441. Stvar je sasvim drugačija u slučaju onih koji u onome što čine promatraju nagradu kao sam krajnji cilj. Oni naliče onima koji prijateljstva sklapaju zbog zarade; i koji također daju darove, vrše službe, i pružaju dokaze naizgled iskrene i srdačne ljubavi. Ipak kada su razočarani u njihovim očekivanjima, oni se okreću, odbacuju dužnosti prijateljstva, i pridružuju se neprijateljima te mrziteljima svojih prijašnjih prijatelja. Oni su poput njegovateljica, koje hrane nedonoščad samo zbog plaće, i koje ih ljube i miluju pred njihovim roditeljima. Kada se, međutim, njihova vlastita dnevnica i honorar ne pokažu tako izdašnim kao što su mogli željeti, oni zanemaruju nedonoščad, i tretiraju ih grubo, čak ih tuku i smiju se njihovim suzama.

[2] Oni su, štoviše, poput onih koji svoju zemlju promatraju iz ljubavi prema sebi i svijetu, i koji izjavljuju kako su spremni za nju dati svo svoje bogatstvo i sâm život. Ipak ako ne prime počasti i bogatstva kao nagrade, oni kleveću svoju zemlju, i pridružuju se njezinim neprijateljima. Oni su također poput pastira koji hrane njihove ovce jedino za najamninu; a ako svoje plaće ne prime kada smatraju kako bi trebali, koriste svoj štap da bi stado otjerali u divljinu. Nalik ovima su oni svećenici koji vrše svoje svećeničke dužnosti samo zbog prihoda koji im ide uz njih; oni sasvim jasno ne mare ni najmanje za spasenje duša koje su im dane na povjerenje.

[3] Slučaj je isti sa onim mirovnim sucima koji gledaju samo na počasti i nagrade koje idu uz njihove službe. Kada čine dobro to nije poradi javne dobrobiti, već jedino zbog sebičnih i svjetovnih zadovoljavanja, koje oni smatraju za jedino dobro.

Isto se može reći o svima drugima koji su utemeljeni u sebičnoj i svjetovnoj ljubavi; jer krajnji cilj kojeg imaju u vidu je njima od najviše važnosti, a posredni uzroci koji su nužni za pravilno vršenje njihove službe, ako ne promiču taj krajnji cilj, su potpuno zanemareni.

[4] Isto važi za one koji zahtjevaju nagradu na temelju zasluge u stvarima od spasenja; nakon smrti oni sa velikom sigurnošću zahtjevaju prihvaćanje u nebo. Kada je, međutim, bilo utvrđeno da nemaju ljubav spram Boga i ništa od ljubavi spram bližnjega, oni su poslati onima koji daju poduke u dobročinstvu i vjeri. Ako odbiju to podučavanje, oni su pomaknuti u društvo osoba poput njih samih, među kojima su neki ljuti na Boga pošto ne primaju njihove nagrade, i koji nazivaju vjeru proizvodom razuma. U Riječi su ti naznačeni sa najamnicima kojima su bile dodijeljene najservilnije službe u Hramskim dvorima. Na udaljenosti oni izgledaju kao drvosječe.