The Bible

 

Danijel 3

Study

   

1 Kralj Nabukodonozor odredi da se načini zlatni kip, visok šezdeset lakata i širok šest, i da ga postave u ravnici Duri, u pokrajini babilonskoj.

2 Kralj Nabukodonozor pozva satrape, namjesnike, upravitelje, savjetnike, rizničare, suce i zakonoznance i sve namjesnike pokrajina da dođu na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor.

3 Tada se sakupiše satrapi, namjesnici, upravitelji, savjetnici, rizničari, suci i zakonoznanci i svi namjesnici pokrajinske vlasti na posvetu kipa što ga podiže kralj Nabukodonozor. I stadoše pred kip što podiže Nabukodonozor.

4 Glasnik proglasi: "O narodi, plemena i jezici, evo što vam se naređuje:

5 u času kad začujete zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, bacite se na tlo i poklonite se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor!

6 Tko se ne baci na tlo i ne pokloni, bit će smjesta bačen u peć užarenu."

7 Zato, čim začuše zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciše se na tlo svi narodi, plemena i jezici klanjajući se zlatnome kipu što ga podiže kralj Nabukodonozor.

8 Uto dođoše neki Kaldejci i optužiše Judejce.

9 Rekoše kralju Nabukodonozoru: "O kralju, živ bio dovijeka!

10 Ti si, kralju, naredio svakom čovjeku koji začuje zvuke roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala da se baci na tlo i da se pokloni zlatnome kipu;

11 a tko se ne baci na tlo i ne pokloni, da bude bačen u peć užarenu.

12 A evo, ovdje su Judejci koje si postavio za upravitelje pokrajine babilonske: Šadrak, Mešak i Abed Nego. Ti ljudi ne mare za te, o kralju; oni ne štuju tvojih bogova i nisu se poklonili zlatnome kipu što si ga podigao."

13 Nabukodonozor, bijesan i gnjevan, pozva Šadraka, Mešaka i Abed Nega. Odmah ih dovedoše pred kralja.

14 A Nabukodonozor im reče: "Je li istina, Šadrače, Mešače i Abed Nego, da vi ne štujete mojih bogova i da se ne klanjate zlatnome kipu što ga podigoh?

15 Jeste li voljni, čim začujete zvuk roga, frule, citre, sambuke, psaltira, gajda i svakovrsnih drugih glazbala, baciti se na tlo i pokloniti se kipu što ga načinih? Ako li mu se ne poklonite, bit ćete smjesta bačeni u peć užarenu; i koji je taj bog koji bi vas izbavio iz ruke moje?"

16 Šadrak, Mešak i Abed Nego odgovoriše kralju Nabukodonozoru: "Ne treba da ti odgovorimo na to.

17 Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći i od ruke tvoje, kralju; on će nas i izbaviti.

18 No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao."

19 Na te riječi kralj Nabukodonozor uskipje bijesom, a lice mu se iznakazi na Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

20 On naredi da se peć ugrije sedam puta jače no inače i jakim ljudima iz svoje vojske zapovjedi da svežu Šadraka, Mešaka i Abed Nega i bace u peć punu žarkoga ognja.

21 Svezaše ih, dakle, i u plaštevima, obući i kapama baciše u zažarenu peć.

22 Kako kraljeva zapovijed bijaše žurna a peć preko mjere užarena, plamen ubi ljude koji su bacali Šadraka, Mešaka i Abed Nega.

23 A tri čovjeka - Šadrak, Mešak i Abed Nego - padoše svezani u zažarenu peć.

24 I hodahu posred plamena hvaleći Boga, slaveći Gospoda. Tada se kralj Nabukodonozor zaprepasti i brzo ustade. Zapita svoje savjetnike: "Nismo li bacili ova tri čovjeka svezana u oganj?" Oni odgovoriše: "Jesmo, kralju!"

25 Stavši Azarja otvori usta i pomoli se usred ognja ovako: On reče: "Ali ja vidim četiri čovjeka, odriješeni šeću po vatri i ništa im se zlo ne događa; četvrti je sličan sinu Božjemu."

