聖書

 

Brojevi 5

勉強

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Zapovedi sinovima Izrailjevim neka isteraju iz logora sve gubave i sve kojima teče seme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca,

3 Bio čovek ili žena, isterajte, iza logora isterajte ih, da ne skvrne logora onima među kojima nastavam.

4 I učiniše tako sinovi Izrailjevi, i isteraše ih iz logora, kako Gospod kaza Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi.

5 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

6 Reci sinovima Izrailjevim: Čovek ili žena kad učini kakav greh ljudski, te zgreši Gospodu, i bude ona duša kriva,

7 Tada neka priznadu greh koji su učinili, i ko je kriv neka vrati celo čim je kriv i nek dometne odozgo peti deo i da onome kome je skrivio.

8 I ako onaj nema nikoga kome bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za očišćenje kojim će ga očistiti.

9 Tako i svaki prinos između svih stvari koje posvećuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude;

10 I šta god ko posveti, neka je njegovo, i šta god ko da svešteniku, neka je njegovo.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: Čija bi žena zastranila te bi mu zgrešila,

13 I drugi bi je obležao, a muž njen ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svedoka na nju, niti bi se zatekla,

14 A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena,

15 Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njen, deseti deo efe brašna ječmenog, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene greh;

16 I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom.

17 I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu.

18 I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo.

19 I neka sveštenik zakune ženu, i reče joj: Ako nije niko spavao s tobom, i ako nisi zastranila od muža svog na nečistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo.

20 Ako li si zastranila od muža svog i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvog spavao s tobom,

21 Tada sveštenik zaklinjući ženu neka je prokune i reče ženi: Da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom učinivši da ti bedro spadne a trbuh oteče.

22 I neka ti ova voda prokleta uđe u creva da ti oteče trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reče: Amin, amin.

23 Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom.

24 I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uđe u nju voda prokleta i bude gorka.

25 I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru.

26 I neka uzme sveštenik u šaku od dara njenog spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije.

27 A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i učinila neveru mužu svom, onda će ući voda prokleta u nju i postaće gorka, i trbuh će joj oteći i spasti bedro, i ona će žena postati uklin u narodu svom.

28 Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude čista, neće joj biti ništa i imaće dece.

29 Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svog i oskvrni se;

30 Ili kad kome dođe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu.

31 I muž da je prost od greha, ali žena da nosi svoje bezakonje.

   

スウェーデンボルグの著作から

 

Nebeske Tajne#10177

この節の研究

  
/ 10837に移動  
  

10177. 1. Jošte načini oltar kadioni. Da ovo označava reprezentativ milostivog slušanja i primanja od strane Gospoda svih stvari bogoštovanja iz ljubavi i ljubavi prema bližnjem, vidi se iz značenja oltara kadionog , što je reprezentativ onih stvari bogoštovanja koje uzdižu ka Gospodu. Da su ovo one stvari koje su od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, videće se u onome što sledi.

2. Oltar ima slično značenje onome što je na njemu; jer oltar je ono što sadrži, i na njemu su stvari koje su sadržane; a stvar sadržana čini jedno sa stvari koja sadrži, kao sto i hleb koji je na njmu, kao čaša i vino koje je u njoj. Oltar je bio načinjen za tamjan (kad), ne sto, jer je oltar kod Izrailjske nacije bio glavni reprezentativ bogoštovanja, vidi br. 4192, 4541, 8941, 9714.

3. Oltar kadioni predstavljao je slušanje i primanje svih stvari bogoštovanja od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, jer je dim i kretanje dima nagore označavalo ono što se uzdiže i što se prima od Gospoda. Ali svetost i pobožnost, koje ne proizlaze iz ljubavi, doista se čuju, ali se ne primaju, jer je to licemerna svetost i pobožnost, jer je samo spoljašnja bez unutrašnjeg; a sveto spoljašnje bez unutrašnjeg prolazi kroz, ali ne dalje od prvoga praga neba, i tamo se rasipa; ali sveto spoljašnje s unutrašnjim, prodire u samo nebo, već prema prirodi unutrašnjeg, stoga do Gospoda. Jer sveto spoljašnje bez unutrašnjeg je stvar izgovaranja i pokreta; dok sveto spoljašnje od unutrašnjeg potiče od srca; o prethodnom i potonjem vidi što je pokazano u br. 8252-8257.

