746. Jer se zbaci opadač braće naše, označava kada su bili odvojeni od neba i osuđeni na pakao oni, koji su napadali život vere, što jemilosrđe. Ovo je vidljivo iz značenja "zbacivanja", kao da su, što se tiče zmaja, oni, koji su predstavljeni "zmajem", odvojeni od neba i osuđeni na pakao (o tome u prethodnom tekstu, br. 739, 742 ); takođe od značenja "opadača braće naše", kao onih, koji su napadali život vere, koji je milosrđe, jer "opadač" označava onoga koji napada, osuđuje i prekoreva, jer on koji optužuje i napada, osuđuje i prigovara. Štaviše, isti izraz na izvornom jeziku znači neprijatelj i onaj koji muči; a ono što je nepojmljivo, je da oni, koji su "zmajevi", iako ne vode računa o životu, oni, ipak, u duhovnom svetu, optužuju vernike za zlo neznanja, jer istražuju njihov život, radi optuživanja i osuđivanja, a odatle se nazivaju tužiocima.

[2] A "braća", koju optužuju, znače sve koji su na nebesima, kao i sve na zemlji. koji su u dobru milosrđa; takvi se nazivaju "braćom", jer svi imaju jednog Oca, naime, Gospoda, a oni, koji su u dobru ljubavi prema Gospodu i u dobru milosrđa prema bližnjem, njegovi su sinovi i nazivaju se "sinovi Božji, "sinovi carstva" i "našljednici". Sledi, dakle, da su oni sinovi jednoga Oca, dakle - da su braća. Štaviše, to je primarna zapovest Gospoda, Oca, da međusobno ljube jedan drugoga. Posledično je ljubav ta, iz koje bratstvo proističe; a ljubav je takođe duhovna veza. Iz toga je proisteklo da su se, u drevnom narodu, u crkvama čija je suština bila u milosrđu, svi međusobno zvali braćom, a tako je bilo i u našoj hrićanskoj crkvi na početku. Zato "brat", u duhovnom smislu, označava ljubav. Da su, ranije, svi, koji su bili iz jedne crkve bili nazivani braćom, i da Gospod poziva onu braću koja su u ljubavi prema Njemu, i u milosrđu prema bližnjem, može se videti iz mnogih odlomaka iz Reči. A kako bi se ono, što je predstavljao izraz "brat", moglo biti jasno vidljivo, biće ilustrovano iz Reči.

[3] 1. Da su svi koji su bili iz Izraelske Crkve sebe nazvali "braćom", može se videti iz sledećih odlomaka. U Isaiji: I svu će braću vašu iz svijeh naroda dovesti Gospodu na dar na konjima i na kolima i na nosilima i na mazgama i na kamilama ka svetoj gori mojoj u Jerusalim, veli Gospod, kao što prinose sinovi Izrailjevi dar u čistu sudu u dom Gospodnji. (Isa. 66:20). U Jeremiji: Da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, Jevrejina i Jevrejku, da ni u koga ne bude rob Judejac brat njegov. (Jer. 34:9). U Jezekilju: I poznaće da sam ja Gospod kad ih rasijem po narodima i razaspem po zemljama. (Jezek. 11:15). U Miheju: Zato će ih ostaviti dokle ne rodi ona koja će roditi; tada će se ostatak braće njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. (Mh. 5:3). U Mojsiju: I kad Mojsije bijaše velik, izide k braći svojoj, i gledaše nevolju njihovu. I vidje gdje nekakav Misirac bije čovjeka Jevrejina između braće njegove. (Izl. 2:11). I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svojemu, i reče mu: pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li jošte u životu. I reče Jotor Mojsiju: idi s mirom. (Izl. 4:18). Ako osiromaši brat tvoj i proda nešto od baštine svoje, a poslije dođe ko od roda njegova najbliži njemu da otkupi, neka otkupi što brat njegov prodade. Ako osiromaši brat tvoj i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvati ga, i kao stranac i došljak neka poživi uz tebe. Ako li se obogati došljak ili gost koji živi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se proda došljaku, koji živi s tobom, ili kome god od tuđega roda, (Lev. 25:25, 35, 47). Oni će postati vaši i sinova vaših nakon vas, i biće vam dostojanje, da vam svaku službu vrše do vijeka; ali nad braćom svojom, sinovima Izrailjevim, niko nad bratom svojim da ne gospodari žestoko. (Lev. 25:46). I svađaše se narod s Mojsijem, i govorahu: kamo da smo pomrli kad pomriješe braća naša pred Gospodom! (Broj. 20:3). I gle, jedan između sinova Izrailjevijeh dođe i dovede k braći svojoj jednu Madijanku na oči Mojsiju i na oči svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka. (Broj. 25:6). Jer neće biti bez siromaha u zemlji; zato ti zapovijedam i kažem: otvaraj ruku svoju bratu svojemu, nevoljniku i siromahu svojemu u zemlji svojoj. Ako ti se proda brat tvoj Jevrejin ili Jevrejka, neka ti služi šest godina, a sedme godine otpusti ga od sebe slobodna. (Pon. Zak. 15:11, 12). Ko se nađe da je ukrao čovjeka između braće svoje, sinova Izrailjevih, i trgovao njim i prodao ga, neka pogine onaj kradljivac; i tako izvadi zlo iz sebe. (Pon. Zak. 24:7). Do četrdeset udaraca neka zapovjedi da mu udare ² , ne više, da se ne bi poništio brat tvoj u tvojim očima, kad bi mu se udarilo više udaraca. (Pon. Zak. 25:3; i drugde). Iz toga se vidi da su svi sinovi Izraelovi bili međusobno nazvani braćom; glavni razlog njihovog nazivabnja braćom bio je da su svi bili potomci Jakova, koji beše njihov zajednički otac; ali, dodatni razlog bio je taj, da "brat" označava dobro ljubavi, a budući da je ovo dobro suština crkve, ono sve duhovno povezuje. Drugi je razlog da "Izrael" u najvišem smislu označava Gospoda, a odatle "sinovi Izraelovi" označavaju crkvu.

