The Bible

 

Jezekilj 16

Study

   

1 Opet mi dođe reč Gospodnja govoreći:

2 Sine čovečji, pokaži Jerusalimu gadove njegove,

3 I reci: Ovako veli Gospod Gospod Jerusalimu: Postanjem i rodom ti si iz zemlje hananske; otac ti beše Amorejac a mati Hetejka.

4 A o rođenju tvom, kad si se rodila, nije ti pupak odrezan i nisi okupana vodom da bi bila čista, niti si solju natrvena ni pelenama povita.

5 Oko te ne požali da ti učini šta od toga i da ti se smiluje: Nego ti bi bačena u polje, jer beše mrska duša tvoja onog dana kad si se rodila.

6 I idući mimo tebe i videvši te gde se valjaš u svojoj krvi, rekoh ti: Da si živa u svojoj krvi! I opet ti rekoh: Da si živa u svojoj krvi!

7 I učinih da rasteš na hiljade kao trava u polju; i ti naraste i posta velika i dođe do najveće lepote; dojke ti napupiše, i dlake te probiše; ali ti beše gola naga.

8 I idući mimo tebe pogledah te, i gle, godine ti behu godine za ljubljenje; i raširih skut svoj na te, i pokrih golotinju tvoju, i zakleh ti se i učinih veru s tobom, govori Gospod Gospod, i ti posta moja.

9 I okupah te vodom, i sprah s tebe krv tvoju, i pomazah te uljem.

10 I obukoh ti vezenu haljinu, i obuh ti crevlje od jazavca, i opasah te tankim platnom i zastreh te svilom.

11 I nakitih te nakitom, i metnuh ti narukvice na ruke i grivnu oko vrata.

12 I grivnu oko čela metnuh ti, i oboce u uši, slavan venac na glavu.

13 I ti beše okićena zlatom i srebrom, i odelo ti beše od tankog platna i od svile i vezeno, jeđaše belo brašno i med i ulje, i beše vrlo lepa, i prispe do carstva.

14 I raziđe se glas o tebi po narodima radi lepote tvoje, jer beše savršena krasotom mojom, koju metnuh na te, govori Gospod Gospod.

15 Ali se ti osloni na lepotu svoju, i prokurva se s glasa svog, te si prosipala kurvarstvo svoje svakome koji prolažaše, i bivala si njegova.

16 I uzevši od haljina svojih načinila si šarene visine, i kurvala si se na njima, kako nikada nije bilo niti će biti.

17 I uzevši krasni nakit svoj od mog zlata i od mog srebra što ti dadoh, načinila si sebi muške likove, i kurvala si se s njima.

18 I uzevši vezene haljine svoje zaodela si ih, i ulje moje i kad moj stavila si pred njih.

19 I hleb moj, koji ti dadoh, belo brašno i ulje i med, čim te hranjah, postavila si pred njih za miris ugodni. Tako je bilo, govori Gospod Gospod.

20 I uzimala si sinove svoje i kćeri svoje koje si rodila, i njih si im prinosila da se spale. Malo li beše kurvarstva tvog,

21 Te si i sinove moje klala i davala si ih da im se provedu kroz oganj?

22 I uza sve gadove svoje i kurvarstva svoja nisi se opominjala dana mladosti svoje kad si bila gola i naga i valjala se u krvi svojoj.

23 I posle sve zloće svoje, (Teško, teško tebi! Govori Gospod Gospod,)

24 Sagradila si sebi kuću kurvarsku, i načinila si sebi visine na svakoj ulici,

25 Na svakoj rasputici načinila si sebi visinu, i nagrdila si svoju lepotu, i razmetala si noge svoje svakome koji prolažaše, i umnožila si kurvarstvo svoje.

26 Kurvala si se sa sinovima misirskim, susedima svojim velikog tela, i umnožila si kurvarstvo svoje da bi me razgnevila.

27 Zato gle, digoh ruku svoju na te i umalih obrok tvoj, i dadoh te na volju nenavidnicima tvojim, kćerima filistejskim, koje beše stid od sramotnog puta tvog.

28 Kurvala si se sa sinovima asirskim, jer se ne mogaše nasititi; kurvala si se s njima, i opet se nisi nasitila.

29 I umnožila si kurvarstvo svoje u zemlji hananskoj sve do haldejske, i ni tako se nisi nasitila.

30 Kako je iznemoglo srce tvoje, govori Gospod Gospod, kad činiš sve što čini najgora kurva,

31 Kad si gradila kurvarsku kuću na svakoj rasputici i činila visinu na svakoj ulici! A ni kao kurva nisi, jer nisi marila za platu;

32 Nego kao žena preljubočinica, koja mesto muža svog prima druge.

33 Svim kurvama daje se plata, a ti si davala platu svim milosnicama svojim i darivala si ih da dolaze k tebi sa svih strana da se kurvaju s tobom.