26 "Blagoslovljen i hvaljen budi, Gospode, Bože otaca naših, i neka ime tvoje bude slavljeno dovijeka! Nabukodonozor priđe vratima užarene peći i viknu: "Šadrače, Mešače i Abed Nego, sluge Boga Višnjega, iziđite i dođite ovamo!" Tada iziđoše iz ognja Šadrak, Mešak i Abed Nego.

27 Pravedan si u svemu što učini nama, sva su tvoja djela istinita, svi tvoji putovi pravi, svi tvoji sudovi istina. Sakupiše se satrapi, starješine, upravitelji i kraljevi savjetnici da vide te ljude: oganj ne bijaše naudio njihovu tijelu, kosa im na glavi neopaljena, plaštevi im neoštećeni, nikakav se zadah ognja ne bijaše uhvatio njih.

28 Po pravdi si presudio u svemu što si poslao na nas i na sveti grad otaca naših, Jeruzalem: zbog naših si grijeha ovako postupio s nama, u istini i pravednosti. Nabukodonozor viknu: "Blagoslovljen bio Bog Šadrakov, Mešakov i Abed Negov, koji je poslao svog anđela i izbavio svoje sluge, one koji se uzdahu u njega te se ne pokoriše kraljevoj naredbi, već radije predadoše svoje tijelo ognju negoli da štuju ili se klanjaju drugome osim svome Bogu!

29 Zgriješili smo i počinili bezakonje odmetnuvši se od tebe, sagriješili teško; ne slušasmo naredbe tvoje. Naređujem dakle: O narodi, plemena i jezici, svatko između vas tko bi pogrdio Boga Šadrakova, Mešakova i Abed Negova neka bude raskomadan, a njegova kuća pretvorena u smetlište, jer nema boga koji bi mogao izbaviti kao ovaj."

30 Nismo ih čuvali i nismo vršili što nam bijaše naređeno za naše dobro. Tada kralj uzvisi Šadraka, Mešaka i Abed Nega na visoke položaje u pokrajini babilonskoj.

31 Sve što si poslao na nas, sve što si nam učinio, pravedno si učinio. Nabukodonozor, kralj, svim plemenima, narodima i jezicima po svoj zemlji: Obilovali mirom!

32 Kad si nas predao u ruke bezakonika, dušmana naših, najgorih odmetnika, i kralju nepravednom, najgorem na zemlji, Svidjelo mi se obznaniti vam znakove i čudesa što ih na meni učini Bog Svevišnji.

33 te danas ne smijemo otvoriti usta: sramota i ruglo pokrivaju one koji ti služe i tebi se klanjaju. Znakovi njegovi kako su veliki! Čudesa njegova kako silna! Kraljevstvo njegovo - kraljevstvo vječno! Vlast njegova za sva pokoljenja!

34 O, ne zapusti nas zauvijek, zbog imena svoga, i ne razvrgni Saveza svoga,

35 ne uskrati nam svoje milosrđe zbog Abrahama, miljenika svoga; zbog Izaka, sluge svojega; zbog Izraela, sveca svojega,

36 kojima si obećao umnožit' potomstvo kao zvijezde nebeske i kao pijesak na obali morskoj.

37 Gospode, postadosmo najmanji među narodima, prezreni po svoj zemlji poradi grijeha svojih.

38 Nemamo sada vojvode, proroka, kneza, paljenice, klanice, prinosa, kada, ni mjesta gdje da prinesemo prvence tebi

39 Üi da nađemo milosrđe. No primi nas slomljene duše, duha ponizna!

40 Kao paljenice ovnova i bikova, kao tisuće pretilih janjaca - takva nek' bude žrtva naša pred tobom danas da nas pomiri s tobom - jer se neće postidjeti oni koji se u te uzdaju.

