The Bible

 

Izlazak 3

Study

   

1 Mojsije pasao ovce svoga tasta Jitra, midjanskoga svećenika. Goneći tako stado po pustari, dođe do Horeba, brda Božjega.

2 Anđeo mu se Jahvin ukaže u rasplamtjeloj vatri iz jednog grma. On se zagleda: grm sav u plamenu, a ipak ne izgara.

3 "Hajde da priđem, " reče Mojsije, "i promotrim ovaj čudni prizor: zašto grm ne sagorijeva."

4 Kad je Jahve vidio kako prilazi da razmotri, iz grma ga Bog zovne: "Mojsije! Mojsije!" "Evo me!" - javi se.

5 "Ne prilazi ovamo!" - reče. "Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.

6 Ja sam", nastavi, "Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakovljev." Mojsije zakloni lice: bojao se u Boga gledati.

7 "Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu", nastavi Jahve, "i čuo mu tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove.

8 Zato sam sišao da ga izbavim iz šaka egipatskih i odvedem ga iz te zemlje u dobru i prostranu zemlju - u zemlju kojom teče med i mlijeko: u postojbinu Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca.

9 Vapaji sinova Izraelovih dopriješe do mene. I sam vidjeh kako ih Egipćani tlače.

10 Zato, hajde! Ja te šaljem faraonu da izbaviš narod moj, Izraelce, iz Egipta."

11 "Tko sam ja da se uputim faraonu", odgovori Mojsije Bogu, "i izvedem Izraelce iz Egipta!"

12 "Ja ću biti s tobom", nastavi. "I ovo će ti biti znak da sam te ja poslao: kad izvedeš narod iz Egipta, Bogu ćete iskazati štovanje na ovome brdu."

13 Nato Mojsije reče Bogu: "Ako dođem k Izraelcima pa im kažem: 'Bog otaca vaših poslao me k vama', i oni me zapitaju: 'Kako mu je ime?' - što ću im odgovoriti?"

14 "Ja sam koji jesam", reče Bog Mojsiju. Onda nastavi: "Ovako kaži Izraelcima: 'Ja jesam' posla me k vama."

15 Dalje je Bog Mojsiju rekao: "Kaži Izraelcima ovako: 'Jahve, Bog vaših otaca, Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev, poslao me k vama.' To mi je ime dovijeka, tako će me zvati od koljena do koljena."

16 "Idi, skupi starješine Izraelaca pa im kaži: 'Jahve, Bog otaca - Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev - objavio mi se i rekao mi: Pohodio sam vas i razabrao što vam se čini u Egiptu.

17 Odlučio sam vas izvesti iz egipatske bijede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca - u zemlju kojom teče med i mlijeko!'

18 Oni će te poslušati. Onda pođi sa starješinama Izraelaca k egipatskom kralju i reci mu: 'Objavio nam se Jahve, Bog Hebreja. Pusti nas da odemo tri dana hoda u pustinju, da ondje prinesemo žrtvu Jahvi, Bogu svojemu.'

19 Znam ja da vas egipatski kralj neće pustiti ako ne bude natjeran teškom šakom.

20 Zato ću ja pružiti svoju šaku i pritisnuti Egipat svakovrsnim čudesima što ću ih u njemu izvesti. Poslije će vas pustiti.

21 Dobro ću raspoložiti Egipćane prema ovome narodu, pa kad pođete, nećete poći praznih ruku.

22 Svaka će žena zatražiti od svoje susjede i stanarke u svojoj kući nakita srebrnog i zlatnog i odjeće. To stavite na svoje sinove i kćeri. Tako ćete oplijeniti Egipćane."

   

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #6894

Study this Passage

  
/ 10837  
  

6894. The God of Abraham, of Isaac, and of Jacob. That this signifies the Divine Itself, and the Divine Human of the Lord, is evident from what was shown above (n. 6847).

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.

From Swedenborg's Works

 

Arcana Coelestia #4229

Study this Passage

  
/ 10837  
  

4229. In volume 3 1 a commencement was made with the explication of the Lord’s predictions in the twenty-fourth chapter of Matthew concerning the Last Judgment, the explication being prefixed to the last chapters of that volume, and being continued as far as the thirty-first verse of the chapter in the Evangelist just referred to (see n. 3353-3356, 3486-3489, 3650-3655, 3897-3901, 4056-4060). The internal sense in a summary of these predictions of the Lord plainly appears from the explications already given, namely, that prediction is there made concerning the successive vastation of the church, and the ultimate setting up of a New Church, in the following order:

1. That the members of the church would begin not to know what good and truth are, and would dispute about them.

2. That they would hold them in contempt.

3. That at heart they would not acknowledge them.

4. That they would profane them.

5. And because the truth of faith and the good of charity would still remain with some, who are called the “elect,” a description is given of the state of the faith as it then existed.

6. Next of the state of the charity.

7. And finally the commencement of a New Church is treated of, which is meant by the words that were last explained:

He shall send forth His angels with a trumpet and a great voice, and they shall gather together His elect from the four winds, from the end of the heavens even to the end thereof (Matthew 24:31),

by which is meant the commencement of a New Church (see n. 4060 at the end).

Footnotes:

1. That is, of the original Latin work.

  
/ 10837  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for the permission to use this translation.