[4] 2. Takođe su sebe nazivali "čovjekom i bratom", isto tako "drugom i bratom", kao u odlomcima koji slede. U Isaiji: Od gnjeva Gospoda nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti kao hrana ognju, niko neće požaliti brata svojega. I zgrabiće s desne strane, pa će opet biti gladan, i ješće s lijeve strane, pa se opet neće nasititi; svaki će jesti meso od mišice svoje, Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica će se složiti na Judu. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. (Isa. 9:19-21). "Čovjek i brat" označavaju istinu i dobro, a, u suprotnom smislu, označavaju neistinu i zlo, stoga se kaže "svaki će jesti meso od mišice svoje, Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, " jer "Manasija" označava voljno dobro, dok izraz "Efrem" predstavlja intelektualnu istinu spoljašnje crkve, a, u suprotnom smislu, zla i neistine. (A to se može videti objašnjeno u prethodnom tekstu, br. 386, 440, 600, 617.)

[5] Na istom mestu: I razdražiću Misirce jedne na druge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, grad na grad, carstvo na carstvo. (Isa. 19:2). "Misir" ovde označava prirodnog čoveka odvojenog od duhovnog; a budući da on nije u svetlu istine, neprestano se bori između dobra i zla, istine i neistine, a ta se borba označava izrazom "I razdražiću Misirce jedne na druge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, " "brat i prijatelj" označava dobro odakle je istina, kao i istinu od dobra, a, u suprotnom smislu, zlo iz koga su obmane, i obmane od od zla; stoga se dodaje: "grad na grad, carstvo na carstvo;" "grad" označava doktrinu, a "carstvo" označava crkvu iz doktrine, koja će se boriti na isti način.

[6] U istom: Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: budi hrabar. (Isa. 41:6). Izraz "brat i prijatelj" ovde ima slično značenje kao u prethodnom odlomku. U Jeremiji: Čuvajte se svaki prijatelja svojega i nijednome bratu ne vjerujte; jer svaki brat radi da potkine drugoga, i svaki prijatelj ide te opada. (Jer. 9:4). U istom: I razbiću ih jednoga o drugoga, i oceve i sinove, veli Gospod; neću požaliti ni poštedjeti niti se smilovati, da ih ne potrem. (Jer. 13:14). U istom: Nego ovako govorite svaki bližnjemu svojemu i svaki bratu svojemu: šta odgovori Gospod? i: šta reče Gospod? (Jer. 23:35) U istom: Da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, Jevrejina i Jevrejku, da ni u koga ne bude rob Judejac brat njegov. Zato ovako veli Gospod: vi ne poslušaste mene da proglasite slobodu svaki bratu svojemu i bližnjemu svojemu; evo, ja proglašujem slobodu suprot vama, govori Gospod, maču, pomoru i gladi, i predaću vas da se potucate po svijem carstvima zemaljskim. (Jer. 34:9, 17). U Jezekilju: I dozvaću na nj mač po svijem gorama svojim, govori Gospod Gospod: mač će se svakoga obratiti na brata njegova. (Jezek. 38:21). U Joilu: I jedan drugoga neće tiskati, svaki će ići svojim putem, i na mačeve navirući neće se raniti. (Joilo 2:8). U Miheju: Nesta pobožnoga sa zemlje i nema pravoga među ljudima, svi vrebaju krv, svaki lovi brata svojega mrežom. (Mih. 7:2). U Zahariji: Ovako govori Gospod nad vojskama: sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom. (Zah. 7:9). U Malahiji: Nije li nam svjema jedan otac? nije li nas jedan Bog stvorio? zašto nevjeru činimo jedan drugome skvrneći zavjet otaca svojih? (Mal. 2:10) U Mojsiju: I Mojsije pruži ruku svoju k nebu, i posta gusta tama po svoj zemlji Misirskoj za tri dana. Ne viđahu ³ jedan drugoga, i niko se ne mače s mjesta gdje bješe za tri dana; ali se kod svijeh sinova Izrailjevijeh vidjelo po stanovima njihovijem. (Izl. 10:22, 23). U istom: Svake sedme godine opraštaj. A opraštanje da biva ovako: kome je ko dužan što, neka oprosti što bi mogao tražiti od bližnjega svojega; neka ne traži od bližnjega svojega i od brata svojega, jer je opraštanje Gospodnje oglašeno. (Pon. Zak. 15:1, 2); i drugde. U najpreciznijem smislu, "čovjek" znači: svako, dok "brat" znači: pojedinac iz istog plemena, jer je u krvnom odnosu. Izraz "i prijatelj" označava pojedinca iz drugog plemena, jer se sa njim čovek povezuje samo na osnovu istih sklonosti; ali, u duhovnom smislu, "čovjek" označava svakoga ko je u istinama, a zatim i sve, koji su u neistinama; "brat" označava svakoga, ko je u dobru milostđa, a, u apstraktnom smislu, dobro u svojoj esenciji, dok izraz "prijatelj" predstavlja onoga, ko je istini od tog dobra, a u apstraktnom smislu, samu istinu; a, u suprotnom smislu, označava zlo suprotno dobru milosrđa, kao i obmanu suprotnu istini iz tog dobra. Oba izraza, "brat" i "prijatelj", koriste se zato ⁴ što postoje dve stvari koje čine crkvu, a to su: milosrđe i vera, baš kao što postoje dve stvari koje čine život čoveka, što su: volja i razumevanje; tako da postoje dva dela koji delaju kao jedan, poput: dva oka, dva uha, dve nozdrve, dve ruke, dve noge, dva plćna krila, dve komore srca, dve hemisfere mozga i tako dalje, od kojih se jedan deo odnosi na dobro, od koje je istina, a drugi deo na istinu od dobra. Zato se kaže "brat i drug", i zato "brat" označava dobro, a "prijatelj" njegovu istinu.

