746. Jer se zbaci opadač braće naše, označava kada su bili odvojeni od neba i osuđeni na pakao oni, koji su napadali život vere, što jemilosrđe. Ovo je vidljivo iz značenja "zbacivanja", kao da su, što se tiče zmaja, oni, koji su predstavljeni "zmajem", odvojeni od neba i osuđeni na pakao (o tome u prethodnom tekstu, br. 739, 742 ); takođe od značenja "opadača braće naše", kao onih, koji su napadali život vere, koji je milosrđe, jer "opadač" označava onoga koji napada, osuđuje i prekoreva, jer on koji optužuje i napada, osuđuje i prigovara. Štaviše, isti izraz na izvornom jeziku znači neprijatelj i onaj koji muči; a ono što je nepojmljivo, je da oni, koji su "zmajevi", iako ne vode računa o životu, oni, ipak, u duhovnom svetu, optužuju vernike za zlo neznanja, jer istražuju njihov život, radi optuživanja i osuđivanja, a odatle se nazivaju tužiocima.

[2] A "braća", koju optužuju, znače sve koji su na nebesima, kao i sve na zemlji. koji su u dobru milosrđa; takvi se nazivaju "braćom", jer svi imaju jednog Oca, naime, Gospoda, a oni, koji su u dobru ljubavi prema Gospodu i u dobru milosrđa prema bližnjem, njegovi su sinovi i nazivaju se "sinovi Božji, "sinovi carstva" i "našljednici". Sledi, dakle, da su oni sinovi jednoga Oca, dakle - da su braća. Štaviše, to je primarna zapovest Gospoda, Oca, da međusobno ljube jedan drugoga. Posledično je ljubav ta, iz koje bratstvo proističe; a ljubav je takođe duhovna veza. Iz toga je proisteklo da su se, u drevnom narodu, u crkvama čija je suština bila u milosrđu, svi međusobno zvali braćom, a tako je bilo i u našoj hrićanskoj crkvi na početku. Zato "brat", u duhovnom smislu, označava ljubav. Da su, ranije, svi, koji su bili iz jedne crkve bili nazivani braćom, i da Gospod poziva onu braću koja su u ljubavi prema Njemu, i u milosrđu prema bližnjem, može se videti iz mnogih odlomaka iz Reči. A kako bi se ono, što je predstavljao izraz "brat", moglo biti jasno vidljivo, biće ilustrovano iz Reči.