41 Odsada ćemo svim srcem slijediti tebe, tebe se bojati i tražiti lice tvoje.

42 Ne postidi nas, već postupaj s nama po blagosti svojoj, po velikoj ljubavi svojoj!

43 Izbavi nas, kao nekoć, čudesima svojim, proslavi ime svoje, Gospode!

44 Neka se postide oni koji zlo čine slugama tvojim: neka se postide svoga nasilja i neka im sila skršena bude!

45 Nek' znaju da si ti jedini Bog i Gospod, slavan po svoj zemlji!" Anđeo Gospodnji u užarenoj peći

46 Kraljeve sluge koje ih bijahu bacile u peć neprestano poticahu oganj zemnim uljem, smolom, kučinama i vinjagom,

47 tako te plamen lizaše četrdeset i devet lakata iznad peći.

48 Buknuvši, spali Kaldejce koji se nađoše oko peći.

49 No Anđeo Gospodnji siđe u peć k Azarji i njegovim drugovima; izagna plamen ognja iz peći

50 te usred peći puhaše kao rosni lahor, a oganj ih ne dodirnu niti im zadade bol ili kakvu neugodnost. Pjesma triju mladića

51 Tada sva trojica zapjevaše u peći jednim glasom, slaveći i blagoslivljajući Boga:

52 "Blagoslovljen budi, Gospodine, Bože otaca naših, hvaljen i uzvisivan dovijeka! Blagoslovljeno, slavno i sveto ime tvoje, hvaljeno i uzvisivano dovijeka!

53 Blagoslovljen budi u Domu svete slave svoje, hvaljen i slavljen dovijeka!

54 Blagoslovljen budi na prijestolju kraljevstva svoga, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

55 Blagoslovljen, ti što istražuješ bezdane i sjediš nad kerubima, hvaljen i uzvisivan dovijeka!

56 Blagoslovljen budi na svodu nebeskom, hvaljen i slavljen dovijeka!

57 Sva djela Gospodnja, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

58 Anđeli Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

59 Nebesa, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

60 Sve vode nad nebesima, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

61 Sve sile Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

62 Sunce i mjeseče, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

63 Zvijezde nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

64 Sve kiše i rose, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

65 Svi vjetrovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

66 Ognju i žare, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

67 Studeni i vrućino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

68 Rose i mrazovi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

69 Lede i studeni, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

70 Tuče i snijezi, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

71 Noći i dani, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

72 Svjetlo i tmino, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

73 Munje i oblaci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

74 Zemlja neka blagoslivlje Gospoda: neka ga hvali i uzvisuje dovijeka!

75 Bregovi i brežuljci, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

76 Sve raslinstvo na zemlji, blagoslivljaj Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

77 Izvori, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

78 Mora i rijeke, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

79 Kitovi i sve što se miče u vodama, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

80 Ptice nebeske, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

81 Sve divlje i pitome životinje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

82 Sinovi ljudski, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

83 Izraele, blagoslivljaj Gospoda: hvali i uzvisuj ga dovijeka!

84 Svećenici Gospodnji, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

85 Sluge Gospodnje, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

86 Dusi i duše pravednih, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

87 Sveti i ponizni srcem, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka!

88 Hananijo, Azarjo, Mišaele, blagoslivljajte Gospoda: hvalite i uzvisujte ga dovijeka! Jer on nas je spasio od Podzemlja, on nas je istrgao iz ruke smrti, on nas je izbavio iz peći užarene, on nas je izbavio iz plamena.

89 Slavite Gospoda jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!

90 Svi štovatelji Gospodnji, blagoslivljajte Boga nad bogovima, hvalite i zahvaljujte, jer vječna je ljubav njegova!"]

   

From Swedenborg's Works

 

Apocalypse Explained #110

Study this Passage

  
/ 1232  
  

110. Which is in the midst of the paradise of God, signifies that all the knowledges of good and truth in heaven and in the church look thereto and proceed therefrom. This is evident from the signification of "the midst," as being the center to which all things that are round about look and from which they proceed (of which above, n. 97 [1-2]) and from the signification of "paradise," as being the knowledges of good and truth and intelligence therefrom (Arcana Coelestia 100, 108, 1588, 2702, 3220); and because these are signified by "paradise," therefore by the "paradise of God" heaven is signified, and as heaven, so also the church is signified, for the church is the Lord's heaven on the earth. Heaven and the church are called the "paradise of God," because the Lord is in the midst of them, and from Him is all intelligence and wisdom. Since it has not been known heretofore that all things in the Word are written by correspondences, consequently that there are spiritual things in every particular that is mentioned therein, it is believed that by the "paradise" treated of in the second chapter of Genesis, a paradisal garden is meant. But no earthly paradise is there meant, but the heavenly paradise which those possess who are in intelligence and wisdom from the knowledges of good and truth (See above, n. 109); and in the work on Heaven and Hell 176, 185).

