聖書

 

Brojevi 5

勉強

   

1 I reče Gospod Mojsiju govoreći:

2 Zapovedi sinovima Izrailjevim neka isteraju iz logora sve gubave i sve kojima teče seme i sve koji su se oskvrnili o mrtvaca,

3 Bio čovek ili žena, isterajte, iza logora isterajte ih, da ne skvrne logora onima među kojima nastavam.

4 I učiniše tako sinovi Izrailjevi, i isteraše ih iz logora, kako Gospod kaza Mojsiju, tako učiniše sinovi Izrailjevi.

5 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

6 Reci sinovima Izrailjevim: Čovek ili žena kad učini kakav greh ljudski, te zgreši Gospodu, i bude ona duša kriva,

7 Tada neka priznadu greh koji su učinili, i ko je kriv neka vrati celo čim je kriv i nek dometne odozgo peti deo i da onome kome je skrivio.

8 I ako onaj nema nikoga kome bi pripala naknada za štetu, neka se da Gospodu i neka bude svešteniku osim ovna za očišćenje kojim će ga očistiti.

9 Tako i svaki prinos između svih stvari koje posvećuju sinovi Izrailjevi i donose svešteniku, njegov neka bude;

10 I šta god ko posveti, neka je njegovo, i šta god ko da svešteniku, neka je njegovo.

11 Još reče Gospod Mojsiju govoreći:

12 Kaži sinovima Izrailjevim i reci im: Čija bi žena zastranila te bi mu zgrešila,

13 I drugi bi je obležao, a muž njen ne bi znao, nego bi ona zatajila da se oskvrnila, i ne bi bilo svedoka na nju, niti bi se zatekla,

14 A njemu bi došla sumnja ljubavna, te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona bi bila oskvrnjena; ili bi mu došla sumnja ljubavna te bi iz ljubavi sumnjao na svoju ženu, a ona ne bi bila oskvrnjena,

15 Onda neka muž dovede ženu svoju k svešteniku, i neka donese za nju prinos njen, deseti deo efe brašna ječmenog, ali neka ga ne polije uljem i neka ne metne na nj kada, jer je prinos za sumnju ljubavnu, dar za spomen da se spomene greh;

16 I neka je sveštenik privede i postavi pred Gospodom.

17 I neka uzme sveštenik svete vode u sud zemljani; i praha s poda u šatoru neka uzme i uspe u vodu.

18 I postavivši sveštenik ženu pred Gospodom neka joj otkrije glavu i metne joj na ruke dar za spomen koji je dar za sumnju ljubavnu; a sveštenik neka drži u ruci svojoj gorku vodu, koja nosi prokletstvo.

19 I neka sveštenik zakune ženu, i reče joj: Ako nije niko spavao s tobom, i ako nisi zastranila od muža svog na nečistotu, neka ti ne bude ništa od ove vode gorke, koja nosi prokletstvo.

20 Ako li si zastranila od muža svog i oskvrnila se, i kogod drugi osim muža tvog spavao s tobom,

21 Tada sveštenik zaklinjući ženu neka je prokune i reče ženi: Da te Gospod postavi za uklin i za kletvu u narodu tvom učinivši da ti bedro spadne a trbuh oteče.

22 I neka ti ova voda prokleta uđe u creva da ti oteče trbuh i da ti bedro spadne. A žena neka reče: Amin, amin.

23 Tada neka napiše sveštenik te kletve u knjigu, i neka ih spere vodom gorkom.

24 I neka da ženi da se napije gorke vode proklete da uđe u nju voda prokleta i bude gorka.

25 I neka uzme sveštenik iz ruku ženi dar za sumnju ljubavnu, i obrne dar pred Gospodom i prinese ga na oltaru.

26 I neka uzme sveštenik u šaku od dara njenog spomen, i zapali na oltaru, pa onda neka da ženi vodu da popije.

27 A kad joj da vodu da pije, ako se bude oskvrnila i učinila neveru mužu svom, onda će ući voda prokleta u nju i postaće gorka, i trbuh će joj oteći i spasti bedro, i ona će žena postati uklin u narodu svom.

