The Bible

 

Postanak 1

Study

1 U početku stvori Bog nebo i zemlju.

2 Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama.

3 I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.

4 I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.

5 Svjetlost prozva Bog dan, a tamu prozva noć. Tako bude večer, pa jutro - dan prvi.

6 I reče Bog: "Neka bude svod posred voda da dijeli vode od voda!" I bi tako.

7 Bog načini svod i vode pod svodom odijeli od voda nad svodom.

8 A svod prozva Bog nebo. Tako bude večer, pa jutro - dan drugi.

9 I reče Bog: "Vode pod nebom neka se skupe na jedno mjesto i neka se pokaže kopno!" I bi tako.

10 Kopno prozva Bog zemlja, a skupljene vode mora. I vidje Bog da je dobro.

11 I reče Bog: "Neka proklija zemlja zelenilom - travom sjemenitom, stablima plodonosnim, koja, svako prema svojoj vrsti, na zemlji donose plod što u sebi nosi svoje sjeme. I bi tako.

12 I nikne iz zemlje zelena trava što se sjemeni, svaka prema svojoj vrsti, i stabla koja rode plodovima što u sebi nose svoje sjeme, svako prema svojoj vrsti. I vidje Bog da je dobro.

13 Tako bude večer, pa jutro - dan treći.

14 I reče Bog: "Neka budu svjetlila na svodu nebeskom da luče dan od noći, da budu znaci blagdanima, danima i godinama,

15 i neka svijetle na svodu nebeskom i rasvjetljuju zemlju!" I bi tako.

16 I načini Bog dva velika svjetlila - veće da vlada danom, manje da vlada noću - i zvijezde.

17 I Bog ih postavi na svod nebeski da rasvjetljuju zemlju,

18 da vladaju danom i noću i da rastavljaju svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro.

19 Tako bude večer, pa jutro - dan četvrti.

20 I reče Bog: "Nek' povrvi vodom vreva živih stvorova, i ptice nek' polete nad zemljom, svodom nebeskim!" I bi tako.

21 Stvori Bog morske grdosije i svakovrsne žive stvorove što mile i vrve vodom i ptice krilate svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

22 I blagoslovi ih govoreći: "Plodite se i množite i napunite vode morske! I ptice neka se namnože na zemlji!"

23 Tako bude večer, pa jutro - dan peti.

24 I reče Bog: "Neka zemlja izvede živa bića, svako prema svojoj vrsti: stoku, gmizavce i zvjerad svake vrste!" I bi tako.

25 I stvori Bog svakovrsnu zvjerad, stoku i gmizavce svake vrste. I vidje Bog da je dobro.

26 I reče Bog: "Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci - svoj zemlji - i svim gmizavcima što puze po zemlji!"

27 Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih.

28 I blagoslovi ih Bog i reče im: "Plodite se, i množite, i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!"

29 I doda Bog: "Evo, dajem vam sve bilje što se sjemeni, po svoj zemlji, i sva stabla plodonosna što u sebi nose svoje sjeme: neka vam budu za hranu!

30 A zvijerima na zemlji i pticama u zraku i gmizavcima što puze po zemlji u kojima je dah života - neka je za hranu sve zeleno bilje!" I bi tako.

31 I vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro. Tako bude večer, pa jutro - dan šesti.

From Swedenborg's Works

 

Istinska Kršćanska Religija #364

Study this Passage

  
/ 853  
  

364. 1. Gospod, sa svom Svojom Božanskom Ljubavlju, i sa svom Svojom Božanskom Mudrošću, time sa svim Svojim Božanskim Životom, ulazi putem upliva u svakog čovjeka. U Knjizi Postanka je zapisano,

‘kako je čovjek bio stvoren na sliku Božju, i da je Bog dahnuo u njegove nosnice dah života.’ Postanak 1:27; 2:7.

Ovime je naznačeno da je čovjek organ života, a ne sâm život. Bog nije mogao stvoriti drugo biće poput Sebe; da je to bilo moguće, onda bi bilo onoliko bogova koliko ima ljudi. Niti je mogao stvoriti život, baš kao što svjetlo ne može biti stvoreno; ali je mogao stvoriti čovjeka (kao jednu) formu prilagođenu životu, (baš) kao što je stvorio oko kao formu prilagođenu svjetlu; i Bog nije mogao podijeliti Svoju Bit, niti može, jer ova je jedna i nedjeljiva. Pošto je, prema tome, Bog jedini život, neosporno slijedi da Bog, iz Svog vlastitog života, oživljava svakog čovjeka, i da bi čovjek, bez tog oživljavanja, njegova tijela što se tiče bio samo spužva, a njegovih kostiju što se tiče samo kostur, u kojem ne bi bilo više života nego u uri, koja se drži u pokretu pomoću klatna, zajedno sa utegom ili oprugom. Kako je slučaj ovakav, slijedi također da Bog ulazi putem upliva u svakog čovjeka sa svim Svojim Božanskim Životom, to jest, sa svom Svojom Božanskom Ljubavlju i Božanskom Mudrošću, ovo dvoje sačinjavaju Njegov Božanski Život, kako se može vidjeti iznad u br. 39, 40; jer Božansko je nedjeljivo.

[2] Kako Bog tako ulazi u čovjeka se može do određene mjere percipirati ako se razmotri kako sunce ovog svijeta, sa svom svojom biti koja se sastoji od topline i svjetla, ulazi pomoću upliva u svako stablo, grm i cvijet, i u svaki kamen, običan isto kao i dragocjen. Svaki predmet prima svoj vlastiti dio ovog generalnog upliva, a sunce ne dijeli svoje svjetlo i toplinu, distribuirajući dio ovdje a dio tamo. Isto tako je i sa nebeskim Suncem, iz kojeg proizlaze Božanska Ljubav kao toplina, i Božanska Mudrost kao svjetlo. Ovo dvoje ulaze putem upliva u umove ljudi kao što toplina i svjetlo sunca ovog svijeta ulaze u njihova tijela, oživljavajući ih u skladu sa kvalitetom forme primatelja, i svaki od općeg upliva prima što mu je potrebno. U ovom smislu se mogu primjeniti riječi Gospodnje:

‘Vaš Otac daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i šalje kišu pravednima i nepravednima.’ Matej 5:45.

[3] Štoviše, Gospod je sveprisutan, i gdjegod se nalazi, On je tamo sa cijelom Svojom biti; i Njemu je nemoguće uzeti ijedan njezin dio, te jedan dio dati jednome a drugi pak drugome. On ju dodjeljuje kao cjelinu, i čovjeku nudi mogućnost uzeti malo ili puno. On također kaže kako boravi sa onima koji vrše Njegove zapovijedi, i vjerni su u Njemu, i On u njima. Ukratko, sve stvari su pune Boga, i svaka uzima svoj dio od te punoće. Slučaj je sličan sa svim stvarima koje su opće ili generalne, kao i sa atmosferama i oceanima. Jedna atmosfera je istog karaktera u svojim najmanjim kao i u svojim najvećim dijelovima; ona ne dijeli dio sebe za čovjekovo disanje, drugi za let ptica, opet drugi za jedra broda, i još jedan za krila vjetrenjače. Svaki od ovih uzima od atmosfere svoj vlastiti dio, i primjenjuje što je nužno svojim vlastitim ciljevima. Slično je također sa žitnicom prepunom žitarica; vlasnik uzima iz nje svoje prohtjeve za taj dan, ali žitnica ne odmjerava žito.

  
/ 853  
  

Many thanks to the Lord's New Church (www.lordsnewchurch.org) for the permission to use this translation on this site.