[3] 1. Da su svi koji su bili iz Izraelske Crkve sebe nazvali "braćom", može se videti iz sledećih odlomaka. U Isaiji: I svu će braću vašu iz svijeh naroda dovesti Gospodu na dar na konjima i na kolima i na nosilima i na mazgama i na kamilama ka svetoj gori mojoj u Jerusalim, veli Gospod, kao što prinose sinovi Izrailjevi dar u čistu sudu u dom Gospodnji. (Isa. 66:20). U Jeremiji: Da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, Jevrejina i Jevrejku, da ni u koga ne bude rob Judejac brat njegov. (Jer. 34:9). U Jezekilju: I poznaće da sam ja Gospod kad ih rasijem po narodima i razaspem po zemljama. (Jezek. 11:15). U Miheju: Zato će ih ostaviti dokle ne rodi ona koja će roditi; tada će se ostatak braće njegove vratiti sa sinovima Izrailjevijem. (Mh. 5:3). U Mojsiju: I kad Mojsije bijaše velik, izide k braći svojoj, i gledaše nevolju njihovu. I vidje gdje nekakav Misirac bije čovjeka Jevrejina između braće njegove. (Izl. 2:11). I otide Mojsije, i vrati se k Jotoru tastu svojemu, i reče mu: pusti me da idem, da se vratim k braći svojoj u Misiru, da vidim jesu li jošte u životu. I reče Jotor Mojsiju: idi s mirom. (Izl. 4:18). Ako osiromaši brat tvoj i proda nešto od baštine svoje, a poslije dođe ko od roda njegova najbliži njemu da otkupi, neka otkupi što brat njegov prodade. Ako osiromaši brat tvoj i iznemogne ruka njegova pored tebe, prihvati ga, i kao stranac i došljak neka poživi uz tebe. Ako li se obogati došljak ili gost koji živi s tobom, a brat tvoj osiromaši kod njega tako da se proda došljaku, koji živi s tobom, ili kome god od tuđega roda, (Lev. 25:25, 35, 47). Oni će postati vaši i sinova vaših nakon vas, i biće vam dostojanje, da vam svaku službu vrše do vijeka; ali nad braćom svojom, sinovima Izrailjevim, niko nad bratom svojim da ne gospodari žestoko. (Lev. 25:46). I svađaše se narod s Mojsijem, i govorahu: kamo da smo pomrli kad pomriješe braća naša pred Gospodom! (Broj. 20:3). I gle, jedan između sinova Izrailjevijeh dođe i dovede k braći svojoj jednu Madijanku na oči Mojsiju i na oči svemu zboru sinova Izrailjevijeh; a oni zaplakaše na vratima šatora od sastanka. (Broj. 25:6). Jer neće biti bez siromaha u zemlji; zato ti zapovijedam i kažem: otvaraj ruku svoju bratu svojemu, nevoljniku i siromahu svojemu u zemlji svojoj. Ako ti se proda brat tvoj Jevrejin ili Jevrejka, neka ti služi šest godina, a sedme godine otpusti ga od sebe slobodna. (Pon. Zak. 15:11, 12). Ko se nađe da je ukrao čovjeka između braće svoje, sinova Izrailjevih, i trgovao njim i prodao ga, neka pogine onaj kradljivac; i tako izvadi zlo iz sebe. (Pon. Zak. 24:7). Do četrdeset udaraca neka zapovjedi da mu udare ² , ne više, da se ne bi poništio brat tvoj u tvojim očima, kad bi mu se udarilo više udaraca. (Pon. Zak. 25:3; i drugde). Iz toga se vidi da su svi sinovi Izraelovi bili međusobno nazvani braćom; glavni razlog njihovog nazivabnja braćom bio je da su svi bili potomci Jakova, koji beše njihov zajednički otac; ali, dodatni razlog bio je taj, da "brat" označava dobro ljubavi, a budući da je ovo dobro suština crkve, ono sve duhovno povezuje. Drugi je razlog da "Izrael" u najvišem smislu označava Gospoda, a odatle "sinovi Izraelovi" označavaju crkvu.

[4] 2. Takođe su sebe nazivali "čovjekom i bratom", isto tako "drugom i bratom", kao u odlomcima koji slede. U Isaiji: Od gnjeva Gospoda nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti kao hrana ognju, niko neće požaliti brata svojega. I zgrabiće s desne strane, pa će opet biti gladan, i ješće s lijeve strane, pa se opet neće nasititi; svaki će jesti meso od mišice svoje, Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica će se složiti na Judu. Kod svega toga neće se odvratiti gnjev njegov, nego će ruka njegova još biti podignuta. (Isa. 9:19-21). "Čovjek i brat" označavaju istinu i dobro, a, u suprotnom smislu, označavaju neistinu i zlo, stoga se kaže "svaki će jesti meso od mišice svoje, Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, " jer "Manasija" označava voljno dobro, dok izraz "Efrem" predstavlja intelektualnu istinu spoljašnje crkve, a, u suprotnom smislu, zla i neistine. (A to se može videti objašnjeno u prethodnom tekstu, br. 386, 440, 600, 617.)

[5] Na istom mestu: I razdražiću Misirce jedne na druge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, grad na grad, carstvo na carstvo. (Isa. 19:2). "Misir" ovde označava prirodnog čoveka odvojenog od duhovnog; a budući da on nije u svetlu istine, neprestano se bori između dobra i zla, istine i neistine, a ta se borba označava izrazom "I razdražiću Misirce jedne na druge, te će vojevati brat na brata i prijatelj na prijatelja, " "brat i prijatelj" označava dobro odakle je istina, kao i istinu od dobra, a, u suprotnom smislu, zlo iz koga su obmane, i obmane od od zla; stoga se dodaje: "grad na grad, carstvo na carstvo;" "grad" označava doktrinu, a "carstvo" označava crkvu iz doktrine, koja će se boriti na isti način.