28 Ako li se ne bude oskvrnila žena, nego bude čista, neće joj biti ništa i imaće dece.

29 Ovo je zakon za sumnju ljubavnu, kad žena zastrani od muža svog i oskvrni se;

30 Ili kad kome dođe sumnja ljubavna te posumnja iz ljubavi na ženu svoju i postavi je pred Gospodom i svrši joj sveštenik sve po ovom zakonu.

31 I muž da je prost od greha, ali žena da nosi svoje bezakonje.

   

スウェーデンボルグの著作から

 

Nebeske Tajne#10177

この節の研究

  
/ 10837に移動  
  

10177. 1. Jošte načini oltar kadioni. Da ovo označava reprezentativ milostivog slušanja i primanja od strane Gospoda svih stvari bogoštovanja iz ljubavi i ljubavi prema bližnjem, vidi se iz značenja oltara kadionog , što je reprezentativ onih stvari bogoštovanja koje uzdižu ka Gospodu. Da su ovo one stvari koje su od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, videće se u onome što sledi.

2. Oltar ima slično značenje onome što je na njemu; jer oltar je ono što sadrži, i na njemu su stvari koje su sadržane; a stvar sadržana čini jedno sa stvari koja sadrži, kao sto i hleb koji je na njmu, kao čaša i vino koje je u njoj. Oltar je bio načinjen za tamjan (kad), ne sto, jer je oltar kod Izrailjske nacije bio glavni reprezentativ bogoštovanja, vidi br. 4192, 4541, 8941, 9714.

3. Oltar kadioni predstavljao je slušanje i primanje svih stvari bogoštovanja od ljubavi i ljubavi prema bližnjem, jer je dim i kretanje dima nagore označavalo ono što se uzdiže i što se prima od Gospoda. Ali svetost i pobožnost, koje ne proizlaze iz ljubavi, doista se čuju, ali se ne primaju, jer je to licemerna svetost i pobožnost, jer je samo spoljašnja bez unutrašnjeg; a sveto spoljašnje bez unutrašnjeg prolazi kroz, ali ne dalje od prvoga praga neba, i tamo se rasipa; ali sveto spoljašnje s unutrašnjim, prodire u samo nebo, već prema prirodi unutrašnjeg, stoga do Gospoda. Jer sveto spoljašnje bez unutrašnjeg je stvar izgovaranja i pokreta; dok sveto spoljašnje od unutrašnjeg potiče od srca; o prethodnom i potonjem vidi što je pokazano u br. 8252-8257.

6. U šatoru ispred zavesa, bio je sto, na kome su bili hlebovi lica. Bio je i sve'njak sa žišcima, a bio je i oltar kadioni. Hleblom lica bila je predstavljena ljubav ka Gospodu; žišcima na svećnjaku, ljubav prema bližnjem i vera; a tamjanom na oltaru, bogoštovanje; ovaj (tamjan) se palio svakoga jutra i svake večeri kada su se postavljali žišci.

Stoga je očito da je paljenje tamjana predstavljalo bogoštovanje Gospoda od ljubavi i ljubavi prema bližnjem; a samim šatorom, u kojemu se izvodilo, bilo je predstavljeno nebo, gde je svo bogoštovanje ovoga karaktera.

Da hleb predstavlja nebesko dobro, koje je dobro ljubavi od Gospoda, može se videti u br. 9545; da svećnjak predstavlja duhovno dobro, koje je dobro ljubavi prema bližnjem i dobro vere, u br. 9548-9561; a šator je predstavljao nebo, 9457, 9481, 9485, 9784, 9963.

7. Kad se pomene bogoštovanje, misli se na sveto stanje koje se postiže molitvama, divljenjem, ispovedanjima, i sličnim pobožnostima, koje proizlaze iz unutrašnjih stanja ljubavi i ljubavi prema bližnjem. Da te stvari sačinjavaju bogoštovanje, označeno paljenjem tamjana, jasno je iz sledećih odlomaka, Izlivam pred njim moljenje svoje, i tugu svoju pred njim kazujem (Psalam 141:2). I u Otkrovenju, Četiri životinje padoše pred jagnjetom i četiri starešine padoše pred jagnjetom, imajući svaki gusle, i zlatne čaše pune tamjana, koje su molitve svetih (Otkr. 5:8). Ponovo, Drugi anđeo stade pred oltarom, i imaše kadionicu zlatnu; i beše mu dano mnogo tamjana da molitvama svih svetih. I dim od kađenja u molitvama svetih iziđe iz ruke njegove pred Boga (Otkr. 8:3, 4).

