudi s tobom i košulju tvoju da uzme, podaj mu i haljinu.

41 I ako te potera ko jedan sat, idi s njime dva.

42 Koji ište u tebe, podaj mu; i koji hoće da mu uzajmiš, ne odreci mu.

43 Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjeg svog, i mrzi na neprijatelja svog.

44 A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone;

45 Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapoveda svom suncu, te obasjava i zle i dobre, i daje dažd pravednima i nepravednima.

46 Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakvu platu imate? Ne čine li to i carinici?

47 I ako Boga nazivate samo svojoj braći, šta odviše činite? Ne čine li tako i neznabošci?

48 Budite vi dakle savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.

   

From Swedenborg's Works

 

Divine Providence #151

Study this Passage

  
/ 340  
  

151. At this point, though, I need to explain how the inner self is reformed and how this leads to the reformation of the outer self.

The inner self is not reformed simply by gaining knowledge, understanding, and wisdom, not, that is, simply by thinking. We are reformed inwardly by intending to do what our knowledge, intelligence, and wisdom tell us. When our knowledge, intelligence, and wisdom tell us that there is a heaven and a hell, that everything evil comes from hell, and that everything good comes from heaven, then if we do not intend evil, on the grounds that it is from hell, and instead intend good, on the grounds that it is from heaven, we are on the first step of reformation. We are on the threshold of hell, facing heaven. When we take the next step and intend to stop doing wrong, we are on the second step of reformation. We are outside of hell, but not yet in heaven. We see heaven as above us, and it has to be within us if we are to be completely reformed. Still, we are not reformed until both the outer and the inner self are reformed. The outer self is reformed by means of the inner self when the outer self refrains from the evils that the inner self intends not to do because they are from hell. We are more completely reformed when for that reason we abstain from them and fight against them. In this way, what is within is intending and what is outside is acting; for unless we do what we intend, there is a lack of real intention inside that eventually becomes unwillingness.

[2] These few observations show how our outer self is reformed by means of our inner self. This is what the Lord's words to Peter mean as well:

Jesus said, "If I do not wash you, you have no part in me." Peter said to him, "Lord, don't wash just my feet; wash my hands and head as well." Jesus said to him, "Those who have been washed need only to have their feet washed, and they are wholly clean." (John 13:8-9, 10)

Washing means spiritual washing, which is cleansing from evils. Washing head and hands means cleansing the inner self, and washing feet means cleansing the outer self. When the inner self has been cleansed, the outer self needs to be cleansed, which is what is meant by saying that those who are washed need only to have their feet washed. It means that all cleansing from evils is done by the Lord when it says that "If I do not wash you, you have no part in me."

There is ample evidence in Secrets of Heaven that for the Jews washing meant cleansing from evils, that this is what washing means in the Word, and that washing feet means cleansing the earthly or outer self.

  
/ 340  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.