The Bible

 

Jezekilj 25

Study

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, okreni lice svoje prema sinovima Amonovim i prorokuj na njih.

3 I reci sinovima Amonovim: Čujte reč Gospoda Gospoda: Ovako veli Gospod Gospod: Što si govorio: Aha! Za svetinju moju, što se oskvrni, i za zemlju Izrailjevu, što opuste, i za dom Judin, što otide u ropstvo;

4 Zato, evo, ja ću te dati u nasledstvo istočnim narodima, i pogradiće u tebi dvorove sebi, i načiniće sebi kolibe u tebi; oni će jesti plodove tvoje i piti mleko tvoje.

5 I od Rave ću načiniti obor kamilama i od zemlje sinova Amonovih tor ovčiji, i poznaćete da sam ja Gospod.

6 Jer ovako veli Gospod Gospod: Što si pljeskao rukama i lupao nogom i veselio se iz srca što si opustošio svu zemlju Izrailjevu,

7 Zato, evo, ja ću dignuti ruku svoju na te, i daću te narodima da te plene, i istrebiću te između naroda i zatrću te između zemalja, i iskoreniću te, i poznaćeš da sam ja Gospod.

8 Ovako veli Gospod Gospod: Što govori Moav i Sir: Eto, dom je Judin kao svi narodi;

9 Zato, evo, ja ću otvoriti stranu Moavovu od gradova, od gradova na međi, krasnu zemlju vet-jesimotsku, valmeonsku i Kirijat-ajimsku,

10 Narodima istočnim iza zemlje sinova Amonovih, i daću im je u nasledstvo da nema spomena sinovima Amonovim među Narodima.

11 I na Moavcima ću izvršiti svoje sudove, i poznaće da sam ja Gospod.

12 Ovako veli Gospod Gospod: Što se Edom osveti domu Judinom i teško skrivi osvetivši im se,

13 Zato ovako veli Gospod Gospod: Dignuću ruku svoju na edomsku i istrebiću iz nje i ljude i stoku, i obratiću je u pustoš, od Temana do Dedana pašće od mača.

14 I osvetiću se Edomcima rukom naroda svog Izrailja, i učiniće s Edomcima po gnevu mom i po jarosti mojoj, i poznaće moju osvetu, govori Gospod Gospod.

15 Ovako veli Gospod Gospod: Što Filisteji radiše iz osvete, i osvetiše se radujući se iz srca i potirući iz stare mržnje,

16 Zato ovako veli Gospod Gospod: Evo ja ću dignuti ruku svoju na Filisteje, i istrebiću Hereteje, i potrću ostatak od primorja.

17 I učiniću na njima veliku osvetu karanjem gnevnim, i poznaće da sam ja Gospod kad izvršim osvetu svoju na njima.

   

From Swedenborg's Works

 

The Lord #28

Study this Passage

  
/ 65  
  

28. The reason “the Son of Humanity” means the Lord as the Word was that the prophets were also called “children of humanity.” The reason they were called this is that they represented the Lord as the Word and therefore meant the teaching of the church drawn from the Word. That is exactly what people in heaven understand by “prophets” when they are mentioned in the Word. The spiritual meaning of “prophet” and also of “son of humanity” is the teaching of the church drawn from the Word, and when it is said of the Lord, it means the Word itself.

For the prophet Daniel being called a son of humanity, see Daniel 8:17.

For the prophet Ezekiel being called a son of humanity, see Ezekiel 2:1, 3, 6, 8; 3:1, 3-4, 10, 17, 25; 4:1, 16; 5:1; 6:2; 7:2; 8:5-6, 8, 12, 15; 11:2, 4, 15; 12:2-3, 9, 18, 27; 13:2, 17; 14:3, 13; 15:2; 16:2; 17:2; 20:3-4, 27, 46; 21:2, 6, 9, 12, 14, 19, 28; 22:18, 24; 23:2, 36; 24:2, 16, 25; 25:2; 26:2; 27:2; 28:2, 12, 21; 29:2, 18; 30:2, 21; 31:2; 32:2, 18; 33:2, 7, 10, 12, 24, 30; 34:2; 35:2; 36:1, 17; 37:3, 9, 11, 16; 38:2, 14; 39:1, 17; 40:4; 43:7, 10, 18; 44:5.

We can see from this that the Lord as the Divine-Human One is called “the Son of God, ” and as the Word is called “the Son of Humanity.”

  
/ 65  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.