8. Pošto je tamjan označavao bogoštovanje i njegovo uzdizanje, to jest, slušanje i primanje od Gospoda, stoga je Mojsije zapovedio da se uzme kadionica sa tamjanom, i pali pred Jehovom, da bi znali koga će Jehova izabrati da ga čuje (Brojevi XVI, i sledeći stihovi); i kada su ljudi mrmljali , Aron je jurnuo među skupštinu sa tamjanom, kad je počeo pomor, i tako ga zaustavio (Brojevi 16:44-49). I kod Malahija, jer od istoka sunčanoga do zapada veliko će biti ime moje među narodima, i na svakom će se mestu prinositi kad imenu mojemu i čist dar Malahija 1:11. I kod Mojsija,

I sinovi Levijevi učiće Jakova uredbama i Izrailja zakonu, stavljaće tamjan u nozdrve tvoje, i prinos na oltar tvoj (Zak. Ponov. (33:10). Kaže se, stavljaće tamjan u nozdrve, jer se nozdrvama označava opažanje, br. 4624-4634; ovde se dodaje prinos, jer i njime je označeno dobro ljubavi.

9. Ali u obrnuom smislu, paljenjem tamjana, označava se bogoštovanje od obrnutih ljubavi, jer su ovo ljubavi pema sebi i svetu, kao paljenje tamjana drugim bogovima (Jer. 1:16; 16:3, 5); paljenjem tamjana likovima (idolima) (Jezikilj ?; ?); i kaditi (paliti tamjan) Valima (Osija 2:13).

10. Pošto paljenje tamjana označava stvari koje uzdižu i koje Božansko prima, to se isto tako može primeniti i na Neznabošce u njihovim religijskim obredima. Dobro je poznato u istoriji da su Rimljani i druge nacije koristile tamjan, kadionice, i posude sa tamjanom. Religijski obredi ove vrste potiču od Drevne Crkve, koja je bila proširena u nekoliko oblasti Azije – u Siriji, Arabiji, Babilonu, Egiptu, i Hananu. Ta je Crkva bila reprezentativna Crkva, čije su spoljašnje stvari predstavljale unutrašnje, koje su nebeske i duhovne. Mnogi su religijski obredi, uključujući paljenje tamjana, prešli od te Crkve okolnim nacijama do Grčke i Italije. Jedan od tih obreda bila je da čedne device, nazvane vestalke, bdiju nad svetom vatrom.

11. Tamjan koji se palio u Drevnoj Crkvi, a otuda i u Izrailjskoj Crkvi, pripremao se od mirisavih sastojaka – stakte, oniha, galbanuma, i tamjana, jer miris označava opažanje, a miomiris zahvalno opažanje, vidi br. 925, 1514, 1517-1519, 4748, 10054. A tamjan je posebno označavao istinu vere, pa stoga kada se tamjan pomene u Reči, tada se pominje i ulje, hleb, i prinosi, ili zlato, kojima se označava dobro ljubavi, kao kod Isaije,

Svi iz Sabe doći će, zlato i kad doneće, i slavu Jehovinu javljaće (Isaija 60:6. Tako isto i oni koji su dolazili od Istoka, o kojima je napisano kod Mateje, i dođoše mudraci s istoka, tražeći Gospoda koji se rodi u to vreme, i otvoriši svoja blaga, darovaše ga zlatom, tamjanom, i miomirisom Mateju 2:1, 2, 11).

Da su se oni koji su dolazili s Istoka u Reči nazivali sinovima istoka, je stoga što označavaju one koji su bili u poznanjima dobra i istine, što se može videti u br. 3249, 3762; slično Saba, br. 1171, 3240; da zlato označava dobro ljubavi, može se videti u onome što je navedeno, br. 9874, i br. 9881.