[6] U istom: Jedan drugom pomagaše, i bratu svojemu govoraše: budi hrabar. (Isa. 41:6). Izraz "brat i prijatelj" ovde ima slično značenje kao u prethodnom odlomku. U Jeremiji: Čuvajte se svaki prijatelja svojega i nijednome bratu ne vjerujte; jer svaki brat radi da potkine drugoga, i svaki prijatelj ide te opada. (Jer. 9:4). U istom: I razbiću ih jednoga o drugoga, i oceve i sinove, veli Gospod; neću požaliti ni poštedjeti niti se smilovati, da ih ne potrem. (Jer. 13:14). U istom: Nego ovako govorite svaki bližnjemu svojemu i svaki bratu svojemu: šta odgovori Gospod? i: šta reče Gospod? (Jer. 23:35) U istom: Da svaki otpusti slobodna roba svojega i robinju svoju, Jevrejina i Jevrejku, da ni u koga ne bude rob Judejac brat njegov. Zato ovako veli Gospod: vi ne poslušaste mene da proglasite slobodu svaki bratu svojemu i bližnjemu svojemu; evo, ja proglašujem slobodu suprot vama, govori Gospod, maču, pomoru i gladi, i predaću vas da se potucate po svijem carstvima zemaljskim. (Jer. 34:9, 17). U Jezekilju: I dozvaću na nj mač po svijem gorama svojim, govori Gospod Gospod: mač će se svakoga obratiti na brata njegova. (Jezek. 38:21). U Joilu: I jedan drugoga neće tiskati, svaki će ići svojim putem, i na mačeve navirući neće se raniti. (Joilo 2:8). U Miheju: Nesta pobožnoga sa zemlje i nema pravoga među ljudima, svi vrebaju krv, svaki lovi brata svojega mrežom. (Mih. 7:2). U Zahariji: Ovako govori Gospod nad vojskama: sudite pravo i budite milostivi i žalostivi jedan drugom. (Zah. 7:9). U Malahiji: Nije li nam svjema jedan otac? nije li nas jedan Bog stvorio? zašto nevjeru činimo jedan drugome skvrneći zavjet otaca svojih? (Mal. 2:10) U Mojsiju: I Mojsije pruži ruku svoju k nebu, i posta gusta tama po svoj zemlji Misirskoj za tri dana. Ne viđahu ³ jedan drugoga, i niko se ne mače s mjesta gdje bješe za tri dana; ali se kod svijeh sinova Izrailjevijeh vidjelo po stanovima njihovijem. (Izl. 10:22, 23). U istom: Svake sedme godine opraštaj. A opraštanje da biva ovako: kome je ko dužan što, neka oprosti što bi mogao tražiti od bližnjega svojega; neka ne traži od bližnjega svojega i od brata svojega, jer je opraštanje Gospodnje oglašeno. (Pon. Zak. 15:1, 2); i drugde. U najpreciznijem smislu, "čovjek" znači: svako, dok "brat" znači: pojedinac iz istog plemena, jer je u krvnom odnosu. Izraz "i prijatelj" označava pojedinca iz drugog plemena, jer se sa njim čovek povezuje samo na osnovu istih sklonosti; ali, u duhovnom smislu, "čovjek" označava svakoga ko je u istinama, a zatim i sve, koji su u neistinama; "brat" označava svakoga, ko je u dobru milostđa, a, u apstraktnom smislu, dobro u svojoj esenciji, dok izraz "prijatelj" predstavlja onoga, ko je istini od tog dobra, a u apstraktnom smislu, samu istinu; a, u suprotnom smislu, označava zlo suprotno dobru milosrđa, kao i obmanu suprotnu istini iz tog dobra. Oba izraza, "brat" i "prijatelj", koriste se zato ⁴ što postoje dve stvari koje čine crkvu, a to su: milosrđe i vera, baš kao što postoje dve stvari koje čine život čoveka, što su: volja i razumevanje; tako da postoje dva dela koji delaju kao jedan, poput: dva oka, dva uha, dve nozdrve, dve ruke, dve noge, dva plćna krila, dve komore srca, dve hemisfere mozga i tako dalje, od kojih se jedan deo odnosi na dobro, od koje je istina, a drugi deo na istinu od dobra. Zato se kaže "brat i drug", i zato "brat" označava dobro, a "prijatelj" njegovu istinu.