[7] 3. Gospod naziva "braćom" one pripadnike iz Njegove, koji su u dobru ljubavi, kao što se može videti iz odlomaka koji slede. U Jevanđeljima: I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati. (Mat. 12:49, 50; Marko 3:33-35). "Učenici", na koje je Gospod pružio ruku, označavaju sve, koji su od Njegove crkve; "Njegova braća" označavaju one, koji su u dobru ljubavi od Njega, izraz "sestre" označava one, koji su u istinama iz tog dobra, dok izraz "majka" označava crkvu, koja se sastoji od njih.

[8] U Mateju: Tada reče im Isus: ne bojte se; idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju; i tamo će me vidjeti. (Mat. 28:10). Ovdje, takođe, "braća" znače učenike, po kojima su označeni svi oni iz crkve, koji su u dobru ljubavi. U Jovanu: Reče joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. (Jovan 20:17). Učenici se ovde ponovno nazivaju "braćom" jer "učenici", isto kao i "braća", označavaju sve one iz Njegove crkve, koji su u dobru ljubavi.

[9] U Mateju: I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. (Mat. 25:40). Očito je, iz onoga što prethodi, da su oni, koje Gospod ovde naziva "braćom", ljudi, koji su činili dobra dela ljubavi; ali neka bude poznato da, iako je Gospod njihov Otac, On ih još uvek naziva "braćom"; On je njihov Otac iz Božanske ljubavi, ali im je i brat, iz Božanskog koji proizlazi iz Njega. To je zato što su svi na nebesima primaoci Božanskog, koji proizlazi iz Njega; a Božansko koje proizlazi iz Gospoda, a oni ga primaju, jeste Gospod - na nebu, i u Crkvi; ono nije ni od anđela, ni od čoveka, nego je u njemu, a, samim tim, i u njima - Gospod; time je u njima i dobro milosrđa, što je Gospodnje, On, takođe, u sličnom maniru, anđele i ljude naziva braćom, jer su prijemnici tog dobra. Jednom rečju, Božansko proističuće, koje je Božansko od Gospoda na nebesima, jeste Božansko, koje je rođeno od Gospoda na nebu; od tog Božanskog, dakle, anđeli koji ga primaju, nazivaju se "sinovi Božji". Kako su oni braća zbog toga što poseduju primljeno Božansko u sebi, Gospod u njima je Onaj, koji kaže "brat", jer, kada anđeli govore od dobra milosrđa, oni ne govore od sebe, nego od Gospoda. Upravo je ovo razlog, zbog koga Gospod kaže: "zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. " Dakle, u duhovnom smislu, braća Gospodnja su dobra milosrđa, koja su nabrojana u stihovima koji su prethodili, i koje ih Gospod naziva "braćom" zbog razloga koji su upravo izloženi. Štaviše, "Car", koji ih zove braćom, označava Božansko proističuće, koje se, u jednoj reči, naziva Božanskom istinom, ili Božanskim duhovnim, koji je u svojoj suštini dobro milosrđa.

