The Bible

 

Postanak 16

Study

   

1 Ali Sara žena Avramova ne rađaše mu dece. A imaše robinju Misirku, po imenu Agara.

2 Pa reče Sara Avramu: Gospod me je zatvorio da ne rodim; nego idi k robinji mojoj, ne bih li dobila dece od nje. I Avram prista na reč Sarinu.

3 I Sara žena Avramova uze Agaru Misirku robinju svoju, i dade je za ženu Avramu mužu svom posle deset godina otkako se nastani Avram u zemlji hananskoj.

4 I on otide k Agari, i ona zatrudne; a kad vide da je trudna, ponese se od gospođe svoje.

5 A Sara reče Avramu: Uvreda moja pade na tebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju, a ona videvši da je trudna ponese se od mene. Gospod će suditi meni i tebi.

6 A Avram reče Sari: Eto, robinja je tvoja u tvojim rukama, učini s njom šta ti je volja. I Sara je stade zlostavljati, te ona pobeže od nje.

7 Ali anđeo Gospodnji nađe je kod studenca u pustinji, kod studenca na putu u Sur.

8 I reče joj: Agaro, robinjo Sarina, otkud ideš, kuda li ideš? A ona reče: Bežim od Sare gospođe svoje.

9 A anđeo joj Gospodnji reče: Vrati se gospođi svojoj, i pokori joj se.

10 Opet joj reče anđeo Gospodnji: Umnožiću veoma seme tvoje, da se neće moći prebrojati od množine.

11 Još joj reče anđeo Gospodnji: Eto si trudna, i rodićeš sina, i nadeni mu ime Ismailo; jer je Gospod video muku tvoju.

12 A biće čovek ubica; ruka će se njegova dizati na svakog a svačija na njega, i nastavaće na pogledu svoj braći svojoj.

13 Tada Agara prizva ime Gospoda koji govori s njom: Ti si Bog, koji vidi. Jer govoraše: Zar još gledam iza Onog koji me vide?

14 Toga radi zove se studenac onaj studenac Živoga koji me vidi; a on je između Kadisa i Varada.

15 I rodi Agara Avramu sina; i nadede Avram sinu svom, kog mu rodi Agara, ime Ismailo.

16 A beše Avramu osamdeset i šest godina kad mu Agara rodi Ismaila.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #1923

Study this Passage

  
/ 10837  
  

1923. 'And she fled from her face' means the anger of this rational conceived first. This too is clear without explanation, for fleeing from someone's face is nothing else than finding their presence unbearable, on account of one's own anger. Here the anger borne by this rational towards intellectual truth is described because such truth, or the Lord, wished to humiliate or suppress it. When the rational part of the mind rises up against the intellectual part inward conflict results, together with anger on the part of that which is being suppressed. This is what happens in temptations which are nothing else than inward conflicts or clashes and struggles over who is to have power and control, evils being ranged in those conflicts on one side and goods on the other.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.