[7] 3. Gospod naziva "braćom" one pripadnike iz Njegove, koji su u dobru ljubavi, kao što se može videti iz odlomaka koji slede. U Jevanđeljima: I pruživši ruku svoju na učenike svoje reče: eto mati moja i braća moja. Jer ko izvršuje volju oca mojega koji je na nebesima, onaj je brat moj i sestra i mati. (Mat. 12:49, 50; Marko 3:33-35). "Učenici", na koje je Gospod pružio ruku, označavaju sve, koji su od Njegove crkve; "Njegova braća" označavaju one, koji su u dobru ljubavi od Njega, izraz "sestre" označava one, koji su u istinama iz tog dobra, dok izraz "majka" označava crkvu, koja se sastoji od njih.

[8] U Mateju: Tada reče im Isus: ne bojte se; idite te javite braći mojoj neka idu u Galileju; i tamo će me vidjeti. (Mat. 28:10). Ovdje, takođe, "braća" znače učenike, po kojima su označeni svi oni iz crkve, koji su u dobru ljubavi. U Jovanu: Reče joj Isus: ne dohvataj se do mene, jer se još ne vratih k ocu svojemu; nego idi k braći mojoj, i kaži im: vraćam se k ocu svojemu i ocu vašemu, i Bogu svojemu i Bogu vašemu. (Jovan 20:17). Učenici se ovde ponovno nazivaju "braćom" jer "učenici", isto kao i "braća", označavaju sve one iz Njegove crkve, koji su u dobru ljubavi.

[9] U Mateju: I odgovarajući car reći će im: zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. (Mat. 25:40). Očito je, iz onoga što prethodi, da su oni, koje Gospod ovde naziva "braćom", ljudi, koji su činili dobra dela ljubavi; ali neka bude poznato da, iako je Gospod njihov Otac, On ih još uvek naziva "braćom"; On je njihov Otac iz Božanske ljubavi, ali im je i brat, iz Božanskog koji proizlazi iz Njega. To je zato što su svi na nebesima primaoci Božanskog, koji proizlazi iz Njega; a Božansko koje proizlazi iz Gospoda, a oni ga primaju, jeste Gospod - na nebu, i u Crkvi; ono nije ni od anđela, ni od čoveka, nego je u njemu, a, samim tim, i u njima - Gospod; time je u njima i dobro milosrđa, što je Gospodnje, On, takođe, u sličnom maniru, anđele i ljude naziva braćom, jer su prijemnici tog dobra. Jednom rečju, Božansko proističuće, koje je Božansko od Gospoda na nebesima, jeste Božansko, koje je rođeno od Gospoda na nebu; od tog Božanskog, dakle, anđeli koji ga primaju, nazivaju se "sinovi Božji". Kako su oni braća zbog toga što poseduju primljeno Božansko u sebi, Gospod u njima je Onaj, koji kaže "brat", jer, kada anđeli govore od dobra milosrđa, oni ne govore od sebe, nego od Gospoda. Upravo je ovo razlog, zbog koga Gospod kaže: "zaista vam kažem: kad učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste. " Dakle, u duhovnom smislu, braća Gospodnja su dobra milosrđa, koja su nabrojana u stihovima koji su prethodili, i koje ih Gospod naziva "braćom" zbog razloga koji su upravo izloženi. Štaviše, "Car", koji ih zove braćom, označava Božansko proističuće, koje se, u jednoj reči, naziva Božanskom istinom, ili Božanskim duhovnim, koji je u svojoj suštini dobro milosrđa.