34 I tako je u tebe naopako prema ženama u tvom kurvarstvu: Jer niko ne ide za tobom da se kurva, i ti daješ platu, a ne daje se tebi plata; to je naopako.

35 Zato, kurvo, čuj reč Gospodnju.

36 Ovako veli Gospod Gospod: Što se otrov tvoj prosu, i što se u kurvanju tvom otkrivala golotinja tvoja tvojim milosnicima i svim gadnim idolima tvojim, i za krv sinova tvojih, koje si im dala,

37 Zato, evo, ja ću skupiti sve milosnike tvoje, s kojima si se milovala, i sve koje si ljubila, i sve na koje si mrzela, skupiću ih sve oko tebe, i otkriću im golotinju tvoju da vide svu golotinju tvoju.

38 I sudiću ti kako se sudi onima koje čine preljubu i onima koje krv prolivaju, i daću te na smrt gnevu i revnosti.

39 I predaću te u njihove ruke, te će razoriti tvoju kuću kurvarsku i raskopati visine tvoje, i svući će haljine s tebe, i uzeće ti krasni nakit i ostaviće te golu nagu.

40 I dovešće na te ljudstvo, te će te zasuti kamenjem, i izbošće te mačevima svojim.

41 I popaliće kuće tvoje ognjem, i izvršiće na tebi sud pred mnogim ženama, i učiniću te ćeš se okaniti kurvanja i nećeš više davati plate.

42 I namiriću gnev svoj nad tobom, i revnost će se moja ukloniti od tebe, i umiriću se, i neću se više gneviti.

43 Zato što se nisi opominjala dana mladosti svoje, nego si me dražila svim tim, zato, evo, i ja ću obratiti put tvoj na tvoju glavu, govori Gospod Gospod, te nećeš činiti grdila niti kakvih gadova svojih.

44 Gle, ko god govori priče, govoriće o tebi priču, i reći će: Kakva mati, takva joj kći.

45 Ti si kći matere svoje, koja se odmetnula od muža svog i dece svoje, i sestra si sestara svojih, koje se odmetnuše od muževa svojih i dece svoje, mati vam je Hetejka a otac Amorejac.

46 A starija ti je sestra Samarija s kćerima svojim, koja ti sedi s leve strane, a mlađa ti je sestra koja ti sedi s desne strane Sodom sa kćerima svojim.

47 A ti ni njihovim putem nisi hodila, niti si činila po njihovim gadovima, kao da ti to beše malo, nego si bila gora od njih na svim putevima svojim.

48 Tako ja živ bio, govori Gospod Gospod, sestra tvoja Sodom i kćeri njene nisu činile kako si činila ti i tvoje kćeri.

49 Evo, ovo beše bezakonje sestre tvoje Sodoma: U ponosu, u izobilju hleba i bezbrižnom miru beše ona i kćeri njene, a ne pomagahu siromahu i ubogom;

50 Nego se ponašahu i činjahu gadove preda mnom, za to ih zatrh kad videh.

51 Samarija nije zgrešila pola koliko ti, jer si počinila gadova svojih više nego one, te si opravdala sestre svoje svim gadovima svojim koje si učinila.

52 I ti dakle, koja si sudila sestrama svojim, nosi sramotu svoju za grehe svoje, kojima si postala grđa od njih; one su pravednije od tebe; i ti se dakle stidi i nosi sramotu, kad si opravdala sestre svoje.

53 Ako dovedeš natrag njihovo roblje, roblje sodomsko i kćeri njene, i roblje samarijsko i kćeri njene, dovešću i tvoje roblje iz ropstva među njima.

54 Da nosiš sramotu svoju i da se stidiš za sve što si činila, i da im budeš uteha.

55 Ako se sestre tvoje, Sodom i kćeri njene povrate kao što su bile, i ako se Samarija i kćeri njene povrate kao što su bile, povratićeš se i ti i kćeri tvoje kao što ste bile.

56 Jer usta tvoja ne pominjaše Sodom, sestru tvoju, u vreme oholosti tvoje,

57 Pre nego se otkri zloća tvoja kao u vreme sramote od kćeri sirskih i od svih što su oko njih, kćeri filistejskih, koje te sramoćahu sa svih strana.