6. U šatoru ispred zavesa, bio je sto, na kome su bili hlebovi lica. Bio je i sve'njak sa žišcima, a bio je i oltar kadioni. Hleblom lica bila je predstavljena ljubav ka Gospodu; žišcima na svećnjaku, ljubav prema bližnjem i vera; a tamjanom na oltaru, bogoštovanje; ovaj (tamjan) se palio svakoga jutra i svake večeri kada su se postavljali žišci.

Stoga je očito da je paljenje tamjana predstavljalo bogoštovanje Gospoda od ljubavi i ljubavi prema bližnjem; a samim šatorom, u kojemu se izvodilo, bilo je predstavljeno nebo, gde je svo bogoštovanje ovoga karaktera.

Da hleb predstavlja nebesko dobro, koje je dobro ljubavi od Gospoda, može se videti u br. 9545; da svećnjak predstavlja duhovno dobro, koje je dobro ljubavi prema bližnjem i dobro vere, u br. 9548-9561; a šator je predstavljao nebo, 9457, 9481, 9485, 9784, 9963.

7. Kad se pomene bogoštovanje, misli se na sveto stanje koje se postiže molitvama, divljenjem, ispovedanjima, i sličnim pobožnostima, koje proizlaze iz unutrašnjih stanja ljubavi i ljubavi prema bližnjem. Da te stvari sačinjavaju bogoštovanje, označeno paljenjem tamjana, jasno je iz sledećih odlomaka, Izlivam pred njim moljenje svoje, i tugu svoju pred njim kazujem (Psalam 141:2). I u Otkrovenju, Četiri životinje padoše pred jagnjetom i četiri starešine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetih (Otkr. 5:8). Ponovo, Drugi anđeo stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i beše mu dano mnogo tamjana da molitvama svih svetih. I dim od kađenja u molitvama svetih iziđe iz ruke njegove pred Boga (Otkr. 8:3, 4).

8. Pošto je tamjan označavao bogoštovanje i njegovo uzdizanje, to jest, slušanje i primanje od Gospoda, stoga je Mojsije zapovedio da se uzme kadionica sa tamjanom, i pali pred Jehovom, da bi znali koga će Jehova izabrati da ga čuje (Brojevi XVI, i sledeći stihovi); i kada su ljudi mrmljali , Aron je jurnuo među skupštinu sa tamjanom, kad je počeo pomor, i tako ga zaustavio (Brojevi 16:44-49). I kod Malahija, jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakom će se mestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar Malahija 1:11. I kod Mojsija,

I sinovi Levijevi učiće Jakova uredbama i Izrailja zakonu, stavljaće tamjan u nozdrve tvoje, i prinos na oltar tvoj (Zak. Ponov. (33:10). Kaže se, stavljaće tamjan u nozdrve, jer se nozdrvama označava opažanje, br. 4624-4634; ovde se dodaje prinos, jer i njime je označeno dobro ljubavi.

9. Ali u obrnuom smislu, paljenjem tamjana, označava se bogoštovanje od obrnutih ljubavi, jer su ovo ljubavi pema sebi i svetu, kao paljenje tamjana drugim bogovima (Jer. 1:16; 16:3, 5); paljenjem tamjana likovima (idolima) (Jezikilj ?; ?); i kaditi (paliti tamjan) Valima (Osija 2:13).

10. Pošto paljenje tamjana označava stvari koje uzdižu i koje Božansko prima, to se isto tako može primeniti i na Neznabošce u njihovim religijskim obredima. Dobro je poznato u istoriji da su Rimljani i druge nacije koristile tamjan, kadionice, i posude sa tamjanom. Religijski obredi ove vrste potiču od Drevne Crkve, koja je bila proširena u nekoliko oblasti Azije – u Siriji, Arabiji, Babilonu, Egiptu, i Hananu. Ta je Crkva bila reprezentativna Crkva, čije su spoljašnje stvari predstavljale unutrašnje, koje su nebeske i duhovne. Mnogi su religijski obredi, uključujući paljenje tamjana, prešli od te Crkve okolnim nacijama do Grčke i Italije. Jedan od tih obreda bila je da čedne device, nazvane vestalke, bdiju nad svetom vatrom.