[10] Stoga treba imati na umu da ih Gospod nije nazvao "braćom" jer je bio čovek poput njih, prema mišljenju koje je opšte prihvaćeno u hrišćanskom svetu; i zbog toga nije dopušteno da bilo ko zove Gospoda "bratom, " jer je On Bog čak i u odnosu na Ljudsko, a Bog nije brat, nego Otac. U crkvama na zemlji Gospod se naziva bratom, jer je ideja o Njegovom Ljudskom, koju su stvorili, jednaka njihovoj ideji ljudskog, koja se odnosi na bilo kog običnog čoveka, a ipak je Gospodnje Ljudsko - Božansko.

[11] Budući da su "carevi" ranije predstavljali Gospoda u odnosu na Božansku istinu a, kako je Božanska istina, koju su anđeli primili u Gospodnjem duhovnom carstvu, jednaka Božanskom duhovnom dobru, a kako je duhovno dobro jednako dobru milosrđa, sledi da su su carevi, koji su bili imenovani nad sinovima Izraelovim, zvali svoje podanike "braćom", iako, s druge strane, podanicima nije dopušteno zvati cara "bratom", a još manje bi Gospoda trebalo tako zvati, Njega, koji je kralj kraljeva i Gospodar gospodara, Tako je u Davidu rečeno: Kazujem ime tvoje braći; usred skupštine hvaliću te. (Ps. 22:22). U istom: Tuđin postadoh braći svojoj, i neznan sinovima matere svoje. (Ps. 69:8). U istom: Radi braće svoje, i prijatelja svojih govorim: mir ti! (Ps. 122:8). David je to rekao kao da se na njega odnosi, međutim, u reprezentativnom duhovnom smislu, David ovde znači Gospoda. U Mojsiju: Samo onoga postavi sebi za cara, kojega izabere Gospod Bog tvoj; između braće svoje postavi cara ⁵ sebi; a nemoj postaviti nad sobom čovjeka tuđina, koji nije brat tvoj. Da se ne bi podiglo srce njegovo iznad braće njegove, i da ne bi otstupilo od ove zapovijesti ni nadesno ni nalijevo, da bi dugo carovao on i sinovi njegovi u Izrailju. (Pon. Zak. 17:15, 20). Izraz "braća, " od kojih bi kralj, izabran među njima, mogao biti postavljen da vlada nad njima, označava sve koji su iz crkve, jer to je rečeno, "a nemoj postaviti nad sobom čovjeka tuđina;" izrazi "čovjeka tuđina" i "stranac" označavaju nekoga ko nije iz crkve.

[12] U istom: Proroka isred tebe, između braće tvoje, kao što sam ja, podignuće ti Gospod Bog tvoj; njega slušajte, Proroka ću im podignuti između braće njihove, kao što si ti, i metnuću riječi svoje u usta njegova, i kazivaće im sve što mu zapovjedim. (Pon. Zak. 18:15, 18). Ovo je proročanstvo koje se odnosi na Gospoda, na koga se misli pod "prorokom", koga će Jehova Bog podići od njegove braće. Oni se nazivaju "braća njegova", to jest Mojsijeva, jer "Mojsije" znači, u reprezentativnom smislu Gospoda u odnosu na Reč, a izraz "prorok" znači onoga koji uči Reč; tako se i Reč, kao i nauka iz Reči označavaju "prorokom", zato se govori: "kao što sam ja". (Da je "Mojsije" predstavljao Gospoda u odnosu na zakon, pa tako i u odnosu na Reč, može se videti u "Nebeskim tajnama", br. 4859 na kraju, 5922, 6723, 6752, 6771, 6827, 7010, 7014, 7089, 7382, 9372, 10234.)