[10] Stoga treba imati na umu da ih Gospod nije nazvao "braćom" jer je bio čovek poput njih, prema mišljenju koje je opšte prihvaćeno u hrišćanskom svetu; i zbog toga nije dopušteno da bilo ko zove Gospoda "bratom, " jer je On Bog čak i u odnosu na Ljudsko, a Bog nije brat, nego Otac. U crkvama na zemlji Gospod se naziva bratom, jer je ideja o Njegovom Ljudskom, koju su stvorili, jednaka njihovoj ideji ljudskog, koja se odnosi na bilo kog običnog čoveka, a ipak je Gospodnje Ljudsko - Božansko.

[11] Budući da su "carevi" ranije predstavljali Gospoda u odnosu na Božansku istinu a, kako je Božanska istina, koju su anđeli primili u Gospodnjem duhovnom carstvu, jednaka Božanskom duhovnom dobru, a kako je duhovno dobro jednako dobru milosrđa, sledi da su su carevi, koji su bili imenovani nad sinovima Izraelovim, zvali svoje podanike "braćom", iako, s druge strane, podanicima nije dopušteno zvati cara "bratom", a još manje bi Gospoda trebalo tako zvati, Njega, koji je kralj kraljeva i Gospodar gospodara, Tako je u Davidu rečeno: Kazujem ime tvoje braći; usred skupštine hvaliću te. (Ps. 22:22). U istom: Tuđin postadoh braći svojoj, i neznan sinovima matere svoje. (Ps. 69:8). U istom: Radi braće svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti! (Ps. 122:8). David je to rekao kao da se na njega odnosi, međutim, u reprezentativnom duhovnom smislu, David ovde znači Gospoda. U Mojsiju: Samo onoga postavi sebi za cara, kojega izabere Gospod Bog tvoj; između braće svoje postavi cara ⁵ sebi; a nemoj postaviti nad sobom čovjeka tuđina, koji nije brat tvoj. Da se ne bi podiglo srce njegovo iznad braće njegove, i da ne bi otstupilo od ove zapovijesti ni nadesno ni nalijevo, da bi dugo carovao on i sinovi njegovi u Izrailju. (Pon. Zak. 17:15, 20). Izraz "braća, " od kojih bi kralj, izabran među njima, mogao biti postavljen da vlada nad njima, označava sve koji su iz crkve, jer to je rečeno, "a nemoj postaviti nad sobom čovjeka tuđina;" izrazi "čovjeka tuđina" i "stranac" označavaju nekoga ko nije iz crkve.

[12] U istom: Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim. (Pon. Zak. 18:15, 18). Ovo je proročanstvo koje se odnosi na Gospoda, na koga se misli pod "prorokom", koga će Jehova Bog podići od njegove braće. Oni se nazivaju "braća njegova", to jest Mojsijeva, jer "Mojsije" znači, u reprezentativnom smislu Gospoda u odnosu na Reč, a izraz "prorok" znači onoga koji uči Reč; tako se i Reč, kao i nauka iz Reči označavaju "prorokom", zato se govori: "kao što sam ja". (Da je "Mojsije" predstavljao Gospoda u odnosu na zakon, pa tako i u odnosu na Reč, može se videti u "Nebeskim tajnama", br. 4859 na kraju, 5922, 6723, 6752, 6771, 6827, 7010, 7014, 7089, 7382, 9372, 10234.)

[13] 4. Da su svi oni, koji Ga priznaju i koji su u dobru milosrđa od Njega, nazvani "braćom" od Gospoda, proističe iz činjenice da je Gospod Otac svih, i Učitelj svih, i od njega, kao Oca, potiče svako dobro milosrđa, a od njega, kao Učitelja, jeste svaka istina tog dobra. Zato Gospod govori u Mateju: A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. (Mat. 23:8, 9). Iz toga je jasno vidljivo da se Gospodnje reči moraju razumeti duhovno; na osnovu čega se učitelj ne može zvati učiteljem? Ili kako je neko prirodni otac, a ipak ne može biti otac? Videćemo u tekstu koji sledi. Izraz "ravi" označava dobro, a "jedan otac koji je na nebesima" označava Božansko dobro, a, kako izrazi "učitelj" i "ravi" označavaju istinu, dok izraz "jedan ravi Hristos" predstavlja Božansku istinu, pa, usled duhovnog značenja svih stvari iz Reči, kaže se: "A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća. I ocem ne zovite nikoga na zemlji", gde se "otac" i "ravi" razmatraju u duhovnom, a ne u prirodnom smislu. U prirodnom smislu, ljudi se mogu nazvati učiteljima i očevima, ali, reprezentativno, učitelji na svetu poučavaju istine, ali od Gospoda, ne od sebe, a očevi na svetu su dobri i vode svoju decu ka dobru, ali od Gospoda, a ne od sebe. Iz toga sledi da, iako su nazivani učiteljima i očevima, oni još uvek nisu učitelji i očevi, već je jedino Gospod - Učitelj i Otac. "Zvati" i "zvati po imenu" označava u Reči - prepoznavanje nečijih osobina. Stoga što su svi, koji su na nebu i u Crkvi, učenici i sinovi Gospodnji, koji je njihov Učitelj i Otac njihov, Gospod kaže: "vi ste svi braća;" jer Gospod zove sve na nebesima i u crkvi izrazom "sinovi i našljednici", usled njihove povezanosti putem ljubavi od Njega, a time i međusobne ljubavi, koja je milosrđe; Usled toga, od Gospoda dolazi da su svi oni braća. Na taj način treba shvatiti uobičajeno kazivanje da su svi braća u Gospodu.