11. Tamjan koji se palio u Drevnoj Crkvi, a otuda i u Izrailjskoj Crkvi, pripremao se od mirisavih sastojaka – stakte, oniha, galbanuma, i tamjana, jer miris označava opažanje, a miomiris zahvalno opažanje, vidi br. 925, 1514, 1517-1519, 4748, 10054. A tamjan je posebno označavao istinu vere, pa stoga kada se tamjan pomene u Reči, tada se pominje i ulje, hleb, i prinosi, ili zlato, kojima se označava dobro ljubavi, kao kod Isaije,

Svi iz Sabe doći će, zlato i kad doneće, i slavu Jehovinu javljaće (Isaija 60:6. Tako isto i oni koji su dolazili od Istoka, o kojima je napisano kod Mateje, i dođoše mudraci s istoka, tražeći Gospoda koji se rodi u to vreme, i otvoriši svoja blaga, darovaše ga zlatom, tamjanom, i miomirisom Mateju 2:1, 2, 11).

Da su se oni koji su dolazili s Istoka u Reči nazivali sinovima istoka, je stoga što označavaju one koji su bili u poznanjima dobra i istine, što se može videti u br. 3249, 3762; slično Saba, br. 1171, 3240; da zlato označava dobro ljubavi, može se videti u onome što je navedeno, br. 9874, i br. 9881.

12. I kod Jeremije,

I donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom Jeremija 17:26. ; a darovima se označavalo dobro ljubavi, vidi br. 9992, 10137. Otuda je očito da tamjan u Reči označava istinu vere; jer u Reči, gde se govori o dobru, govori se i o istini, zbog nebeskog braka, koji je između dobra i istine u svemu što je tamo; vidi navedeno, br. 9263, 9314. To je bio razlog da su se ulje i tamjan postavljali kao ponude za greh (Levitska 2:1, 2, 15), ali ne i prinos za greh (Levitska 5:11); a ni prinos za sumnju ljubavnu (ljubomoru) (Brojevi 5:15). Ulje i tamjan se nisu postavljali za ove, jer su bili namenjeni iskupkljenju od zala; jer sve dok se čovek iskupljuje, ne može da prima dobro ljubavi i istinu vere, jer im se zla protive; drugačije je posle iskupljivanja ili uklanjanja zala.

13. Pošto se dobro ljubavi ne može dati bez istine vere – jer dobro čini istinu, i ono je onakvo kakvim ga istina oblikuje – stoga se na svaku ponudu stavljao tamjan; kao i na hleb lica, na stolu u šatoru od sasatnka (Levitska 24:7). Jer hleb označava dobro ljubavi, br. 3478, 3813, 10040, 10137).

  
/ 10837に移動  
  

スウェーデンボルグの著作から

 

Nebeske Tajne#9263

この節の研究

  
/ 10837に移動  
  

9263. Pominje se često u Reči pravednik, ili pravednost, i postati pravednikom; ali šta je posebno označeno ovim izrazima, to još nije poznato. Razlog da nije bilo poznato je to što se nije znalo da svaki izraz u Reči označava neku stvar koja pripada unutrašnjoj crkvi i nebu, stoga unutrašnjem čoveku (jer unutrašnje crkve, inebo, su u unutrašnjem čoveku), kao i to da se ove unutrašnje stvari u Reči razlikuju od spoljašnjih stvari koje su u slovu, kao što se duhovne stvari razlikuju od prirodnih, i kao nebeske što se razlikuju od zemaljskih, a koja je razlika tako velika da prirodnom čovek izgleda kao da nema baš nikakve sličnosti, iako postoji potpuno slaganje. Pošto je ovo bilo nepoznato, nije se ni moglo znati šta je u Reči, u njenom nebeskom i duhovnom smislu, označeno pravednikom i pravdom, kao opravdanjem: Glave crkve veruju da je onaj pravedan ko je upoznat sistinama crkve iz doktrine crkve i iz Reči, a koji stoga ima poverenje i pouzdanje da ga Gospod spasava pomoću svoje pravednosti, a da je Gospod postao pravda tako što je ispunio sve stvari zakona, i da je stekao zaslugu zbog patnje na krstu, i da je tako otkupio i iskupio čoveka. Čovek veruje da je preko ove vere i on postao pravedan; a isto tako veruje da se ovakvi nazivaju u Reči pravednicima.

