The Bible

 

Postanak 6

Study

   

1 Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile,

2 opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.

3 Onda Jahve reče: "Neće moj duh u čovjeku ostati dovijeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvadeset godina."

4 U ona su vremena - a i kasnije - na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.

5 Vidje Jahve kako je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i kako je svaka pomisao u njegovoj pameti uvijek samo zloća.

6 Jahve se pokaja i u svom srcu ražalosti što je načinio čovjeka na zemlji.

7 Reče Jahve: "Ljude koje sam stvorio izbrisat ću s lica zemlje - od čovjeka do zvijeri, puzavce i ptice u zraku - jer sam se pokajao što sam ih napravio."

8 Ali je Noa našao milost u očima Jahvinim.

9 Ovo je povijest Noina: Noa je bio čovjek pravedan i neporočan u svom vremenu. S Bogom je Noa hodio.

10 Tri su se sina rodila Noi: Šem, Ham i Jafet.

11 U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila.

12 I kad je Bog vidio kako se zemlja iskvarila - tÓa svako se biće na zemlji izopačilo -

13 reče Bog Noi: "Odlučio sam da bude kraj svim bićima jer se zemlja napunila opačinom; i, evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom.

14 Napravi sebi korablju od smolastoga drveta; korablju načini s prijekletima i obloži je iznutra i izvana paklinom.

15 A pravit ćeš je ovako: neka korablja bude trista lakata u duljinu, pedeset u širinu, a trideset lakata u visinu.

16 Na korablji načini otvor za svjetlo, završi ga jedan lakat od vrha. Vrata na korablji načini sa strane; neka ima donji, srednji i gornji kat.

17 Ja ću, evo, pustiti potop - vode na zemlju - da izgine svako biće pod nebom, sve u čemu ima dah života: sve na zemlji mora poginuti.

18 A s tobom ću učiniti Savez; ti ćeš ući u korablju - ti i s tobom tvoji sinovi, tvoja žena i žene tvojih sinova.

19 A od svega što je živo - od svih bića - uvedi u korablju od svakoga po dvoje da s tobom preživi, i neka budu muško i žensko.

20 Od ptica prema njihovim vrstama, od životinja prema njihovim vrstama i od svih stvorova što po tlu puze prema njihovim vrstama: po dvoje od svega neka uđe k tebi da preživi.

21 Sa sobom uzmi svega za jelo pa čuvaj da bude hrane tebi i njima."

22 Noa učini tako. Sve kako mu je Bog naredio, tako je izvršio.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #635

Study this Passage

  
/ 10837  
  

635. All understanding of truth and will for good perished during the last days of the Church before the Flood. This is meant by what has been stated in the previous and present verses. The people before the Flood were so steeped in dreadful persuasions and filthy desires that not one trace of those goods and truths could be seen. But with those called Noah remnants were left, which however were unable to produce anything belonging to the understanding or the will, only rational truth and natural good. For a person's character determines what it is that remnants can effect. By means of remnants those people were capable of being regenerated. There were no persuasions to thwart or swallow up the Lord's activity by way of remnants. Persuasions, or deep-rooted false assumptions, impede all such activity, and unless they are rooted out beforehand a person cannot possibly be regenerated. These matters will in the Lord's Divine mercy be dealt with later on.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.