[14] Iz toga je takođe jasno na koga Gospod misli pod "braćom", to jest, on misli na one, koji ga priznaju i koji su u dobru milosrđa od Njega, a time i na one, koji su od Njegove crkve. Na takve ljude Gospod misli pod "braćom" u odlomcima koji slede. U Luki: A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju. (Luka 22:32). Pojam "braća" ovde ne znači Jevreje, već znači sve one, koji priznaju Gospoda i u dobru su milosrđa i vere, dakle, sve, koji su primili Jevanđelje preko Petra, i Jevreji, a podjednako i pagani, jer pojam "Petar" u Reč Jevanđelja znači istinu od dobra, pa tako i veru od milosrđa; ali ovde izraz "Petar" znači veru odvojenu od milosrđa, jer je u prethodnom tekstu o njemu rečeno: Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu. A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju. (Luka 22:31-32); a potom mu je rečeno: A on reče: kažem ti, Petre! danas neće zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ. (Luka 22:34). Takva je vera bez ljubavi. Ali izraz "Petar se obratio" označava istinu od dobra, koja je od Gospoda, ili vere od milosrđa, koja je od Gospoda; stoga se kaže, " i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju."

[15] U Mateju: Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? (Mat. 18:21) U istom: Tako će i otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh. (Mat. 18:35). U istom: Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega. (Mat. 18:15). Ovde "brat" uopšteno znači bližnjeg, dakle svakog čoveka; ali, posebno, to znači onoga, koji je u dobru ljubavi i odatle u veri od Gospoda, ko god on bio; jer ti se odlomci bave dobrom milosrđa, budući da - oprostiti onome, ko zgreši protiv vas - predstavlja milosrđe; takođe je rečeno, "ako te posluša, dobio si brata svojega", što znači, ako prizna svoje prestupe i obrati se.

[16] U istom: A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš? Ili, kako možeš reći bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. (Mat. 7:3-5). I ovde se, budući da se bavimo milosrđem, upotrebljava pojam "brat", jer izraz "vađenje truna iz oka brata svojega" označava deljenje lekcija povodom obmana i zla, kao i povodom reformisanja. Gospod je rekao: "trun iz oka brata tvojega" i "balvan iz vlastitog oka", zbog duhovnog smisla koji postoji u svakoj pojedinosti onoga, što je Gospod rekao; jer, bez takvog smisla, kakve bi, uopšte, posledice mogle da uslede iz gledanja u trun u oku drugog, a ne uzimanja u obzir balvana u vlastitom oku, ili – iz vađenja balvana iz vlastitog oka pre, nego što se izvadi trun iz tuđeg oka? "Trun" označava blagu lažljivost zla, a "balvan" - veliku lažljivost zla, dok izraz "oko" označava razumevanje i veru. "Trun" i "balvan" označavaju lažljivost zla, jer "drvo" označava dobro; a time "balvan" označava istinu dobra, a, u suprotnom smislu, lažljivost zla, dok "oko" označava razumevanje i veru. To pokazuje šta je označeno "viđenjem truna i balvana", i "vađenjem iz oka". (Da "drvo" označava dobro, a, u suprotnom smislu, zlo, može se videti u "Nebeskim tajnama", br. 643, 3720, 4943, 8354, 8740, a da "oko" označava razumevanje, a takođe i veru. Osim toga, u nekim se odlomcima spominje "balvan" i označava obmanu od zla (kao što je u Post. 19:8, 2 Car. 6:2, 5, 6, Avak. 2:11, Pjes. 1:17).