[2] Međutim, ovo nisu ti koji se nazivaju pravednicima u Reči; nego oni koji su od Gospoda u dobru ljubavi prema bližnjem; jer samo je Gospod pravedan, jer je samo on pravednost. Stoga je čovek pravedan, i opravdan, onoliko koliko prima dobro od Gospoda, to jest, onoliko koliko ima u sebi ono što pripada Gospodu. Gospod je postao pravda tako što je sopstvenom moći učinio svoje ljudsko Božanskim. Ovo Božansko kod čoveka koji prima je Gospodova pravednost kod njega, to je samo dobro ljubavi prema bližnjem; jer Gospod je u dobru ljubavi, a preko ovoga i u istinama vere, jer je Gospod Božanska ljubav sama.

[3] Dobro ljubavi prema bližnjem je spoljašnje dobro, koje je označeno pravednikom; a dobro ljubavi prema Gospodu je unutrašnje dobro, koje je označenonevinim, kao što je pokazano u prošlom odeljku. Da je dobro ljubavi prema bližnjem od Gospoda pravednik u pravom smsilu, može se videti iz odlomaka u Reči gde se pominje pravednik i pravednost, kao i biti opravdan; kao kod Mateje: Tada će mu odgovoriti pravednici govoreći: Gospode! kad te vidjesmo gladna, i nahranismo? ili žedna i napojismo? Kad te vidjesmo gosta, i primismo? ili gola, i odjenusmo? Kad te vidjesmo bolesna ili u tamnici, i dođosmo k tebi? I odgovarajući car će im reći: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste (Matt. (25:37-40, 46); [4] Oni se ovde nazivaju pravednicima koji su činili dobra ljubavi prema bližnjemu, koja se [dela [ ovde nabrajaju. A da su dobra ljubavi prema bližnjem Gospod kod njih, otvoreno se kaže, koliko učiniste jednome od moje najmanje braće, učinite meni (br. 4807-4810{ign95} 4954-4959. 5063-5071). Ovi se nazivaju i ovcama, jer ovce označavaju one koji su od Gospoda u dobru ljubavi prema bližnjemu (br. 4169); dok se jarcima koji su na levoj strani, i koji su prokleti, označavaju oni koji su u veri odvojenoj od ljubavi prema bližnjem (br. 4169, 4769). Isto je označeno pravednikom i u drugom odlomku kod Mateje: Izići će anđeli i odljučiće [odvojiće] zle od pravednijeh (Mat. 13:49); a kod Luke: I blago će ti biti što ti oni ne mogu vratiti: nego će ti se vratiti o uskrsnuću pravednih (Luka 14:14).

[5] Iz ovoga se vidi šta je označeno sa pravednik će sijati kao sunce na nebu (Matt. (13:43); naime, da su oni u dobru ljubavi prema Gospodu; jer Gospod je sunce u drugom životu, a ono što je od Gospoda kao sunca, to je dobro ljubavi (br. 1953, 1521, 8487, 8812). Stoga se Gospod naziva suncem pravde (Malahija 4:2).

Kod Danila: Razumni (inteligentni) će sijati ka o svjetlost nebeska, i koji mnoge privedu k pravdi, kao zvijezde vazda i do vojeka (Dan. 12:3); razumni označavaju one koji su u istini i dobru vere; a koji mnoge privedu pravdi označavaju one koji vode ka dobru ljubavi prema bližnjem preko istine i dobra vere; sijaće kao zvezde označava razumeti istinu i mudrost od dobra, stoga biti večno srećni; jer zvezde označavaju poznavanja istine i dobra, od kojih potiče inteligencija i mudrost (br. 2495, 2849, 4697).

