The Bible

 

Jezekilj 7

Study

   

1 Potom dođe mi reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, ovako kaže Gospod Gospod za zemlju Izrailjevu: Kraj, dođe kraj na četiri strane zemlji.

3 Dođe ti kraj, i pustiću gnev svoj na te, i sudiću ti po putevima tvojim i obratiću na te sve gadove tvoje.

4 I oko moje neće te požaliti, niti ću se smilovati, nego ću puteve tvoje obratiti na te, i gadovi će tvoji biti usred tebe, i poznaćete da sam ja Gospod.

5 Ovako veli Gospod Gospod: Zlo, jedno Zlo, evo ide.

6 Kraj dođe, kraj dođe, usta na te, evo dođe.

7 Dođe jutro tebi, stanovniče zemaljski, dođe vreme, približi se dan, kad će biti polom, a ne jeka gorska.

8 Sada ću odmah izliti jarost svoju na te, i navršiću gnev svoj na tebi, i sudiću ti po tvojim putevima, i obratiću na te sve gadove tvoje.

9 Neće žaliti oko moje, niti ću se smilovati, daću ti po putevima tvojim, i gadovi će tvoji biti usred tebe, i poznaćete da sam ja Gospod, koji bije.

10 Evo dana, evo dođe, jutro nasta, procvate prut, ponositost napupi.

11 Nasilje naraste prut bezakonja, niko neće ostati od njih ni od mnoštva njihovog ni od buke njihove, niti će biti naricanja za njima.

12 Dođe vreme, prispe dan; ko kupuje neka se ne raduje, i ko prodaje neka ne žali, jer će doći gnev na sve ljudstvo njihovo.

13 Jer ko prodaje, neće opet doći do onog što proda, ako i ostane živ; jer utvara za sve mnoštvo njihovo neće se vratiti natrag, i niko se neće okrepiti bezakonjem svojim da sačuva život svoj.

14 Zatrubiše u trube, i spremiše sve; ali nema nikoga da izađe u boj, jer se gnev moj raspalio na sve ljudstvo njihovo.

15 Napolju mač, a unutra pomor i glad; ko bude u polju, poginuće od mača; a ko bude u gradu, njega će glad i pomor proždreti.

16 A koji ih uteku, izbaviće se i biće po gorama kao golubovi iz dolina, svi će uzdisati, svaki za svoje bezakonje.

17 Sve će ruke klonuti i sva će kolena postati kao voda.

18 I pripasaće oko sebe kostret, i drhat će ih popasti, i na svakom će licu biti stid, i sve će im glave biti ćelave.

19 Srebro će svoje pobacati po ulicama, i zlato će njihovo biti kao nečistota; Srebro njihovo i zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gneva Gospodnjeg; neće nasititi duše svoje niti će napuniti trbuha svog, jer im je bezakonje njihovo spoticanje.

20 Jer slavni nakit svoj obratiše na oholost, i načiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje; zato učinih da im je nečistota.

21 I daću ga u ruke inostrancima da ga razgrabe, i bezbožnicima na zemlji da je plen, i oskvrniće ga.

22 I odvratiću lice svoje od njih, i oskvrniće svetinju moju, i ući će u nju lupeži i oskvrniće je.

23 Načini verige, jer je zemlja puna krvnog suda, i grad je pun nasilja.

24 Zato ću dovesti najgore između naroda da naslede kuće njihove, i ukinuću oholost silnih, i sveta mesta njihova oskvrniće se.

25 Ide pogibao; oni će tražiti mira, ali ga neće biti.

26 Nevolja za nevoljom dolaziće, i glas za glasom stizaće; i oni će tražiti utvaru od proroka; zakona će nestati u sveštenika i saveta u staraca.

27 Car će tužiti, i knezovi će se obući u žalost, i ruke narodu zemaljskom drhtaće; učiniću im po putevima njihovim i sudiću im prema sudovima njihovim; i poznaće da sam ja Gospod.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #2800

Study this Passage

  
/ 10837  
  

2800. 'And the two of them went on together' means the closest possible union then [of the Divine itself and the Divine Rational]. This becomes clear without explanation.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #301

Study this Passage

  
/ 10837  
  

301. As regards the second arcanum, if they had been instructed in mysteries of faith they would have perished for ever, meant by the words 'Now by chance he will put out his hand and also take from the tree of life 1 and eat, and live forever', the position is this: Once people have become reversed orders of life and are unwilling to rely on anything but self and the proprium as the source of their life and wisdom, they are given to reasoning as to whether any matter of faith which they hear about is so or not so. And because self, sensory evidence, and facts are the basis of their reasoning, they inevitably adopt a negative attitude. And when their attitude is negative they also speak blasphemy and practise profanation, and at length do not care whether or not they mingle together unholy things with holy. When man becomes such he stands so condemned in the next life that there is no hope of salvation for him, for the things that have been mingled through acts of profanation remain that way permanently. The moment some idea of what is holy enters in, so does the idea joined to it of what is unholy, and this makes it impossible for that person to live in any but a community of people who are condemned. Anything at all that has been joined to, and is present as, an idea within a person's thought is in the next life perceived very precisely even by spirits in the world of spirits, but more so by angelic spirits. It is perceived so precisely that from merely one idea they know his whole character. Getting rid of unholy things such as are joined on to those that are holy is not possible without hellish torment, which is so intense that if man knew about it he would beware of profanation as of hell itself.

Footnotes:

1. literally, of lives

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.