[17] Na istom mestu: Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome. Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko. Čuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom. Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, Ostavi ondje dar svoj ⁶ pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dođi i prinesi dar svoj. (Mat. 5:19-24). Celo ovo poglavlje tretira unutarnji život čoveka, koji je život njegove duše, a proističe od njegove volje i od misli koje od nje potiču; tako se ovde tretira život milosrđa, koji je duhovni moralni život. O ovom životu Jakovljevi sinovi ranije nisu znali ništa, jer su preko svojih otaca bili prirodni ljudi. Zbog toga su se i oni držali spoljašnjeg bogopoštovanja, prema statutima koji su bili spoljašnji, ali koji predstavljaju unutarnje stvari bogopoštovanja i crkve. Ali, u ovom poglavlju Gospod uči da unutarnje stvari crkve ne moraju biti samo mehanički zastupljene spoljašnjim delima, nego moraju biti ljubljene i učinjene od duše i srca; stoga izraz "a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome," označava da će biti spasen onaj, koji, iz unutarnjeg života, izvršava i podučava spoljašnje stvari crkve. Izraz "Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko", označava da, ako život nije unutarnji, on, u tom slučaju biva spoljašnjim, te nebo ne obitava u čoveku i, posledično, čovek nije primljen u nebo; izraz "pravednost" označava dobrobit života od dobra ljubavi, dok izraz "ako je bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja" označava da život mora biti unutarnji, a ne samo spoljašnji, bez unutarnjeg. Književnici i fariseji su bili samo u reprezentativnom spoljašnjem, a ne u i unutarnjem. Spolljašnji život nastaje iz unutarnjeg, što se vidi na primeru zapovesti Dekaloga: "Ne ubij!". Jevreji tog doba nisu znali da je već sama želja da je neko ubije jednaka ubistvu čoveka; Zato se najpre kaže: "ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu, " jer je među Jevrejima davnih vremena prevladavala doktrina, po kojoj je bilo dopušteno ubiti one koji su ih ranili, pogotovo pagane, i da bi bili lako ili teško kažnjeni, u skladu s okolnostima zlodela, što se odnosi samo na telo, a ne i na dušu; to je označeno izrazom "biće kriv sudu".

[18] Onaj ko ima nezdrave misli prema bližnjem bez odgovarajućeg uzroka, te odbija dobra milosrđa, biće kažnjen blago, a kazna se odnosi na njegovu dušu, označen je izrazom: "A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu;" izraz "gnjeviti se", označava bolesne, nezdrave misli, jer se čovek koji ostaje na nivou bolesnih misli, razlikuje od onoga, koji bližnjem govori: "Raka!", i "govori:" Budalo!". "Brat" znači bližnjeg, a takođe i dobro ljubavi, a izraz "biće kriv sudu" znači biti ispitivan i kažnjen u skladu sa okolnostima. Onaj ko, usled bolesnih misli, kleveće bližnjega i tako prezire dobro ljubavi kao bezvredno, kazniće se teško, što se predstavlja izrazom "ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini", jer izraz "ko reče bratu svojemu: raka!", označava klevetu bližnjega, nastalu od zle misli, čime se pokazuje da se dobro milosrđa smatra bezvrednim, jer "reći Raka" znači držati milosrđe beskorisnim i malo vrednim, dok izraz "brat" znači dobro ljubavi. Ko mrzi bližnjega, to jest onaj, koji ima averziju prema dobru milosrđa, i osuđen je na pakao, označen je izrazom "ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom", reći "Budalo!", znači - biti u potpunoj averziji prema vrednosti koju predstavlja izraz "brat", a to je - dobro ljubavi, dok izraz "pakao ognjeni" predstavlja pakao, u kome su oni, koji mrze dobro ljubavi, a odatle mrze i bližnjeg. Ova pomenuta tri izraza opisuju tri stepena mržnje: prvi stepen jeste zla misao, što označava izraz "gnjeviti se"; drugi stepen sledi iz konsekventne zle namere, štp je označeno izrazom "reći Raka", a treći stepen je iz zle volje, što predstavlja izraz "Reći budala. " Sva tri stepena mržnje su upućena prema dobru milosrđajer je mržnja suprotna dobru milosrđa. Tri stepena kazne su označena pomoću izraza "sud, " "skupština, " i "oganj pakleni", kazne za lakša zla označene su "sudom", kažnjavanje za teže zločine - "skupštinom", dok je kažnjavanje za najteža zla je označeno izrazom "pakao ognjeni".

[19] Budući da je univerzalno nebo u dobru milosrđa prema bližnjemu, a univerzalni pakao je u gnevu, neprijateljstvu i mržnji prema bližnjemu, i stoga su to suprotnosti tog dobra; a, kako obožavanje Gospoda predstavlja unutarnje obožavanje iz neba, dok ono nikako nije bogoštovanje, ako išta od njega potiče od pakla. Spoljašnje bogopoštovanje bez unutarnjeg svakako proističe od pakla, stoga se kaže, "Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dođi i prinesi dar svoj;" izraz "dar svoj k oltaru" označavanje obožavanja Gospoda od ljubavi i milosrđa, gde "brat" znači bližnjeg, a u apstraktnom smislu, dobro ljubavi; izraz "Ima nešto na te" označava gnev, neprijateljstvo ili mržnju, dok izraz "pomiriti se" znači njihovo raspršivanje i posledičnog povezivanja putem ljubavlju.