[6] Pravednik je ovako opisan kod Davida: Jehova utvrđuje korake pravednika. Bezbožnik uzima i ne vraća, a pravednik poklanja i daje. Pravednik će zaposjesti zemlju. Usta pravednikova smišljaju pravdu, i njegov jezik kazuje istinu. Zakon Božoiji mu je u srcu (Psalam 37;17, 21, 26, 29-31); ove su stvari dobra ljubavi prema bližnjem, koja pripadaju pravedniku. Crkva zna da su ova dobra ljubavi ka bližnjemu Gospodova, a ne čovekova. Pravednik je opisan i kod Jezikilja ?, 21ccc ?; ?).

[7] Iz svega ovoga se može videti šta je označeno pravednikom i pravdom u sledećim odlomcima kod Mateje: Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi (Mat. 5:6). Koji prima proroka u ime proročko, platu proročku primiće; a koji prima pravednika u ime pravedničko, platu pravedničku primiće (Matt. (10:41). jer vam kažem zaista da su mnogi proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, i ne vidješe; i čuti što vi čujete, i ne čuše (Matt. (13:17). Teško vama književnici i fasireji, licemjeri, što zidate grobove prorocima i krasite rake pravednika. Da dođe na vas krv pravedna što je prolivena na zemlju od krvi Abela pravednoga do krvi Zaharije sina Barahijina, kojega ubiste među crkvom i oltarom (Matt. (23:29, 35). proroci označavaju one koji uče (naučavajju, propovedaju) istine i dobra vere, a u apstraktnom smislu, doktrine vere (br. 2534, 7269); dok pravednik označava one koji žive životom ljubavi prema bližnjem, a u apstraktnom smislu, dobro ljubavi prema bližnjem. (Da Abel, koji je nazvan pravednim, označava dobro ljubavi prema bližnjem, vidi br. 342, 474.)

[8] Kod Isaije: Pravednik mre, i niko ne mari; i pobožni se ljudi uzimaju, i niko se ne sjeća da se pred zlo uzima pravednik (Isa. (57:1). I tvoj će narod biti sav pravedan, naslijediće zemlju na vijek; mladica koju sam posadio, djelo ruku kojih, biće na moju slavu (Isa. (60:21). Rosite nebesa, ozgo, i oblaci neka kaplju pravdom; ja Jehova govorim pravdu, javljam što je pravo (Isa. (45:8, 19). pravda označava ono što je od dobra ljubavi; ono što je pravo, označava ono što je od istina vere. Ponovo: Ovako veli Jehova: pazite na sud, i tvorite pravdu, jer će skoro doći spasenje moje, i pravda će se moja objaviti (Isa. (56:1); sudom se označava istina koja pripada veri; a pravdom, dobro koje pripada ljubavi prema bližnjem; stoga se kaže, tvorite pravdu. Da pravda označava dobro ljubavi prema bližnjem od Gospoda, označeno je sa pravda će se moja objaviti.

[9] U mnogim drugim odlomcima pominju sesud i pravda; sudom se označava istina, dok se pravdom označava dobro; kao kod Jeremije: Ovako veli Jehova, činite sud i pravdu, i kome se otima izbavljajte ga iz ruku nasilnikovijeh. Teško onomu koji gradi svoju kuću ne po pravdi, i klijeti svoje ne po pravici. Otac tvoj nije li jeo i pio? kad činjaše sud i pravdu, tada mu bijaše dobro (Jer. 22:3, 13, 15); sud označava one stvari koje pripadaju istini, dok pravda one koje pripadaju dobru.

Kod Jezikilja: A kad rečem bezbožniku: doista ćeš poginuti, a on se obrati od grijeha svojega i stane činiti sud i pravdu. Od svijeh grijeha što je zgriješio, ništa mu se ne će spomenuti. A kad s ezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i učini sud i pravdu, on će živ biti s toga (Jezik. ( ?? 33:16? 33:19): I na drugim mestima (Isa. (56:1; 9:7; 26:7; 33:5; Ps. 36:5, 6; 119:164, 172). kaže se sud i pravda, jer u Reči kad god se govori o istini, govori se i o dobru, zbog nebeskog braka, koji je brak istine i dobra, usvakoj pojedinosti njenoj (br. 683, 793, 801, 2173, 2516, 2712, 4137, 7945, 8339). Pošto pravda pripada dobru, a sud istini, u drugim se odlomcima kaže pravda i istina, kao kod Zah. 8:8; Ps. 15:2; 36:5-6; 85. 10-11.

  
/ 10837に移動