The Bible

 

Joil 3

Study

   

1 Jer, gle, u one dane i u ono vreme, kad vratim roblje Judino i jerusalimsko,

2 Sabraću sve narode, i svešću ih u dolinu Josafatovu, i onde ću se suditi s njima za svoj narod i za nasledstvo svoje Izrailja, kog rasejaše među narode i razdeliše zemlju moju;

3 I za moj narod bacaše žreb, i davaše dete za kurvu, i prodavaše devojku za vino, te piše.

4 I šta hoćete vi sa mnom, Tire i Sidone, i svi krajevi palestinski? Hoćete li da mi platite? I hoćete li da mi vratite? Odmah ću vam bez oklevanja platiti platu vašu na vašu glavu.

5 Jer uzeste srebro moje i zlato moje, i najlepše zaklade moje unesoste u svoje crkve.

6 I sinove Judine i sinove jerusalimske prodadoste sinovima grčkim da biste ih oterali daleko od međe njihove.

7 Evo, ja ću ih dignuti s mesta kuda ih prodadoste, i platiću vam platu vašu na vašu glavu.

8 I prodaću vaše sinove i vaše kćeri u ruke sinovima Judinim, i oni će ih prodati Savejcima u narod daleki, jer Gospod reče.

9 Objavite ovo po narodima, oglasite rat, podignite junake neka dođu i idu svi vojnici.

10 Raskujte raonike svoje na mačeve, i srpove svoje na koplja; ko je slab, neka reče: Junak sam.

11 Skupite se i hodite, svi narodi unaokolo, i saberite se! Tamo svedi, Gospode, junake svoje.

12 Neka se podignu i dođu narodi u dolinu Josafatovu; jer ću onde sesti da sudim svim narodima unaokolo.

13 Zamahnite srpom, jer je žetva uzrela; hodite, siđite, jer je tesak pun, kace se prelivaju; jer je zloća njihova velika.

14 Gomile, gomile u dolini sudskoj; jer je dan Gospodnji blizu u dolini sudskoj.

15 Sunce će i mesec pomrknuti, i zvezde će ustegnuti svoju svetlost.

16 I Gospod će riknuti sa Siona, i iz Jerusalima će pustiti glas svoj, i zatrešće se nebo i zemlja; ali će Gospod biti utočište svom narodu i krepost sinovima Izrailjevim.

17 I poznaćete da sam ja Gospod Bog vaš, koji nastavam u Sionu, u svetoj gori svojoj; i Jerusalim će biti svet, i tuđinci neće više ići po njemu.

18 I tada će gore kapati slatkim vinom, i humovi će se topiti od mleka, i svim potocima Judinim teći će voda, i izaći će izvor iz doma Gospodnjeg i natopiće dolinu Sitim.

19 Misir će opusteti, i edomska će biti pusta pustinja za nasilje učinjeno sinovima Judinim, jer proliše krv pravu u zemlji njihovoj.

20 A Juda će stajati doveka i Jerusalim od kolena do kolena.

21 I očistiću krv njihovu, koje ne očistih; i Gospod će nastavati u Sionu.

   

From Swedenborg's Works

 

Nebo i Pakao #570

Study this Passage

  
/ 603  
  

570. Kao što je pakleni oganj ljubav prema sebi i prema svetu, takva je i svaka požuda ove ljubavi, pošto je požuda ova ljubav u trajanju, jer ono što čovek voli, on za tim neprekidno žudi. Pakleni oganj je i uživanje, jer ono što čovek voli i za čim žudi, to on oseća kada ga stekne kao nešto očaravajuće. Uživanje čovekovog srca je upravo sa toga izvora. Paklena vatra je, dakle, požuda i uživanje koji za svoj izvor imaju ove dve ljubavi. Zla koja se izlivaju iz ovih ljubavi jesu preziranje drugih ljudi, neprijateljstvo prema onima koji im ne služe, zavist, mržnja i osveta, a iz ovih nasilništvo i okrutnost; a što se tiče Božanskog, to su poricanje i sledujući prezir, ismevanje i odricanje bilo kakve vrednosti onim stvarima koje pripadaju Crkvi; posle smrti, kada čovek postane Duh, ova zla se pretvaraju u bes i mržnju protivu svetih stvari (vidi br. 562). I pošto ova zla neprekidno odišu razaranjem i mržnjom prema onima koje oni smatraju neprijateljima, i protivu kojih plamte željom za ubijanjem i osvetom, to je uživanje njihovog života u tome da žele da razore i ubiju, a ukoliko to ne mogu, onda žele da napakoste, da povrede i da postupaju okrutno. Takvo je značenje ognja u Reči, gde se radi o zlu i o Paklovima, pa ću ovde kao potvrdu navesti neka mesta:

“... Jer su svikoliki licemjeri i zlikovci i svaka usta govore nevaljalstvo... Jer će se razgorjeti bezbožnost kao oganj, koji sažeže čkalj i trnje, pa upali gustu šumu, te otide u dim visoko.... I narod će biti hrana ognju, niko neće požaliti brata svojega” (Isaija 9:17-19).

“I učiniću čudesa na nebu i na zemlji, krv i oganj i pušenje dima. Sunce će se pretvoriti u tamu...” (Joilo 2:30, 31).

“...i prah njezin u sumpor, i zemlja će njihova postati smola razgorjela. Neće se gasiti ni noću ni danju, dovijeka će se dizati dim njezin...” (Isaija 34:9, 10).

“Jer, gle, ide dan, koji gori kao peć, i svi će ponositi i svi koji rade bezbožno biti strnjika, i upaliće ih dan koji ide...” (Malahija 4:1).

“...Pade, pade Vavilon veliki, i posta stan đavolima ... I vikahu, videvši dim gorenja njezina... I dim njezin izlažaše va vijek vijeka” (Otkr. 18:2, 18; 19:3).

“I otvori studenac bezdana, i iziđe dim iz studenca kao dim velike peći, i pocrnje sunce i nebo od dima studenčeva” (Otkr. 9:2).

“...i iz usta njihovijeh izlažaše oganj i dim i sumpor; i od ova tri zla pogibe trećina ljudi, od ognja i od dima i od sumpora što izlažaše iz usta njihovijeh” (Otkr. 9:17, 18).

“...ko se god pokloni zvijeri... i on će piti od vina gnjeva Božijega, koje je nepomiješano utočeno u čašu gnjeva njegova, i biće mučen ognjem i sumporom...” (Otkr. 14:9, 10).

“I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce i dano mu bi da žeže ljude ognjem. I opališe se ljudi od velike vrućine...” (Otkr. 16:8, 9).

“...živi biše bačeni oboje u jezero ognjeno, koje gori sumporom” (Otkr. 19:20; 20:14-15; 21:8).

“... svako dakle drvo koje ne rađa dobra roda, siječe se i u oganj baca” (Mat. 3:10; Luka 3:9).

Tako isto kod Mat. 13:41,42, 50; 25:41; 18:8-9; Luka 16:24. Na ovim i na mnogim drugim mestima “oganj” znači požudu koja pripada ljubavi prema sebi i ljubavi prema svetu, dok “dim” označava obmanu koja potiče od zla.

  
/ 603