[20] Iz ovoga se može videti da je Gospod označen izrazom "brat", slično kao i "bližnji", gde izraz "bližnji" označava, u duhovnom smislu, dobro u celokupnosti, a dobro u celokupnosti je dobro milosrđa. "Brat" ima slično značenje, u duhovnom smislu, u mnogim odlomcima u Starom zavetu. Kao u Mojsiju: Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem; slobodno iskaraj bližnjega svojega, i nemoj trpjeti grijeha na njemu. (Lev. 19:17). U Davidu: Kako je lijepo i krasno kad sva braća žive zajedno! (Ps. 133:1). U tom smislu, takođe: Lot je zvao stanovnike Sodome braćom (Pos. 19:7). A ovo se podrazumeva pod: Savezom braće između sinova Izraelovih i Edoma (Amos 1:9). I bratstvom između Jude i Izraela (Zah. 11:14). Jer pod izrazom "sinovima Izraela i Edoma", kao i pod izrazom "Judi i Izraelu", se ne podrazumevaju bukvalno sinovi, Izrael, Edem, Juda - u duhovnom smislu - već dobra i istine neba i crkve, koje su objedinjene jedna s drugom.

脚注:

5922. Stih 13. Kažite ocu mojemu svu slavu moju u Egiptu. Da ovo označava komunikaciju duhovnog neba u Prirodnom sa duhovnim dobrom, vidi se iz značenja kazati, što je komunikacija; iz značenja slave, što je duhovno nebo (o kojemu niže); iz značenja Egipta, što su spoljašnja-znanja u Prirodnom, stoga Prirodno (kao gore, br. 5908); i iz reprezentacije Izrailja, koji je ovde otac sa kojim se uspostavlja komjunikacija, što je duhovno dobro (o kojemu gore, br. 5906. Iz ovoga se vidi da se sa kažite ocu mome svu slavu moju u Egiptu označava komunikacija duhovnoga neba u Prirodnom sa 2 duhovnim dobrom. U pogledu slave koja označava duhovno nebo, ovakav je slučaj. Postoje dva carstva od kojih se sastoji nebo – nebesko carstvo i duhovno carstvo. Nebesko carstvo je najdublje ili treće nebo, dok je duhovno carstvo u sredini ili drugo nebo. Dobro u kojemu je nebesko naziva se nebeskim dobro, a dobro u kojemu je duhovno naziva se duhovnim dobrom. Nebesko dobro je dobro ljubavi ka Gospodu, a duhovno dobro je dobro ljubavi ka bližnjemu. U pogledu onoga što povezuje ova dva carstva, to je dobro ljubavi ka bližnjemu koje ih povezuje. Jer unutrašnje onih koji 3 su u nebeskom carsvu je ljubav ka Gospodu, a njihovo spoljašnje je ljubav ka bližnjemu; dok je unutrašnje onih koji su u duhovnom carstvu ljubav ka bližnjemu a sploljašnje je vera koja proističe iz nje (iz ljubavi ka bližnjemu). Iz ovoga se vidi da do povezivanja ova dva carstva dolazi preko ljubavi prema bližnjemu; jer se nebesko carstvo završava u ovome, a od toga počinje duhovno carstvo. Na taj način, poslednje jednoga je prvo drugoga, i tako se uzajamno podržavaju. A sada da se kaže šta je slava. Slava, u najvišem smislu, je Gospod kao Božanska istina, to jest, to je Božanska istina koja proističe od Gospoda. Ali slava, u reprezentativnom smislu, je dobro ljubavi prema bližnjem, koje je spoljašnje dobro nebeskoga carstva i unutrašnje dobro duhovnog carstva Gospodovog, jer ovo dobro u pravom smislu je Božanska istina u nebu. A pošto se ovde govori o Izrailju, koji je duhovno dobro, ili ljubav ka b ližnjemu koje čini duhovno carstvo u nebima i duhovnu crkvu na zemlji, stoga se ovde Josipovom slavom, o kojoj oni treba da kažu Izrailju, označava duhovno nebo. Duhovno nebo se naziva slavom, jer se tamo sve pokazuje u svetlosti 1:4 blistavilu. Da se slavom opisuje Božanska istina koja je od Gospodovoga Božanskog Ljudskog, i da se ona pripisuje Gospodu kao caru (jer u unutrašnjem smislu carstvo je Božanska istina br. 1728, 5044, 5068), vidi se kod Jovana: A Riječ postade tijelo, i useli se u nas puno blagodati i istine; i vidjesmo slavu Njegovu, slavu, kao u jedinorodnoga od Oca Jovan 1:14. Riječ je Božanska istina i ona proističe od Gospoda, i ona je Gospod Sam; a otuda se slavom opisuje Božanska istina.

Kod Luke, kada se Gospod 5 preobrazio na gori: I gle dva čovjeka govorahu s Njim, koji bijahu Moijsije i Ilija. Pokazaše se u slavi, i govorahu o izlasku njegovu koji je trebalo svršiti u Jerusalimu Luka 9:30, 31). Tamo je Gospod pokazao Petru, Jakovu i Jovanu Njegovo Božansko Ljudsko onakvo kakvo je izgledalo u Božanskom svetlu, a forma u kojoj je tada bio, pokazala je Reč onakvu kakva je u unutrašnjem smislu, stoga onakvu kakva je Božanska istina u nebu, jer Reč je Božanska istina koja se koristi u crkvi. To je bio razlog da se u isto vreme pokazao i Mojsije i Ilija kako s Njim razovaraju, jer se Mojsijem pretstavlja Zakon kojim se označavaju Mojsijeve knjige s istorijskim knjigama, a Ilijom se pretstavljaju Proroci ili prorička Reč. Da se Mojsijem označava Zakon, može se videti u Predgovoru Postanju XVIII ( a i u br. 4859kraj), a da se Ilijom označava proročka Reč, u istom predgovoru ( a i u br. 2762{ign95} 5247kraj).

