The Bible

 

Jezekilj 34

Study

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, prorokuj protiv pastira Izrailjevih, prorokuj i reci tim pastirima: Ovako veli Gospod Gospod: Teško pastirima Izrailjevim koji pasu sami sebe! Ne treba li stado da pasu pastiri?

3 Pretilinu jedete i vunom se odevate, koljete tovno, stada ne pasete.

4 Slabih ne krepite, i bolesne ne lečite, ranjene ne zavijate, odagnane ne dovodite natrag, izgubljene ne tražite, nego silom i žestinom gospodarite nad njima.

5 I raspršaše se nemajući pastira, i raspršavši se postaše hrana svim zverima poljskim.

6 Ovce moje lutaju po svim gorama i po svim visokim humovima; i po svoj zemlji raspršane su Ovce moje, i nema nikoga da pita za njih, nikoga da ih traži.

7 Zato, pastiri, čujte reč Gospodnju;

8 Tako ja bio živ, govori Gospod Gospod, što stado moje posta grabež, i ovce moje postaše hrana svim zverima poljskim nemajući pastira, i pastiri moji ne traže stada mog, nego pastiri pasu sami sebe, a stada mog ne pasu;

9 Zato, pastiri, čujte reč Gospodnju;

10 Ovako veli Gospod Gospod: Evo me na te pastire, i iskaću stado svoje iz njihovih ruku, i neću im dati više da pasu stado, i neće više pastiri pasti sami sebe, nego ću oteti ovce svoje iz usta njihovih i neće im biti hrana.

11 Jer ovako veli Gospod Gospod: Evo me, ja ću tražiti ovce svoje i gledati ih.

12 Kao što pastir traži stado svoje kad je kod ovaca svojih raspršenih, tako ću tražiti ovce svoje i oteću ih iz svih mesta kuda se raspršaše kad beše oblačno i mračno.

13 I izvešću ih iz naroda, i pokupiću ih iz zemalja, i dovešću ih u zemlju njihovu, i pašću ih na gorama Izrailjevim pokraj potoka i po svim mestima naseljenim u zemlji.

14 Na dobroj paši pašću ih, i tor će im biti na visokim gorama izrailjevim; onde će ležati u dobrom toru i po obilatoj će paši pasti na gorama Izrailjevim.

15 Ja ću pasti stado svoje, i ja ću ih odmarati, govori Gospod Gospod.

16 Tražiću izgubljenu, i dovešću natrag odagnanu, i ranjenu ću zaviti i bolesnu okrepiti; a tovnu ću i jaku potrti, pašću ih pravo.

17 A vama, stado moje, ovako govori Gospod Gospod: Evo ja ću suditi između ovce i ovce, između ovnova i jaraca.

18 Malo li vam je što pasete na dobroj paši, nego ostatak paše svoje gazite nogama svojim? I što pijete bistru vodu, nego ostatak mutite nogama svojim?

19 A moje ovce pasu što vi nogama svojim izgazite, i piju što vi zamutite nogama svojim.

20 Zato ovako im veli Gospod Gospod: Evo me, ja ću suditi između ovce debele i ovce mršave.

21 Što bocima i ramenima otiskujete i rozima svojim bodete sve bolesne tako da ih razagnaste napolje,

22 Zato ću izbaviti stado svoje da ne bude više grabež, i sudiću između ovce i ovce.

23 I podignuću im jednog pastira koji će ih pasti, slugu svog Davida; on će ih pasti i biće im pastir.

24 A ja Gospod biću im Bog, i sluga moj David knez među njima. Ja Gospod rekoh.

25 I učiniću s njima zavet mirni, istrebiću zle zveri iz zemlje, i oni će živeti u pustinji bez straha i spavaće u šumama.

26 I blagosloviću njih i šta je oko gore moje, i puštaću dažd na vreme; daždi će blagoslovni biti.

27 I drveta će poljska rađati svoj rod, i zemlja će rađati svoj rod; i oni će biti u svojoj zemlji bez straha, i poznaće da sam ja Gospod kad polomim palice jarma njihovog, i izbavim ih iz ruku onih koji ih zarobiše.

28 I neće više biti plen narodima, i zveri zemaljske neće ih jesti, nego će živeti bez straha i niko ih neće plašiti.

29 I podignuću im biljku za slavu, i neće više umirati od gladi u zemlji, niti će podnositi sramotu od naroda.

30 I poznaće da sam ja Gospod Bog njihov s njima, i oni, dom Izrailjev, da su moj narod, govori Gospod Gospod.

31 A vi ste stado moje, ovce paše moje, vi ljudi, a ja sam Bog vaš, govori Gospod Gospod.

   

Commentary

 

Time

  

Time is an aspect of the physical world, but it is not an aspect of the spiritual world. The same is true of space: There is no space in heaven. This is hard for us to grasp or even visualize, because we live in physical bodies with physical senses that are filled with physical elements existing in time and space. Our minds are schooled and patterned in terms of time and space, and have no reference point to imagine a reality without them. Consider how you think for a second. In your mind you can immediately be in your past or in some speculative future; in your mind you can circle the globe seeing other lands and faraway friends, or even zoom instantly to the most distant stars. Such imaginings are insubstantial, of course, but if we could make them real we would be getting close to what spiritual reality is like. Indeed, the mind is like a spiritual organ, which may be why physicians and philosophers have had such a hard time juxtaposing its functions to those of the brain. What this means in the Bible is that descriptions of time -- hours, days, weeks, months, years and even simply the word "time" itself -- represent spiritual states, and the passing of time represents the change of spiritual states. Again, we can see this a little bit within our minds. If we imagine talking to one friend then talking to another, it feels like going from one place to another, even though we're not moving. The same is true if we picture a moment from childhood and then imagine something in the future; it feels like a movement through time even though it's instantaneous. Changing our state of mind feels like a physical change in space and time. The Bible simply reverses that, with marking points in space and time representing particular states of mind.