12. I kod Jeremije,

I donosiće žrtve paljenice i prinose s darom i kadom Jeremija 17:26. ; a darovima se označavalo dobro ljubavi, vidi br. 9992, 10137. Otuda je očito da tamjan u Reči označava istinu vere; jer u Reči, gde se govori o dobru, govori se i o istini, zbog nebeskog braka, koji je između dobra i istine u svemu što je tamo; vidi navedeno, br. 9263, 9314. To je bio razlog da su se ulje i tamjan postavljali kao ponude za greh (Levitska 2:1, 2, 15), ali ne i prinos za greh (Levitska 5:11); a ni prinos za sumnju ljubavnu (ljubomoru) (Brojevi 5:15). Ulje i tamjan se nisu postavljali za ove, jer su bili namenjeni iskupkljenju od zala; jer sve dok se čovek iskupljuje, ne može da prima dobro ljubavi i istinu vere, jer im se zla protive; drugačije je posle iskupljivanja ili uklanjanja zala.

13. Pošto se dobro ljubavi ne može dati bez istine vere – jer dobro čini istinu, i ono je onakvo kakvim ga istina oblikuje – stoga se na svaku ponudu stavljao tamjan; kao i na hleb lica, na stolu u šatoru od sasatnka (Levitska 24:7). Jer hleb označava dobro ljubavi, br. 3478, 3813, 10040, 10137).

  
/ 10837に移動  
  

スウェーデンボルグの著作から

 

Nebeske Tajne#3240

この節の研究

  
/ 10837に移動  
  

3240. A Jeksan rodi Sabu i Dadana, označava ogranke od prve podele. Ovo je jasno iz reprezentacije Joksana, i njegovih sinova Sabe i Dadan, o kojima će biti reči ubrzo. Kako se u ovom odlomku pojavljuju samo imena, a imenima su označena stanja i podele Gospodove duhovne Crkve, mora se kazati kakav je slučaj s ovim stanjima i ograncima. Nebeska Crkva razlikuje se od duhovne Crkve u ovome, da su oni koji su u nebeskoj Crkvi, i koji se nazivaju nebeskim, da su u ljubavi, naime, u dobru i istini (od dobra), dok su oni koji su u duhovnoj Crkvi, i koji se nazivaju duhovnima, u veri, naime, u njenom dobru i istini. Dobro koje uživaju nebeski je dobro ljubavi ka Gospodu, a istina u kojoj su, je ta ljubav prema bližnjemu; dok je dobro koje uživaju duhovni, to je ljubav ka bližnjemu, a istina je nauk o ljubavi ka bližnjemu. Iz ovoga je jasno da Gospodovo duhovno carstvo ima svoje dobro i istinu, ali sa mnogo razlike. Treda dalje da se zna, da se oni koji su u svakom od ovih carstava, razlikuju međusobno po dobru i istini, jer ima onih koji su više u dobru, i onihkoji su više u istini. Iz toga dolazi do ogranaka istine. Ogranci dobra u Gospodovom duhovnom carsvu su ono što je predstavljeno sinovima Joksanovim, o kojim se govori u ovome stihu, dok su ogranci istine u istom carstvu ono što je predstavlejno sinovima Medijanovim, o kojim se govori u sledećem stihu. Sada, pošto postije dve klase duhovnih ljudi, naime, onih koji su više u dobru, i onih koji su više u istini, oni imaju dve vrste nauka (doktrine), naime, nauk ljubavi ka bližnjemu i nauk vere. Nauk ljubavi ka bližnjemu je za one koji su u dobru vere, a koji su ovde označeni sinovima Joksanovim, dok su oni koji su u istini vere, označeni sinovima Medijanovim. Sava i Dadan su oni koji sačinjavaju prvu klasu, to jest, sačinjavaju one koji su u Gospodovom duhovnom carstvu, oji su u dobru vere i koji imaju nauk o ljubavi ka bližnjemu. Otuda to, da da Sabom i Dadanom označavaju poznavanja nebeskih stvari ili, što je isto, označavaju se oni koji su u poznavanjima nebeskih stavri, to jest, koji su u nauku ljubavi ka bližnjem; jer su stvari nauka poznavanja, dok Nebesko, koje pripda duhovnom čoveku, dolazi od ljubavi ka bližnjemu. Da je ovo označeno Sabom i Dadanom, bilo je pokazano u br. 117, 1168, 1171, 1172; ali Sava i Dadan su tu unuci Hamovi, i nazivaju se sinovima Rame. Međuim, treba znati a nisu nikada postojal osove kao Ham, Jafet, i Sem, nego da su se oni u Crkvi, koja se nazivala Noje, razlikovali po dobrima i istinama u tri klase, koje su se tako nazivale (vidi br. 736, 1062, 1065, 1140, 1141, 1162, i na mnogim drugim mestima); pa ipak, bilo je naroda koji su se tako nazivali, ali koji su poticali od drugih, na primer, Sava i Dadan, koji su, kaošto se vidi, potekli od Joksana sina Avrama i Ceture. A Sava označava one koji su u poznavanjima nebeskih stvari, pa stoga i u dobru vere, što je jasno iz odeljaka koji bili navedeini u br. 117, 1171; i da je Dadan imao slično značenja, jasno je iz odlomaka koji su navedeni u br. 1172; ai iz sledećih.

