The Bible

 

Postanak 26

Study

   

1 U zemlji zavlada glad, različita od prijašnje što je bila za vrijeme Abrahama, pa Izak ode Abimeleku, kralju Filistejaca, u Geraru.

2 Jahve mu se ukaza i reče: "Ne silazi u Egipat: boravi u zemlji koju ću ti označiti.

3 U ovoj se zemlji nastani, ja ću s tobom biti i blagoslivljati te; tebi i tvome potomstvu dat ću sve ove krajeve, da izvršim zakletvu kojom sam se zakleo tvome ocu Abrahamu.

4 Tvoje ću potomstvo umnožiti kao zvijezde na nebesima i tvome ću potomstvu predati sve ove krajeve, tako da će se tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje;

5 a to zato što je Abraham slušao moj glas i pokoravao se mojim zapovijedima, mojim zakonima i odredbama!"

6 Tako Izak ostane u Geraru.

7 Kad su ga mještani pitali o njegovoj ženi, reče: "Ona mi je sestra." Bojao se reći: "Ona mi je žena", misleći: "Mještani bi me mogli ubiti zbog Rebeke jer je lijepa."

8 Kako su se ondje duže zadržali, kralj Filistejaca Abimelek jednom pogleda kroz prozor i opazi kako Izak miluje svoju ženu Rebeku.

9 Nato Abimelek pozove Izaka te reče: "Tako, ona ti je žena! Kako si mogao reći da ti je sestra?" Izak mu odgovori: "Jer sam mislio da bih zbog nje mogao poginuti."

10 Abimelek reče: "Zašto si nam to učinio? Umalo netko od ljudi nije legao s tvojom ženom. Tako bi na nas svalio krivnju."

11 Onda Abimelek izda naredbu svemu narodu: "Tko se god dotakne ovog čovjeka i njegove žene, glavu će izgubiti."

12 Izak je sijao u onom kraju i one godine urodilo mu stostruko. Jahve ga blagoslivljao

13 te je čovjek bivao sve bogatiji, dok nije postao vrlo bogat.

14 Stekao je stada ovaca i goveda i mnogu služinčad, tako da su mu Filistejci zavidjeli.

15 Zato Filistejci zasuše sve bunare što su ih sluge njegova oca bile iskopale - u vrijeme njegova oca Abrahama - i napuniše ih zemljom.

16 Onda Abimelek reče Izaku: "Idi od nas jer si postao mnogo moćniji od nas!"

17 Tako Izak ode odande, postavi svoj šator u gerarskoj dolini i nastani se ondje.

18 Izak opet iskopa bunare za vodu što su bili iskopani u vrijeme njegova oca Abrahama, a Filistejci ih bili zasuli poslije Abrahamove smrti. On ih je nazvao istim imenima kojima ih je zvao i njegov otac.

19 Ali kad su Izakove sluge, dok su u dolini kopale, ondje našle bunar sa živom vodom,

20 pastiri iz Gerara posvade se s Izakovim pastirima govoreći: "Naša je voda!" Bunaru je dao ime Esek, jer su se oni s njim svadili.

21 A kad su iskopali drugi bunar te se i zbog njega svađali, nazva ga imenom Sitna.

22 Odatle se preseli pa iskopa drugi bunar. Zbog njega se nisu svađali, pa ga nazove imenom Rehobot i protumači: "Jer nam je Jahve dao prostor da se na zemlji umnožimo."

23 Odande se popne u Beer Šebu.

24 Iste mu se noći ukaže Jahve i reče: "Ja sam Bog oca tvoga Abrahama. Ne boj se, ja sam s tobom! Blagoslovit ću te, potomke ti umnožit, zbog Abrahama, sluge svojega."

25 Izak tu podigne žrtvenik i zazove Jahvu po imenu; postavi ondje svoj šator, a njegove sluge počnu kopati bunar.

26 Uto mu dođe Abimelek iz Gerara sa svojim savjetnikom Ahuzatom i s Fikolom, zapovjednikom vojske.

27 Izak ih upita: "Zašto ste došli k meni kad me mrzite i kad ste me otjerali od sebe?"

28 Oni odgovore: "Jasno vidimo da je Jahve s tobom. Stoga pomislismo: neka zakletva bude veza između nas i tebe. Daj da s tobom sklopimo savez:

29 ti nama nećeš zla nanositi, kao što mi tebe nismo zlostavljali, nego uvijek prema tebi lijepo postupali i s mirom te otpustili. A blagoslov Jahvin bio nad tobom."

30 On im priredi gozbu te su jeli i pili.

31 Rano ujutro jedni se drugima zakunu. Potom ih Izak otpusti i oni od njega odu u miru.

32 Toga istog dana dođu Izakove sluge i obavijeste ga o bunaru što su ga iskopali te mu reknu: "Našli smo vodu."

33 On ga prozva Šiba. Zato je ime onom gradu do danas - Beer Šeba.

34 Kad je Ezavu bilo četrdeset godina, uzme za ženu Juditu, kćer Hetita Beerija, i Basematu, kćer Hetita Elona.

35 One postadoše izvor ogorčenja Izaku i Rebeki.

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #3508

Study this Passage

  
/ 10837  
  

3508. 'And Esau went to the field to hunt for venison, to bring it [home]' means the effort of the affection for good to acquire the truth that was to be allied to the Divine Rational. This is clear from the representation of 'Esau' as the good of the natural, dealt with already, and therefore the affection for the good of the rational within the natural is meant, for the good that is within the natural does not belong to the natural but to the rational within the natural, see 3498; from the meaning of 'going to the field to hunt for venison, to bring it [home]' as the effort to acquire truth to itself, for 'the field' is where good ground exists, 3500, 'venison' truth acquired from good, 3501, 'to bring it [home]' to acquire it, and so to ally it to the Divine Rational.

[2] Here, as stated above, the subject in the highest sense is the glorification of the Lord's Natural, and in the representative sense the regeneration of the natural with man, 3490. It is according to order that this is effected by means of truth, that is, by means of cognitions of good and truth, for without these the natural cannot receive light from the rational, that is, by way of the rational, and so be regenerated. Cognitions are vessels for receiving good and truth entering in from the rational. The way in which the vessels receive and the amount they receive determine the nature of their enlightenment and how far they are enlightened. Vessels which receive good and truth from the rational are the truths themselves belonging to the natural, which are no more than facts, cognitions, and matters of doctrine. From the order according to which they flow in and from the order which exists among them there they become goods. This is the origin of the good of the natural.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Society for the permission to use this translation.