Библијата

 

Postanak 37:5

Студија

       

5 Uz to usni Josif san i pripovedi braći svojoj, te oni još većma omrznu na nj.

Од делата на Сведенборг

 

Nebeske Tajne #4786

Проучи го овој пасус

  
/ 10837  
  

4786. I njegov otac plakaše (tužaše) za njim. Da ovo označava unutarnje žalovanje, vidi se iz značenja plakati, što je tuga u žalost poslednjeg stepena, stoga unutarnje žalovanje. Muđu spoljnim stvarima kojima su se izražavale unutarnje, u drevnim crkvama postojalo je naricanje i plakanje nad mrtvim, što je označavalo unutarnje žaljenje (iako samo žaljenje nje bilo unutarnje), kao što čitamo o Egipćanima koji su pošli s Josipom da sahrane Jakova: A kad dođoše na gumno Atadotovo, koje je s onu stranu Jordana, plakaše ondje mnogo i vrlo tužno; i Josip učini žalost za ocem svojim za sedam dana Postanje 50:10, 11). I o Davidovm tugovanju za Abnerom: Sahraniše Abnera u Hebronu. I car podiže glas svoj i plakaše na grobu Abnerovm, i sav narod s njim (3:32).

  
/ 10837