The Bible

 

Jezekilj 16

Study

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, pokaži Jerusalimu gadove njegove,

3 I reci: Ovako veli Gospod Gospod Jerusalimu: Postanjem i rodom ti si iz zemlje hananske; otac ti beše Amorejac a mati Hetejka.

4 A o rođenju tvom, kad si se rodila, nije ti pupak odrezan i nisi okupana vodom da bi bila čista, niti si solju natrvena ni pelenama povita.

5 Oko te ne požali da ti učini šta od toga i da ti se smiluje: Nego ti bi bačena u polje, jer beše mrska duša tvoja onog dana kad si se rodila.

6 I idući mimo tebe i videvši te gde se valjaš u svojoj krvi, rekoh ti: Da si živa u svojoj krvi! I opet ti rekoh: Da si živa u svojoj krvi!

7 I učinih da rasteš na hiljade kao trava u polju; i ti naraste i posta velika i dođe do najveće lepote; dojke ti napupiše, i dlake te probiše; ali ti beše gola naga.

8 I idući mimo tebe pogledah te, i gle, godine ti behu godine za ljubljenje; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i učinih veru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja.

9 I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem.

10 I obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastreh te svilom.

11 I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata.

12 I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan venac na glavu.

13 I ti beše okićena zlatom i srebrom, i odelo ti beše od tankog platna i od svile i vezeno, jeđaše belo brašno i med i ulje, i beše vrlo lepa, i prispe do carstva.

14 I raziđe se glas o tebi po narodima radi lepote tvoje, jer beše savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod.

15 Ali se ti osloni na lepotu svoju, i prokurva se s glasa svog, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova.

16 I uzevši od haljina svojih načinila si šarene visine, i kurvala si se na njima, kako nikada nije bilo niti će biti.

17 I uzevši krasni nakit svoj od mog zlata i od mog srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima.

18 I uzevši vezene haljine svoje zaodela si ih, i ulje moje i kad moj stavila si pred njih.

19 I hleb moj, koji ti dadoh, belo brašno i ulje i med, čim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. Tako je bilo, govori Gospod Gospod.

20 I uzimala si sinove svoje i kćeri svoje koje si rodila, i njih si im prinosila da se spale. Malo li beše kurvarstva tvog,

21 Te si i sinove moje klala i davala si ih da im se provedu kroz oganj?

22 I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nisi se opominjala dana mladosti svoje kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj.

23 I posle sve zloće svoje, (Teško, teško tebi! Govori Gospod Gospod,)

24 Sagradila si sebi kuću kurvarsku, i načinila si sebi visine na svakoj ulici,

25 Na svakoj rasputici načinila si sebi visinu, i nagrdila si svoju lepotu, i razmetala si noge svoje svakome koji prolažaše, i umnožila si kurvarstvo svoje.

26 Kurvala si se sa sinovima misirskim, susedima svojim velikog tela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnevila.

27 Zato gle, digoh ruku svoju na te i umalih obrok tvoj, i dadoh te na volju nenavidnicima tvojim, kćerima filistejskim, koje beše stid od sramotnog puta tvog.

28 Kurvala si se sa sinovima asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nisi nasitila.

29 I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji hananskoj sve do haldejske, i ni tako se nisi nasitila.

30 Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad činiš sve što čini najgora kurva,

31 Kad si gradila kurvarsku kuću na svakoj rasputici i činila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nisi, jer nisi marila za platu;

32 Nego kao žena preljubočinica, koja mesto muža svog prima druge.

33 Svim kurvama daje se plata, a ti si davala platu svim milosnicama svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svih strana da se kurvaju s tobom.

34 I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: Jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako.

35 Zato, kurvo, čuj reč Gospodnju.

36 Ovako veli Gospod Gospod: Što se otrov tvoj prosu, i što se u kurvanju tvom otkrivala golotinja tvoja tvojim milosnicima i svim gadnim idolima tvojim, i za krv sinova tvojih, koje si im dala,

37 Zato, evo, ja ću skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si se milovala, i sve koje si ljubila, i sve na koje si mrzela, skupiću ih sve oko tebe, i otkriću im golotinju tvoju da vide svu golotinju tvoju.

38 I sudiću ti kako se sudi onima koje čine preljubu i onima koje krv prolivaju, i daću te na smrt gnevu i revnosti.

39 I predaću te u njihove ruke, te će razoriti tvoju kuću kurvarsku i raskopati visine tvoje, i svući će haljine s tebe, i uzeće ti krasni nakit i ostaviće te golu nagu.

40 I dovešće na te ljudstvo, te će te zasuti kamenjem, i izbošće te mačevima svojim.

41 I popaliće kuće tvoje ognjem, i izvršiće na tebi sud pred mnogim ženama, i učiniću te ćeš se okaniti kurvanja i nećeš više davati plate.

42 I namiriću gnev svoj nad tobom, i revnost će se moja ukloniti od tebe, i umiriću se, i neću se više gneviti.

43 Zato što se nisi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svim tim, zato, evo, i ja ću obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te nećeš činiti grdila niti kakvih gadova svojih.

44 Gle, ko god govori priče, govoriće o tebi priču, i reći će: Kakva mati, takva joj kći.

45 Ti si kći matere svoje, koja se odmetnula od muža svog i dece svoje, i sestra si sestara svojih, koje se odmetnuše od muževa svojih i dece svoje, mati vam je Hetejka a otac Amorejac.

46 A starija ti je sestra Samarija s kćerima svojim, koja ti sedi s leve strane, a mlađa ti je sestra koja ti sedi s desne strane Sodom sa kćerima svojim.

47 A ti ni njihovim putem nisi hodila, niti si činila po njihovim gadovima, kao da ti to beše malo, nego si bila gora od njih na svim putevima svojim.