Kod Mateje: I ugledaće Sina čovječijega gdje ide na oblacima nebeskim sa silom i slavom velikom Mateju 24:30. Da je doslovni smisao Reči oblak a unutrašnji smisao slava, stoga, Božanska istina kakva je u nebu, može se videti iz Predgovora Postanju XVIII, da je slava inteligencija i mudrost koje pripadaju Božanskoj istini (br. 4809). Reč u pogledu doslovnog smisla je oblak zato što je ljudski um u tami, stoga, kad ne bi bio u tami, skoro niko je ne bi razumeo, a osim toga, svete stvari koje pripadaju unutrašnjem smislu bile bi profanisane zlom u svetu. Stoga Gospod kaže kod Isaije: Jehova će stvoriti nad svakim stanom na gori Sionajskoj i nad zborovima njezinijem oblak danju s dimom i svjetlost plamena ognjenoga noću, jer će nad svom slavom biti zaklon. I biće koliba, da sjenom zaklanja danju od vrućine i da bude utočište i zakon od poplave i od dažda (Isaija 4:5, 6). 7 To je zašto se pokazivao iznad kovčega oblak da nju a oganj noću, jer je kovčeg (zaveta) pretstavljao Gospodovo Božansko Ljudsko, stoga Božansku istinu crkve (vidi br. 3210, 3439). Isto je 8 bilo označeno ovim rečima kod Mojsija: Oblak pokri šator od sastanka, a slava Jehovima istuni šator (Izlazak 40:34).

Opet: Slava Jehovina pokaza se u šatoru od sastanka pred sinovima Izrailjevim (Brojevi 14:10). 8 Na drugome mestu: I oblak pokri šator, i slava Jehovina ispuni ga (Brojevi 16:42). Na sličan način, oblak i slava na Gori Sinajskoj, o kojoj kod Mojsija: kad se Mojsije uspe na goru, oblak je pokri, i slava Jehovina bi na gori Sinajskoj šest dana (Izlazak

Sveti grad Jerusalim je Gospodovo duhovno carstvo u nebima, i Njegova duhovna crkva na zemlji, koje se oba opisuju slavom; svjetlost je istina od Božanskog. Pošto se u Reči Božanska istina pretstavlja carstvom Gospodovim, a Gospod kao Božanska istina se pretstavlja careevma (vidi odlomke navedene gore), stoga, njoj se kao caru pripisuje slava, kao do Davida: Vrata! uzvisite vrhove svoje, uzvisite se vrata vječna! ide car slave. Ko je taj car slave? Jehova krjepak i silan, Jehova silan u boju. Vrata! Uzvisite vrhve svoje! uzvisujte vrata vječna! Ide car slave! Ko je taj car slave? Jehova nad vojskama; on je car slave (Psalam 24:7-10).

Kod Isaije: I Jehova nad vojskama kad stane carevati na gori Sionu i u Jerusalimu, i pred starješinama svojijem proslaviće se (Isaija 24:23. Slava označava Božansku istinu. Jehova je nazvan Jehova Sabaot ili Jehova nad vojskama, tamo gde se govori o Božanskoj istiniu; jer vojskama se označavaju istine (vidi br. 3448). A pošto se 16 carstvom označava Božanska istina, stoga se prestol na kome je sedeo car kad je sudio, nazivao prestol slave (Isaija 22:23; Jer. 14:21; 17:12).

Kod Mateje: Kad Sin čovječiji sjedne na prijesto slave Mateju 19:28).

Opet: Kada Sin čovječiji dođe u slavi Svojoj, i svi sveti anđeli s Njim, tada će sjesti na prijesto slave Svoje. I car će im kazati Mateju 25:31, 34, 40). I još jedan razlog da se prestol naziva prestolom slave, je u tome da su se sudovi (presude) donosile na osnovu istine.

Opet: Sin čovječiji doći će u slavi Oca Svojega sa Svojim anđelima i tad će svakome dati prema djelima njegovijem Mateju 16:27. Iz svega ovoga je jasno šta se označava slavom u Gospodnjoj Molitvi: Neka dođe carstvo, sila i slava 17 Tvoja, za uvijek (Mateja VI-13). Gospodovo duhovno carstvo u nebima, i Njegova duhovna crkva na zemlji, nazivaju se krasotom (Isa. (60:7; 63:15; 64:11; Danilo 8:9; 11:6, 41, 45). Osim toga , Josip pominje slavu, jer u najvišem smislu, Josip pretstavlja Gospoda kao Božansko duhovno, to jest, kao Božansku istinu; i u unutrašnjem smislu, Njegovo duhovno carstvo, kao i dobro vere (vidi br. 3969, 4727).