[13] 4. Da su svi oni, koji Ga priznaju i koji su u dobru milosrđa od Njega, nazvani "braćom" od Gospoda, proističe iz činjenice da je Gospod Otac svih, i Učitelj svih, i od njega, kao Oca, potiče svako dobro milosrđa, a od njega, kao Učitelja, jeste svaka istina tog dobra. Zato Gospod govori u Mateju: A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća. I ocem ne zovite nikoga na zemlji; jer je u vas jedan otac koji je na nebesima. (Mat. 23:8, 9). Iz toga je jasno vidljivo da se Gospodnje reči moraju razumeti duhovno; na osnovu čega se učitelj ne može zvati učiteljem? Ili kako je neko prirodni otac, a ipak ne može biti otac? Videćemo u tekstu koji sledi. Izraz "ravi" označava dobro, a "jedan otac koji je na nebesima" označava Božansko dobro, a, kako izrazi "učitelj" i "ravi" označavaju istinu, dok izraz "jedan ravi Hristos" predstavlja Božansku istinu, pa, usled duhovnog značenja svih stvari iz Reči, kaže se: "A vi se ne zovite ravi; jer je u vas jedan ravi Hristos, a vi ste svi braća. I ocem ne zovite nikoga na zemlji", gde se "otac" i "ravi" razmatraju u duhovnom, a ne u prirodnom smislu. U prirodnom smislu, ljudi se mogu nazvati učiteljima i očevima, ali, reprezentativno, učitelji na svetu poučavaju istine, ali od Gospoda, ne od sebe, a očevi na svetu su dobri i vode svoju decu ka dobru, ali od Gospoda, a ne od sebe. Iz toga sledi da, iako su nazivani učiteljima i očevima, oni još uvek nisu učitelji i očevi, već je jedino Gospod - Učitelj i Otac. "Zvati" i "zvati po imenu" označava u Reči - prepoznavanje nečijih osobina. Stoga što su svi, koji su na nebu i u Crkvi, učenici i sinovi Gospodnji, koji je njihov Učitelj i Otac njihov, Gospod kaže: "vi ste svi braća;" jer Gospod zove sve na nebesima i u crkvi izrazom "sinovi i našljednici", usled njihove povezanosti putem ljubavi od Njega, a time i međusobne ljubavi, koja je milosrđe; Usled toga, od Gospoda dolazi da su svi oni braća. Na taj način treba shvatiti uobičajeno kazivanje da su svi braća u Gospodu.

[14] Iz toga je takođe jasno na koga Gospod misli pod "braćom", to jest, on misli na one, koji ga priznaju i koji su u dobru milosrđa od Njega, a time i na one, koji su od Njegove crkve. Na takve ljude Gospod misli pod "braćom" u odlomcima koji slede. U Luki: A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju. (Luka 22:32). Pojam "braća" ovde ne znači Jevreje, već znači sve one, koji priznaju Gospoda i u dobru su milosrđa i vere, dakle, sve, koji su primili Jevanđelje preko Petra, i Jevreji, a podjednako i pagani, jer pojam "Petar" u Reč Jevanđelja znači istinu od dobra, pa tako i veru od milosrđa; ali ovde izraz "Petar" znači veru odvojenu od milosrđa, jer je u prethodnom tekstu o njemu rečeno: Reče pak Gospod: Simone! Simone! evo vas ište sotona da bi vas činio kao pšenicu. A ja se molih za tebe da tvoja vjera ne prestane; i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju. (Luka 22:31-32); a potom mu je rečeno: A on reče: kažem ti, Petre! danas neće zapjevati pijetao dok se triput ne odrečeš da me poznaješ. (Luka 22:34). Takva je vera bez ljubavi. Ali izraz "Petar se obratio" označava istinu od dobra, koja je od Gospoda, ili vere od milosrđa, koja je od Gospoda; stoga se kaže, " i ti kadgod obrativši se utvrdi braću svoju."

[15] U Mateju: Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? (Mat. 18:21) U istom: Tako će i otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh. (Mat. 18:35). U istom: Ako li ti sagriješi brat tvoj, idi i pokaraj ga među sobom i njim samijem; ako te posluša, dobio si brata svojega. (Mat. 18:15). Ovde "brat" uopšteno znači bližnjeg, dakle svakog čoveka; ali, posebno, to znači onoga, koji je u dobru ljubavi i odatle u veri od Gospoda, ko god on bio; jer ti se odlomci bave dobrom milosrđa, budući da - oprostiti onome, ko zgreši protiv vas - predstavlja milosrđe; takođe je rečeno, "ako te posluša, dobio si brata svojega", što znači, ako prizna svoje prestupe i obrati se.