[2] From this it can be seen not only what is signified by the "paradise" or "garden in Eden," but also by the "paradises" or "gardens of God" elsewhere in the Word, as in Isaiah:

Jehovah shall comfort Zion, He will comfort all her waste places, even that He may make her wilderness into Eden, and her desert into a garden of Jehovah; joy and gladness shall be found therein (Isaiah 51:3).

In Ezekiel:

Thou hast been in Eden, the garden of God; every precious stone was thy covering (Ezekiel 28:13).

These things are said of Tyre, because by "Tyre" in the Word a church that is in the knowledges of truth and good and in intelligence therefrom is signified (See Arcana Coelestia 1201); its intelligence therefrom is "Eden, the garden of God," likewise "the precious stone" from which is its "covering" (See n. 114, 9863, 9865, 9868, 9873). In the same:

Behold Asshur a cedar in Lebanon. The cedars have not hid it in the garden of God; nor was any tree in the garden of God equal to it in beauty. I have made it beautiful by the multitude of its branches; and all the trees of Eden in the garden of God envied it (Ezekiel 31:3, 8, 31:8-9).

By "Asshur" in the Word those who have become rational by the knowledges of good and truth, thus whose minds are illustrated from heaven, are meant. (That "Asshur" is the rational of man, see Arcana Coelestia 119, 1186.)

[3] Something shall now be said to explain how it is to be understood that all knowledges of good and truth look to the good of love to the Lord and proceed therefrom, which is the significance of these words: "To him that overcometh will I give to eat of the tree of life which is in the midst of the paradise of God." The good of love to the Lord is the Lord Himself, since the Lord is in the good of His love with man, spirit, and angel. That all knowledges of good and truth look thereto, or to the Lord, is known in the Christian church; for the doctrine of the church teaches that there is no salvation apart from the Lord, and also that all salvation is in the Lord.

The knowledges of good and truth, or doctrinals from the Word, teach how man can come to God and be conjoined to Him. (That no one can be conjoined to God except from the Lord and in the Lord, see The Doctrine of the New Jerusalem 283, 296.) From this it can be seen that all things taught by the church from the Word look to the Lord and to love to Him, as the end to which [ad quem]. That all knowledges of good and truth, or all doctrinals from the Word, proceed from the Lord is also known in the church, for it is there taught that everything of love and everything of faith is from heaven, and that nothing is from man; and that no one can love God and believe in Him from himself. To love God and to believe in Him involve all things that the church teaches, called doctrinals and knowledges, since from these is God loved and believed in. There is no love and faith without previous knowledges; for without knowledges man would be empty.

[4] From this it follows that as everything of love and of faith proceeds from the Lord, so do all knowledges of good and truth which make and form love and faith. Because all knowledges of good and truth look to the Lord, and proceed from Him, and this is what is signified by "the tree of life in the midst of the paradise of God," therefore all the trees in paradise are called "trees of life" and "trees of Jehovah;" in Revelation "trees of life":

In the midst of the street and of the river (flowing out from the throne of God and of the Lamb) on this side and on that was the tree of life, bearing twelve fruits (Revelation 22:2).

In David they are called "trees of Jehovah":

The trees of Jehovah are satisfied, the cedars of Lebanon which He hath planted (Psalms 104:16).

From this also it is clear that by the "tree of life in the midst of paradise" is meant every tree there, in other words, every man in the midst of whom, that is, in whom is the Lord. From what has been shown here and in the preceding article, what is signified by the words, "The Lord will give to him that overcometh to eat of the tree of life, which is in the midst of the paradise of God," may be learned.

  
/ 1232  
  

Thanks to the Swedenborg Foundation for their permission to use this translation.