The Bible

 

Jeremija 49

Study

   

1 Za sinove Amonove: Ovako veli Gospod: Zar Izrailj nema sinove? Zar nema naslednike? Zašto Malhom nasledi zemlju Gadovu? I zašto se narod njegov naseli u njegovim gradovima?

2 Zato evo idu dani, govori Gospod, kad ću učiniti da se čuje vika ubojna u Ravi sinova Amonovih, i ona da bude gomila razvalina, i sela njena popaljena ognjem; i Izrailj će ovladati onima koji behu njim ovladali, govori Gospod.

3 Ridaj Esevone, jer je Gaj opustošen, vičite sela ravska, pripašite oko sebe kostret, naričite i trčite oko plotova; jer će Malhom otići u ropstvo, sveštenici njegovi i knezovi njegovi skupa.

4 Što se hvališ dolinama? Rastopila se dolina tvoja, kćeri odmetnico! Koja se uzdaš u blago svoje: Ko bi udario na me?

5 Evo ja ću pustiti na te strah od svuda unaokolo, govori Gospod Gospod nad vojskama, i raspršaćete se svi, i neće biti nikoga da skupi bežan.

6 Ali ću posle povratiti roblje sinova Amonovih, govori Gospod.

7 Za Edoma, ovako veli Gospod nad vojskama: Zar nema više mudrosti u Temanu? Nesta li saveta razumnima? Iščile li mudrost njihova?

8 Bežite, obratite pleći, zavrite se duboko, stanovnici dedanski, jer ću pustiti na Isava pogibao njegovu u vreme kad ću ga pohoditi.

9 Da ti dođu berači, ne bi li ti ostavili pabiraka? Da dođu lupeži noću, ne bi li odneli koliko im je dosta?

10 Ali ja ogoluznih Isava, otkrih potaje njegove da se ne može sakriti; propade seme njegovo, braća njegova i susedi njegovi, niko ne osta.

11 Ostavi sirote svoje, ja ću im život sačuvati, i udovice tvoje neka se uzdaju u me.

12 Jer ovako veli Gospod: Evo, koji ne bi trebalo da piju iz čaše, doista će piti; a ti li ćeš ostati bez kara? Nećeš ostati bez kara, nego ćeš zacelo piti.

13 Jer sobom se zaklinjem, govori Gospod, da će Vosora biti pustoš, rug, čudo i prokletstvo, i svi će gradovi njeni biti pustinja večna.

14 Čuh glas od Gospoda, i glasnik bi poslan k narodima da reče: Skupite se i idite na nju, i dignite se u boj.

15 Jer gle, učiniću te da budeš mali među narodima i prezren među ljudima.

16 Obest tvoja i ponositost srca tvog prevari tebe, koji živiš u raselinama kamenim i držiš se visokih humova; da načiniš sebi gnezdo visoko kao orao, i odande ću te svaliti, govori Gospod.

17 I zemlja će edomska biti pustinja, ko prođe mimo nju, svak će se čuditi i zviždati radi svih rana njenih.

18 Kao kad se zatre Sodom i Gomor i susedstvo njihovo, veli Gospod, neće se naseliti onde niko niti će se baviti onde sin čovečji.

19 Gle, kao lav izaći će podižući se više nego Jordan na stan Silnoga; ali ću ga brzo oterati iz te zemlje, i postaviću nad njom onog ko je izabran; jer ko je kao ja? I ko će se preti sa mnom? I koji će mi pastir odoleti?

20 Zato čujte nameru Gospodnju što je naumio za Edomce i misli njegove što je smislio za stanovnike temanske: zaista najmanji iz stada razvlačiće ih, zaista će opusteti stan s njima.

21 Od praske padanja njihovog zemlja će se tresti, i vika će se njihova čuti na crvenom moru.

22 Gle, doći će i doleteće kao orao i raširiće krila svoja nad Vosorom, i biće srce u junaka edomskih kao srce u žene koja se porađa.

23 Za Damask. Posrami se Emat i Arfad, jer ču zle glase; rastopiše se, strah je na moru, ne može se umiriti.

24 Damask klonu, obrati se da beži, drhat ga poduze, tuga i bolovi osvojiše ga kao porodilju.

25 Kako se ne ostavi slavni grad? grad radosti moje?

26 Zato će popadati mladići njegovi na ulicama njegovim, i svi će vojnici njegovi izginuti u onaj dan, govori Gospod nad vojskama.

27 I raspaliću oganj u zidovima damaštanskim, i proždreće dvore Ven-Adadove.

28 Za Kidar i za carstva asorska, koja razbi Navuhodonosor car vavilonski, ovako veli Gospod: Ustanite, idite na Kidar, i zatrite sinove istočne.

