¹ I dođe mi riječ Jahvina:

² "Sine čovječji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?

³ Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete.

⁴ Nemoćnih ne krijepite, bolesnih ne liječite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.

⁵ I tako se ovce raspršiše nemajuć' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima.

⁶ Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.'

⁷ Zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu:

⁸ 'Tako mi života, riječ je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuć' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega -

⁹ zato, pastiri, čujte riječ Jahvinu:

¹⁰ Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit ću iz ruku njihovih i neću im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut ću ovce iz usta njihovih, neće im više biti hrana.'

¹¹ Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam ću potražiti ovce svoje i sam ću ih pasti!

¹² Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se nađe uza stado raspršeno, i ja ću se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.

¹³ Izvest ću ih iz naroda, skupit ću ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima.

¹⁴ Past ću ih na izvrsnim pašama, ovčinjaci će im biti na visokim gorama izraelskim; ondje će počivati u dobrim ovčinjacima i past će na sočnim pašama, po gorama izraelskim.

¹⁵ Sam ću pasti ovce svoje i sam ću im dati počinka - riječ je Jahve Gospoda.

¹⁶ Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno.'

¹⁷ A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim između ovce i ovce, između ovnova i jaraca!

¹⁸ Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?

¹⁹ A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.'

²⁰ Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim između ovce pretile i mršave!

²¹ Jer bokovima i plećima, bodući rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste.

²² Ja ću izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit ću između ovce i ovce.

²³ Postavit ću im jednoga pastira koji će ih pasti, slugu svoga Davida: on će ih sam pasti i bit će im pastir,

²⁴ a ja, Jahve, bit ću njihov Bog, i moj sluga David bit će im knez. Ja, Jahve, rekoh!

²⁵ I sklopit ću s njima Savez mira i uklonit ću iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet će mirno u pustinji i spavati po šumama.

²⁶ Njih i sve oko brda svojega učinit ću blagoslovom i dat ću im na vrijeme kišu, i bit će to kiša blagoslova.

²⁷ I drveće će poljsko donositi plodove, a zemlja će dati rod svoj. I oni će mirno živjeti u svojoj zemlji i znat će da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše.

²⁸ I neće više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neće žderati, nego će mirno živjeti i nitko ih neće plašiti.

²⁹ I učinit ću da im probuja slavni nasad, i glad ih više neće zatirati, u zemlji više neće podnositi rug narodÄa.

³⁰ I znat će da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - riječ je Jahve Gospoda.

³¹ Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - riječ je Jahve Gospoda."

¹ Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:

² svaki je kao zavjetrina, utočište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.

³ Oči vidovitih neće više biti slijepe, uši onih što čuju slušat će pozorno;

⁴ srce nerazumnih shvaćat će mudrost, mucavci će govorit' okretno i razgovijetno;

⁵ pokvarenjaka neće više zvati plemenitim, varalicu neće više držat' odličnikom.

⁶ Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da počini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati.

⁷ U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.

⁸ U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.

⁹ Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kćeri lakoumne, čujte mi besjedu.

¹⁰ Za godinu i nekoliko dana drhtat ćete, lakoumnice, jer jematve neće biti, plodovi se neće brati.

¹¹ Dršćite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite!

¹² Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;

¹³ zbog njiva naroda mojega što rađaju trnjem i dračem; zbog svih kuća veselih, grada razigranog.

¹⁴ Jer, napuštena bit će palača, opustjet će bučni grad; Ofel i kula postat će brlog dovijeka - bit će radost divljim magarcima, paša stadima,

¹⁵ dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad će pustinja postat' voćnjak, a voćnjak se u šumu pretvorit'.

¹⁶ U pustinji će se nastaniti pravo, i pravda će prebivati u voćnjaku.

¹⁷ Mir će biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje.

¹⁸ Narod će moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim počivalištima.

¹⁹ A šuma će biti oborena, grad će biti snižen.

²⁰ Blago vama: sijat ćete kraj svih voda, puštajući vola i magarca da slobodno idu!