The Bible

 

Jezekilj 7

Study

   

1 Potom dođe mi reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, ovako kaže Gospod Gospod za zemlju Izrailjevu: Kraj, dođe kraj na četiri strane zemlji.

3 Dođe ti kraj, i pustiću gnev svoj na te, i sudiću ti po putevima tvojim i obratiću na te sve gadove tvoje.

4 I oko moje neće te požaliti, niti ću se smilovati, nego ću puteve tvoje obratiti na te, i gadovi će tvoji biti usred tebe, i poznaćete da sam ja Gospod.

5 Ovako veli Gospod Gospod: Zlo, jedno Zlo, evo ide.

6 Kraj dođe, kraj dođe, usta na te, evo dođe.

7 Dođe jutro tebi, stanovniče zemaljski, dođe vreme, približi se dan, kad će biti polom, a ne jeka gorska.

8 Sada ću odmah izliti jarost svoju na te, i navršiću gnev svoj na tebi, i sudiću ti po tvojim putevima, i obratiću na te sve gadove tvoje.

9 Neće žaliti oko moje, niti ću se smilovati, daću ti po putevima tvojim, i gadovi će tvoji biti usred tebe, i poznaćete da sam ja Gospod, koji bije.

10 Evo dana, evo dođe, jutro nasta, procvate prut, ponositost napupi.

11 Nasilje naraste prut bezakonja, niko neće ostati od njih ni od mnoštva njihovog ni od buke njihove, niti će biti naricanja za njima.

12 Dođe vreme, prispe dan; ko kupuje neka se ne raduje, i ko prodaje neka ne žali, jer će doći gnev na sve ljudstvo njihovo.

13 Jer ko prodaje, neće opet doći do onog što proda, ako i ostane živ; jer utvara za sve mnoštvo njihovo neće se vratiti natrag, i niko se neće okrepiti bezakonjem svojim da sačuva život svoj.

14 Zatrubiše u trube, i spremiše sve; ali nema nikoga da izađe u boj, jer se gnev moj raspalio na sve ljudstvo njihovo.

15 Napolju mač, a unutra pomor i glad; ko bude u polju, poginuće od mača; a ko bude u gradu, njega će glad i pomor proždreti.

16 A koji ih uteku, izbaviće se i biće po gorama kao golubovi iz dolina, svi će uzdisati, svaki za svoje bezakonje.

17 Sve će ruke klonuti i sva će kolena postati kao voda.

18 I pripasaće oko sebe kostret, i drhat će ih popasti, i na svakom će licu biti stid, i sve će im glave biti ćelave.

19 Srebro će svoje pobacati po ulicama, i zlato će njihovo biti kao nečistota; Srebro njihovo i zlato njihovo neće ih moći izbaviti u dan gneva Gospodnjeg; neće nasititi duše svoje niti će napuniti trbuha svog, jer im je bezakonje njihovo spoticanje.

20 Jer slavni nakit svoj obratiše na oholost, i načiniše od njega likove gadova svojih, gnusobe svoje; zato učinih da im je nečistota.

21 I daću ga u ruke inostrancima da ga razgrabe, i bezbožnicima na zemlji da je plen, i oskvrniće ga.

22 I odvratiću lice svoje od njih, i oskvrniće svetinju moju, i ući će u nju lupeži i oskvrniće je.

23 Načini verige, jer je zemlja puna krvnog suda, i grad je pun nasilja.

24 Zato ću dovesti najgore između naroda da naslede kuće njihove, i ukinuću oholost silnih, i sveta mesta njihova oskvrniće se.

25 Ide pogibao; oni će tražiti mira, ali ga neće biti.

26 Nevolja za nevoljom dolaziće, i glas za glasom stizaće; i oni će tražiti utvaru od proroka; zakona će nestati u sveštenika i saveta u staraca.

27 Car će tužiti, i knezovi će se obući u žalost, i ruke narodu zemaljskom drhtaće; učiniću im po putevima njihovim i sudiću im prema sudovima njihovim; i poznaće da sam ja Gospod.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #2798

Study this Passage

  
/ 10837  
  

2798. That 'Abraham took the pieces of wood for the burnt offering' means the merit of righteousness is clear from what has been stated and shown above in 2784, and so without further explanation.

[2798a] 'And laid them on Isaac [his son]' means that it, that is to say, the merit of righteousness, was joined to the Divine Rational. This becomes clear from the representation of 'Isaac' as the Lord's Divine Rational, often dealt with already, and from the meaning of 'laying it on him' as allying it. The expression 'his son' is used because the Lord's Divine Human was not only conceived but was also born from Jehovah. The Lord's conception from Jehovah is very well known from the Word of the Lord, and therefore He is called 'Son of the Most High', 'Son of God', and 'Only Begotten of the Father' in Matthew 2:15; 3, 16, 17; 16:13-17; 17:5; 27:43, 54; Mark 1:11; 9:7, 9; 14:61-62; Luke 1:31-32, 35; 3:21-22; 9:35; 10:22; John 1:14, 18, 49; 3:13, 16-18; 5:20-27; 6:69; 9:34-35, 38; 10:35-36; 20:30-31, and besides these in very many other places where He calls Jehovah His Father.

[2] It is also well known that He was born of a virgin Mary, yet even so like any other. But when He was born again, that is, became Divine, this was from Jehovah who dwelt within Him and who was Himself as to the very Being (Esse) of life. The union of the Divine Essence and the Human Essence was effected mutually and reciprocally, so that He united the Divine Essence to the Human Essence, and the Human Essence to the Divine Essence, see 1921, 1999, 2004, 2005, 2018, 2025, 2083, 2508, 2523, 2618, 2628, 2632, 2728, 2729. From this it may become clear that the Lord made the Human within Himself Divine from His own power and in so doing became Righteousness. That which was allied to the Divine Rational when He underwent inmost temptation was the merit of righteousness; and it was from the Divine Rational that He fought, and it was against it that evil genii fought, until He glorified that Divine Rational also. These are the things meant in the internal sense by Abraham's laying the pieces of wood for the burnt offering on Isaac his son, and they are the things which angels perceive when these words are being read.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.