29 Uzeće im šatore i stada, zavese njihove i sudove njihove i kamile njihove oteće, i vikaće na njih strašno odsvuda.

30 Bežite, selite se daleko, sakrijte se duboko, stanovnici asorski, govori Gospod, jer je Navuhodonosor car vavilonski namerio nameru protiv vas, i smislio misao protiv vas.

31 Ustanite, idite k narodu mirnom, koji živi bez straha, govori Gospod, koji nema vrata ni prevornica, žive sami.

32 I kamile će njihove biti plen, i mnoštvo stoke njihove grabež, i rasejaću ih u sve vetrove, one što se s kraja strižu, i dovešću pogibao na njih sa svih strana, govori Gospod.

33 I Asor će biti stan zmajevski, pustinja do veka: niko se neće onde naseliti, niti će se baviti u njemu sin čovečji.

34 Reč Gospodnja koja dođe Jeremiji proroku za Elam, u početku carovanja Sedekije cara Judinog, govoreći:

35 Ovako veli Gospod nad vojskama: Evo, ja ću slomiti luk Elamu, glavnu silu njegovu;

36 I dovešću na Elam četiri vetra s četiri kraja nebesa, i u sve te vetrove rasejaću ih, tako da neće biti naroda kuda neće otići prognanici elamski.

37 I uplašiću Elamce pred neprijateljima njihovim, i pred onima koji traže dušu njihovu; i pustiću zlo na njih, žestinu gneva svog, govori Gospod, i pustiću za njima mač dokle ih ne zatrem.

38 I namestiću presto svoj u Elamu, i istrebiću odande cara i knezove, govori Gospod.

39 Ali u poslednje vreme povratiću roblje elamsko, govori Gospod.

   

From Swedenborg's Works

 

True Christian Religion #265

Study this Passage

  
/ 853  
  

265. It is established by the books of Moses, who names and quotes from it, that the ancient peoples had a Word (Numbers 21:14-15, 27-30). The historical parts of that Word were called 'The Wars of Jehovah', and the prophetical parts 'The Utterances.' The following is a quotation taken by Moses from the historical parts of that Word:

Therefore it is said in the book of the Wars of Jehovah, Vaheb in Suphah and the rivers Arnon, and the water-channel of the river, which went down, where Ar dwelt and rested towards the boundary of Moab, Numbers 21:14-15.

The 'Wars of Jehovah' in that Word, as in ours, meant and described the Lord's battles with the hells and His victories over them, at the time when He was to come into the world. The same battles too are meant and described in many of the historical passages of our Word, as in the wars of Joshua against the nations of the land of Canaan, and in the wars of the Judges and Kings of Israel.

[2] The following passage is taken from the prophetical parts of the ancient Word:

Therefore the authors of Utterances say: Come into Heshbon; the city of Sihon shall be built and strengthened. For fire has gone forth from Heshbon, a flame from the city of Sihon. It has devoured Ar of Moab, those who possess the high places of Arnon. Woe to you, Moab; you are done for, people of Kemosh. He has made his sons fugitives, and his daughters the captives of the Amorite king Sihon. We have despatched them with arrows. Heshbon has perished as far as Dibon, and we have laid waste as far as Nophah, which is as far as Medeba, Numbers 21:27-30.

The translators render the phrase 'the composers of proverbs', but it ought to be 'the authors of utterances' or 'the prophetic utterances', as is evident from the meaning of the word moshalim in the Hebrew language, which is not only 'proverbs' but also 'prophetic utterances' (as at Numbers 23:7, 18; 24:3, 15). There it is said that Balaam 'gave forth' his utterance; this was a prophecy, also about the Lord. His utterance is called mashal in the singular; moreover, the passages quoted by Moses from this source are not proverbs, but prophecies.

[3] That Word was likewise divinely inspired, as is plain from Jeremiah, where very similar words occur:

Fire has gone forth from Heshbon, and a flame from among Sihon, which has devoured the corner of Moab and the crown of the head of the sons of Shaon. Woe to you, Moab; the people of Kemosh is done for, for your sons are taken by force into captivity, into captivity your daughters, Jeremiah 48:45-46.

In addition a prophetical book of the ancient Word, called the book of Jashar, that is, the book of the Upright, is mentioned by David and Joshua. In the case of David:

David made a lament for Saul and for Jonathan; and he wrote on it, For teaching the sons of Judah the bow. Look, it is written in the book of Jashar. 2 Samuel 1:17-18.

In the case of Joshua:

Joshua said, Be still, sun, in Gibeon, and you, moon, in the valley of Aijalon. Is not this written in the book of Jashar? Joshua 10:12-13.

  
/ 853  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.