48 Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, sestra tvoja Sodom i kćeri njene nisu činile kako si činila ti i tvoje kćeri.

49 Evo, ovo beše bezakonje sestre tvoje Sodoma: U ponosu, u izobilju hleba i bezbrižnom miru beše ona i kćeri njene, a ne pomagahu siromahu i ubogom;

50 Nego se ponašahu i činjahu gadove preda mnom, za to ih zatrh kad videh.

51 Samarija nije zgrešila pola koliko ti, jer si počinila gadova svojih više nego one, te si opravdala sestre svoje svim gadovima svojim koje si učinila.

52 I ti dakle, koja si sudila sestrama svojim, nosi sramotu svoju za grehe svoje, kojima si postala grđa od njih; one su pravednije od tebe; i ti se dakle stidi i nosi sramotu, kad si opravdala sestre svoje.

53 Ako dovedeš natrag njihovo roblje, roblje sodomsko i kćeri njene, i roblje samarijsko i kćeri njene, dovešću i tvoje roblje iz ropstva među njima.

54 Da nosiš sramotu svoju i da se stidiš za sve što si činila, i da im budeš uteha.

55 Ako se sestre tvoje, Sodom i kćeri njene povrate kao što su bile, i ako se Samarija i kćeri njene povrate kao što su bile, povratićeš se i ti i kćeri tvoje kao što ste bile.

56 Jer usta tvoja ne pominjaše Sodom, sestru tvoju, u vreme oholosti tvoje,

57 Pre nego se otkri zloća tvoja kao u vreme sramote od kćeri sirskih i od svih što su oko njih, kćeri filistejskih, koje te sramoćahu sa svih strana.

58 Nosi nevaljalstvo svoje i gadove svoje, govori Gospod.

59 Jer ovako veli Gospod Gospod: Učiniću ti kako si ti učinila prezrevši zakletvu i prestupivši zavet.

60 Ali ću se ja opomenuti zaveta svog koji sam učinio s tobom u vreme mladosti tvoje, i utvrdiću ti večan zavet.

61 Tada ćeš se opomenuti puteva svojih i postidećeš se kad primiš sestre svoje starije od sebe i mlađe, koje ću ti dati za kćeri, ali ne po tvom zavetu.

62 I ja ću utvrditi zavet svoj s tobom, i poznaćeš da sam ja Gospod,

63 Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si učinila, govori Gospod Gospod

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #4750

Study this Passage

  
/ 10837  
  

4750. 'And Judah said to his brothers' means the corrupt within the Church who are opposed to all good whatever. This is clear from the representation of 'Judah' in the good sense as the good of celestial love, dealt with in 3654, 3881, but in the contrary sense as an opposition to all good whatever, dealt with below; and from the meaning of 'his brothers' as those in the Church who are adherents to faith separated from charity. The reason 'Judah' here represents those who are opposed to all good whatever is that in the good sense 'Judah' in the Word represents those who are governed by the good of celestial love. Celestial love consists in love to the Lord and from this in love towards the neighbour. Those governed by this love are the ones who are the most closely joined to the Lord and therefore they live in the inmost heaven, and in a state of innocence there. This being so, they are seen by all others as small children, and entirely as visual forms of love. No one else can go near them, and therefore when they are sent to others they are surrounded by other angels, through whom the sphere of love emanating from them is moderated. If not moderated this sphere would cause those to whom they have been sent to faint, for the sphere of their love penetrates even to one's marrow.

[2] Since this love, that is, this form of the good of love, which is called celestial, is represented in the good sense by 'Judah', he therefore represents in the contrary sense the kind of thing that is the opposite of celestial good, and so is opposed to any good whatever. Most things in the Word have two meanings - a good one, and another contrary to this. The good meaning they have enables one to see the nature of their contrary one, for things in the contrary sense are the direct opposite of whatever are meant in the good sense.

[3] Each form of the good of love falls in general into one of two categories - the good of celestial love and the good of spiritual love. The opposite of the good of celestial love is in the contrary sense the evil of self-love, and the opposite of the good of spiritual love is in the contrary sense the evil of love of the world. Those governed by the evil of self-love are opposed to all good whatever, but those governed by the evil of love of the world less so. In the Word 'Judah' in the contrary sense represents those who are governed by self-love, while 'Israel' in the contrary sense represents those who are governed by love of the world, the reason being that 'Judah' represented the Lord's celestial kingdom, and 'Israel' His spiritual kingdom.

[4] The hells too are distinguished in accordance with those two loves. Spirits governed by self-love, being opposed to all good whatever, are in the deepest and consequently the most dreadful hells, whereas those governed by love of the world, being less opposed to all good whatever, are in hells not quite so deep and consequently less dreadful ones.

[5] The evil of self-love is not, as people commonly regard it, the display of superiority which is called arrogance; rather, it is hatred against the neighbour and a resulting burning desire for revenge and a delight in cruelty. These are the more internal features of self-love. Its more external features are contempt for others in comparison with oneself and an aversion to those in whom spiritual good is present. These more external features of it are sometimes accompanied by a manifest display of superiority or arrogance, sometimes they are not. For anyone who hates his neighbour in that fashion loves solely himself inwardly, and only any others whom he regards to be at unity with him, so that they are part of him and he is part of them, solely for the sake of his own selfish ends.

[6] This is what those people are like whom 'Judah' represents in the contrary sense. The Jewish nation was governed by that kind of love right from the start, for it regarded all people throughout the world as the basest slaves, of no value at all compared with themselves, and it also hated them. What is more, when self-love and love of the world did not hold them together they persecuted even their companions and brethren with similar hatred. This disposition remains with that nation even now, but because they have to seek asylum in lands not their own they conceal it.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.