Kod Isaije: Proroštvo (breme) Arapskoj. Po šumama u Arapskoj noćivaćete, putnici Dadanski! Ovako veli Jehova nad vojskama: idi k onome rizničaru, u Sobni, upravitelju dvroskom. Iznsite vode pred žedne, vi koji živite u zemlji Temi. Jer ćete bježati od mača, od mača gologa, i luka zapetoga (Isaija 21:13-15. Ovde, prenoćiti u šumi označava biti opustošen u pogledu dobra, jer Arabija označava one koji su u nebeskim stvarima, to jest, koji su u dobrima vere, a provesti noć tamo u šumi, označava ne biti više u dobrima, pa stoga označava pustošenje, što je isto tako opisano i bežanjem pred mačem, isukanim (golim) mačem. Nebeske stvari, to jest, dobra vere ili, što je isto, dela ljubavi ka bližnjemu, u kojima su, označena su izošenjem vode pre žedne, i sretatnjem s hljebom onoj koji beže.

Kod Jeremije: I uzeh čašu iz ruke Jehovi, i napojih sve te narode, ka kojima me posla Jehova; Jerusalim i gradove Judine i careve njegove i knezove njegove, da budupustoš i čudo i podsmijeh i uklin kao što je danas. I sve carevi Tirske i sve careve Sidonske i Dadama i Temu i Buza, i sve se s kraja strigu. I se careve Zambrijske i sve careve Elamske, i sve careve MedanskeI sve careve sjeverne (Jeremija 25:17-19, 22, 23, 25, 26). I ovde se govori o pustošenju duhovne Crkve, čije se razne klase ovde spominj edom, a koje su označene Jerusalimom, gradovima Judinim, Egiptom, Tirom, Sidonom, Dadanom, Temom, Buzom, Zimzimom, Elamom i Medijom.

Kod Jezikilja: Saba u Dadan i trgovci tarsijski i svi lavići njegovi kazaće ti: jesi li došao daplijeniš plijen? Jesi li skupioljudsvo svoje da grabiš grabež?da odneseš srebro i zlato, da uzmeš stoku i trg, a naplijeniš mnogo plijena? Govoreći o Gogu kojim je označeno spoljašnje bogoštovanje, koje je idolopokloničko (vidi br. 1151). Saba i Dadan stoje za unutrašnje stvari bogoštovanja, naime, za dobra vere. Srebro, zlato, stoka, trgovina, i plen, koji su Gog, koji prestavlja spoljašnje bogoštovanje bez unutrašnjeg, a koji želi da otme ili odvoji poznavanja dobra i istine, za koja se Saba i Dadan bore, i koja oni brane, pa se stoga nazivaju lavićima. U užem smislu, Saba označava one koji su u poznanjima dobra, a Dadan, one koji su u poznavanjima istine od dobra.

  
/ 10837に移動