The Bible

 

Postanak 27

Study

   

1 Ostarje Izak, vid mu se očinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reče mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"

2 A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.

3 Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljači.

4 Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."

5 Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljači svome ocu,

6 Rebeka reče svome sinu Jakovu: "Upravo sam čula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu:

7 'Donesi mi divljači te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.'

8 A sad, sine moj, poslušaj me i učini kako ti naredim.

9 Otiđi k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja ću od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.

10 Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre."

11 Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka!

12 Možda me se moj otac dotakne te ću u njegovim očima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."

13 Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiđi i donesi!"

14 Ode on, nađe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio.

15 Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kući imala, pa u nj odjene svoga mlađeg sina Jakova.

16 U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.

17 Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.

18 Ode on k ocu i reče: "Oče!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?"

19 A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvorođenac; učinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti."

20 Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."

21 Potom Izak reče Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi."

22 Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reče: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove."

23 Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,

24 upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam."

25 Potom reče Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio.

26 Poslije toga reče mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!"

27 Kad se primače i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeće pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.

28 Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.

29 Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braćom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

30 Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav dođe iz lova.

31 I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reče svome ocu: "Ustani, oče moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!"

32 A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvorođenac Ezav!"

33 Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljači ulovio i meni već donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen će ostati."

34 Kad je Ezav čuo riječi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reče svome ocu: "I mene blagoslovi, oče!"

35 A on odvrati: "Brat tvoj dođe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov."

36 "Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me već prevario", reče Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi sačuvao nikakva blagoslova?"

37 Izak odgovori Ezavu: "Njega sam već postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braću predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu učiniti, sine moj?"

38 Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oče, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oče moj!" Ezav jecaše na sav glas.

39 Tada otac njegov Izak progovori i reče: "Daleko od plodna tla dom tvoj će biti, daleko od rose s neba.

40 Od mača svoga ćeš živjeti, brata svoga ćeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram ćeš njegov stresti sa svog vrata."

41 Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reče u sebi: "Čim dođu dani žalosti za mojim ocem, ubit ću ja svoga brata Jakova."

42 Kada su Rebeki javili te riječi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlađeg sina Jakova te mu reče: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako će te ubiti.

43 Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.

44 Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,

45 dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu učinio. Ja ću onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!"

46 Potom Rebeka reče Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove urođenice, Hetitkinjom, što će mi onda život!"

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #3596

Study this Passage

  
/ 10837  
  

3596. And blessed him; yea, and he shall be blessed. That this signifies that it has been conjoined, is evident from the signification of “being blessed,” as being to be conjoined (n. 3504, 3514, 3530, 3565, 3584). How the case is with the appropriation and conjunction of the truth represented by Jacob may be seen from what has been said above. But as these subjects are of such a nature as to transcend the apprehension of the natural man, and cannot be seen except in the light in which is the rational or internal man, in which light at the present day there are but few, because few are being regenerated, therefore it is better to illustrate them no further, for the illustration of things unknown and transcending the apprehension does not bring them into light, but into more shade. Moreover such things are to be built upon ideas of natural truths, through which they are to be apprehended, and at the present day these also are wanting. This is the reason why the words just preceding have been explained so briefly, and merely as to the internal sense of the expressions.

[2] From what has been said it may be seen what is involved in the statement that Isaac asked hunting of his son, that he might eat of it before he blessed him, and that he did not bless him till after he had eaten, and thus that after eating followed the blessing of him who prepared and brought the dainties-as is also evident from Isaac’s words (here concerning Jacob), “he brought to me, and I have eaten of all before thou camest, and blessed him; yea, and he shall be blessed.” The reason referred to appears from the internal meaning of the rituals of the Ancient Church; for with them eating signified appropriation and conjunction-conjunction that is to say with him with whom or of whose bread they had eaten. Food in general signified what is of love and charity, that is, the same as celestial and spiritual food-bread what is of love to the Lord, and wine what is of charity toward the neighbor. When these had been appropriated, the persons were conjoined; thus they spoke to each other from affection, and were consociated together. Feasts with the ancients were nothing else, nor was anything else represented in the Jewish Church by their eating together of the holy things, nor was anything else represented in the primitive Christian Church by their dinners and suppers.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.