58 Nosi nevaljalstvo svoje i gadove svoje, govori Gospod.

59 Jer ovako veli Gospod Gospod: Učiniću ti kako si ti učinila prezrevši zakletvu i prestupivši zavet.

60 Ali ću se ja opomenuti zaveta svog koji sam učinio s tobom u vreme mladosti tvoje, i utvrdiću ti večan zavet.

61 Tada ćeš se opomenuti puteva svojih i postidećeš se kad primiš sestre svoje starije od sebe i mlađe, koje ću ti dati za kćeri, ali ne po tvom zavetu.

62 I ja ću utvrditi zavet svoj s tobom, i poznaćeš da sam ja Gospod,

63 Da se opomeneš i postidiš i da ne otvoriš više usta od sramote, kad ti oprostim sve što si učinila, govori Gospod Gospod

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #10284

Study this Passage

  
/ 10837  
  

10284. 'And as to the composition of it, you shall not make any other like it' means no imitations produced by human endeavour. This is clear from the meaning of 'as to the composition, making some like it' - that is, making a similar oil with similar spices - as making a preparation in imitation of it by means of human endeavour. This meaning of these words follows from the train of thought in the internal sense; for first it says, 'It shall not be poured onto the flesh of a person', which means no imparting [of what is the Lord's] to a person's proprium or self, and finally, 'it shall be holy to you'. But anything done by a person, by his own endeavour, begins in his proprium or self and is unholy. The reason is that any endeavour a person makes from his proprium consists entirely of falsity arising from evil, since it has self and the world, not the neighbour and God, as its end in view, which also explains why it is called an imitation.

[2] The implications of all this are that everything which comes from the Lord is good and true; but anything good or true produced by man in imitation of it is neither good nor true. The reason for this is that everything good and true has life within it by virtue of the end in view. An end that begins in man is entirely selfish; but that which is good and true, coming from the Lord, exists for the sake of goodness and truth themselves as ends in view, and so for the Lord's sake, because the Lord is the source of everything good and true. With man the end in view is himself, since it constitutes his will and his love; for what a person loves and wills he has as his end in view. All the love in a person that originates in himself is self-love and a selfish love of the world; but the love in a person that originates in the Lord is love towards the neighbour and love to God. The difference between the two kinds of love is as great as that between hell and heaven. Furthermore self-love and a selfish love of the world reign in hell and constitute hell, whereas love towards the neighbour and love to the Lord reign in heaven and constitute heaven. Also a person's character is such and remains forever such as his love is; for love composes the whole of a person's will, and consequently of his understanding since the love that constitutes the will flows unceasingly into the understanding, kindling it and illuminating it. So it is that when those who love evil think within themselves, their thoughts consist of falsity that is in keeping with the evil they love, though they are moved by hypocrisy to express different ideas to others; some are moved by faith that is no more than persuasion, for the nature of which, see 9364, 9369.

[3] It should be recognized that by his own endeavour a person is able to simulate what is actually Divine and to present himself before others as an angel of light. But what is seen by the Lord and by angels is not the outward form he presents but the form that exists inwardly, which is foul when the proprium is the source of it. With people like this everything within them is merely natural and not at all spiritual. They see everything in natural light alone and nothing in the light of heaven; indeed they do not know what the light of heaven is, nor what anything spiritual is. All their inner powers are turned to things of an external nature, in almost the same way as those of living creatures are; nor do they allow themselves to be raised by the Lord to anything higher. Yet the human being, superior to animals, has a special ability, namely the ability to be raised by the Lord towards heaven and the Lord, and so be led by Him. All those are raised in this manner who love goodness and truth for their own sake, which is the same thing as loving the neighbour and God since in a general sense the neighbour means that which is good and true, and in a lower sense that which is right and fair; and also God constitutes what is good and true, and what is right and fair, since God is the source of them.

[4] From all this it may be seen what imitating Divine things by human endeavour is. In places throughout the Word 'Egypt' and 'Pharaoh' are used to describe people such as this; for factual knowledge belonging to the natural man is meant by 'Egypt' and 'Pharaoh'. 'Asshur' too, meaning reasoning based on factual knowledge, is used to describe them. Regarding 'Egypt', see in the places referred to in 9340, 9391; and regarding 'Asshur', 1186. Among spirits there are very many who by their own endeavour and cunning can imitate what is Divine; for they counterfeit sincerity, uprightness, and godliness, so cunningly that good spirits would be led astray unless the Lord enlightened them and enabled them to see what the interiors of those other spirits are like. And when these interiors are revealed the good spirits are filled with horror and run away. But such spirits are stripped of their outward pretences and brought into a state in which their devilish interiors are laid bare; and in this condition they sink automatically into hell. For more about these spirits, see paragraph 10286 below.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.