The Bible

 

Postanak 36

Study

   

1 Ovo su potomci Ezava, koji se zvao i Edom.

2 Ezav je uzeo sebi žene od kanaanskih djevojaka: Adu, kćer Hetita Elona; Oholibamu, kćer Ane, unuku Sibeona Horijca;

3 i Basematu, kćer Jišmaelovu, sestru Nebajotovu.

4 Ada Ezavu rodi Elifaza, a Basemata rodi Reuela,

5 Oholibama rodi Jeuša, Jalama i Koraha. To su Ezavovi sinovi koji se rodiše u zemlji kanaanskoj.

6 Ezav uzme svoje žene, svoje sinove, svoje kćeri, svu čeljad svoga doma; svoju stoku - krupnu i sitnu; svu imovinu što ju je namakao u zemlji kanaanskoj, pa ode u zemlju seirsku, daleko od svog brata Jakova.

7 Njihov se, naime, posjed jako uvećao te nisu mogli ostati zajedno: kraj u kojem su boravili nije ih mogao izdržavati zbog njihova blaga.

8 Tako se Ezav - Edom nazvani - naseli u brdskom kraju Seiru.

9 Ovo je, dakle, potomstvo Ezava, praoca Edomaca, u brdskom kraju Seiru.

10 Ovo su imena Ezavovih sinova: Elifaz, sin Ezavove žene Ade; Reuel, sin Ezavove žene Basemate.

11 Elifazovi su sinovi bili: Teman, Omar, Sefo, Gatam i Kenaz.

12 Timna je bila inoča Ezavova sina Elifaza; ona je Elifazu rodila Amaleka. To su potomci Ezavove žene Ade.

13 A ovo su sinovi Reuelovi: Nahat, Zerah, Šama i Miza. Oni su bili sinovi Ezavove žene Basemate.

14 A ovo su opet sinovi Ezavove žene Oholibame, Anine kćeri, unuke Sibeonove; ona je Ezavu rodila Jeuša, Jalama i Koraha.

15 Ovo su rodovske glave Ezavovih potomaka. Potomci Ezavova prvorođenca Elifaza: knez Teman, knez Omar, knez Sefo, knez Kenaz,

16 knez Korah, knez Gatam i knez Amalek. To su rodovski glavari Elifazovi u zemlji edomskoj; to su potomci Adini.

17 A ovo su potomci Ezavova sina Reuela: knez Nahat, knez Zerah, knez Šama i knez Miza. To su rodovski glavari Reuelovi u zemlji edomskoj; to su potomci Ezavove žene Basemate.

18 A ovo su potomci Ezavove žene Oholibame: knez Jeuš, knez Jalam i knez Korah. To su rodovski glavari Ezavove žene Oholibame, kćeri Anine.

19 To su bili sinovi Ezava-Edoma, njihovi knezovi.

20 A ovo su sinovi Seira Horijca, žitelji one zemlje: Lotan, Šobal, Sibeon, Ana,

21 Dišon, Eser i Dišan. To su koljenovići Horijci, sinovi Seirovi, u zemlji edomskoj.

22 Lotanovi sinovi bili su: Hori i Hemam; a sestra Lotanova bila je Timna.

23 Ovo su bili sinovi Šobalovi: Alvan, Manahat, Ebal, Šefo i Onam.

24 Sinovi Sibeonovi bijahu Aja i Ana. Ana je onaj koji je našao vruća vrela u pustari dok je čuvao magarad svoga oca Sibeona.

25 Ovo su bila djeca Ane: sin Dišon i Anina kći Oholibama.

26 Ovo su bili sinovi Dišonovi: Hemdan, Ešban, Jitran i Keran.

27 Ovo su bili sinovi Eserovi: Bilhan, Zaavan i Akan.

28 A sinovi Dišanovi bili su: Uz i Aran.

29 Ovo su knezovi Horijaca: knez Lotan, knez Šobal, knez Sibeon, knez Ana,

30 knez Dišon, knez Eser i knez Dišan. To su bili knezovi Horijaca, glavar za glavarom, u zemlji seirskoj.

31 Evo kraljeva koji su kraljevali u edomskoj zemlji prije nego je zavladao kralj sinova Izraelovih.

32 Beorov sin Bela vladao je u Edomu; njegov se grad zvao Dinhaba.

33 Kad je umro Bela, na njegovo se mjesto zakraljio Jobab, sin Zeraha iz Bosre.

34 Kad je umro Jobab, zakraljio se na njegovo mjesto Hušam iz temanske zemlje.

35 Kad je umro Hušam, zakraljio se na njegovo mjesto Bedadov sin Hadad, koji je potukao Midjance na Moapskom polju. Ime je njegovu gradu bilo Avit.

36 Kad je umro Hadad, zakraljio se na njegovo mjesto Samla iz Masreke.

37 Kad je umro Samla, zakraljio se na njegovo mjesto Šaul iz Rehobota na Rijeci.

38 Kad umrije Šaul, zavlada Baal Hanan, Akborov sin.

39 Kad je umro Baal Hanan, Akborov sin, vladaše Hadad. Ime je njegovu gradu bilo Pai. Žena mu se zvala Mehetabela. Bila je kći Matredova, iz Me Zahaba.

40 Ovo su imena Ezavovih knezova s njihovim nazivima po rodovima i smještaju: knez Timna, knez Alva, knez Jetet,

41 knez Oholibama, knez Ela, knez Pinon,

42 knez Kenaz, knez Teman, knez Mibzar,

43 knez Magdiel i knez Iram. To su bili knezovi edomski, prema njihovim naseljima u zemlji koju su zaposjeli. To je Ezav, praotac Edomaca.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #2435

Study this Passage

  
/ 10837  
  

2435. 'That I will not overthrow the city of which you have spoken' means that this being so he would not perish, that is to say, the person with whom the truth which has good within it is present. This is clear from the meaning of 'a city' as truth, dealt with in 402, 2268, 2428. From most ancient times men have argued about which is the firstborn of the Church, whether charity or faith. The reason is that man is regenerated and made a Church by means of the truths of faith. But people who have given preference to faith and made it the firstborn have all sunk into heresies and falsities, and at length have annihilated charity altogether. One reads of Cain, for example, by whom a faith such as this is meant, that he at length killed Abel his brother, who means charity. One reads after this of Reuben, Jacob's firstborn, by whom also faith is meant; but he defiled his father's couch, Genesis 35:22; 49:4, as a result of which he was disgraced and the birthright passed to Joseph, Genesis 48:15; 1 Chronicles 5:1.

[2] This was the origin in the Word of all the disputes, and also the laws concerning the birthright. The reason for this controversy was that people did not know, even as it is not known today, that the amount of faith a person has depends on the amount of charity there is in him, and while a person is being regenerated charity offers itself to faith, or what amounts to the same, good offers itself to truth, and implants and accommodates itself in every part of it, and also in so doing causes faith to be faith. This being so, charity is really the firstborn of the Church, though to man it seems to be otherwise; see also 352, 367. But because these matters are the subject in many places after this, more in the Lord's Divine mercy will be said when those places are reached.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.