[16] U istom: A zašto vidiš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svojemu ne osjećaš? Ili, kako možeš reći bratu svojemu: stani da ti izvadim trun iz oka tvojega; a eto brvno u oku tvojemu? Licemjere! izvadi najprije brvno iz oka svojega, pa ćeš onda vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. (Mat. 7:3-5). I ovde se, budući da se bavimo milosrđem, upotrebljava pojam "brat", jer izraz "vađenje truna iz oka brata svojega" označava deljenje lekcija povodom obmana i zla, kao i povodom reformisanja. Gospod je rekao: "trun iz oka brata tvojega" i "balvan iz vlastitog oka", zbog duhovnog smisla koji postoji u svakoj pojedinosti onoga, što je Gospod rekao; jer, bez takvog smisla, kakve bi, uopšte, posledice mogle da uslede iz gledanja u trun u oku drugog, a ne uzimanja u obzir balvana u vlastitom oku, ili – iz vađenja balvana iz vlastitog oka pre, nego što se izvadi trun iz tuđeg oka? "Trun" označava blagu lažljivost zla, a "balvan" - veliku lažljivost zla, dok izraz "oko" označava razumevanje i veru. "Trun" i "balvan" označavaju lažljivost zla, jer "drvo" označava dobro; a time "balvan" označava istinu dobra, a, u suprotnom smislu, lažljivost zla, dok "oko" označava razumevanje i veru. To pokazuje šta je označeno "viđenjem truna i balvana", i "vađenjem iz oka". (Da "drvo" označava dobro, a, u suprotnom smislu, zlo, može se videti u "Nebeskim tajnama", br. 643, 3720, 4943, 8354, 8740, a da "oko" označava razumevanje, a takođe i veru. Osim toga, u nekim se odlomcima spominje "balvan" i označava obmanu od zla (kao što je u Post. 19:8, 2 Car. 6:2, 5, 6, Avak. 2:11, Pjes. 1:17).

[17] Na istom mestu: Ako ko pokvari jednu od ovijeh najmanjijeh zapovijesti i nauči tako ljude, najmanji nazvaće se u carstvu nebeskome; a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome. Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko. Čuli ste kako je kazano starima: ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu. A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom. Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, Ostavi ondje dar svoj ⁶ pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dođi i prinesi dar svoj. (Mat. 5:19-24). Celo ovo poglavlje tretira unutarnji život čoveka, koji je život njegove duše, a proističe od njegove volje i od misli koje od nje potiču; tako se ovde tretira život milosrđa, koji je duhovni moralni život. O ovom životu Jakovljevi sinovi ranije nisu znali ništa, jer su preko svojih otaca bili prirodni ljudi. Zbog toga su se i oni držali spoljašnjeg bogopoštovanja, prema statutima koji su bili spoljašnji, ali koji predstavljaju unutarnje stvari bogopoštovanja i crkve. Ali, u ovom poglavlju Gospod uči da unutarnje stvari crkve ne moraju biti samo mehanički zastupljene spoljašnjim delima, nego moraju biti ljubljene i učinjene od duše i srca; stoga izraz "a ko izvrši i nauči, taj će se veliki nazvati u carstvu nebeskome," označava da će biti spasen onaj, koji, iz unutarnjeg života, izvršava i podučava spoljašnje stvari crkve. Izraz "Jer vam kažem da ako ne bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja, nećete ući u carstvo nebesko", označava da, ako život nije unutarnji, on, u tom slučaju biva spoljašnjim, te nebo ne obitava u čoveku i, posledično, čovek nije primljen u nebo; izraz "pravednost" označava dobrobit života od dobra ljubavi, dok izraz "ako je bude veća pravda vaša nego književnika i fariseja" označava da život mora biti unutarnji, a ne samo spoljašnji, bez unutarnjeg. Književnici i fariseji su bili samo u reprezentativnom spoljašnjem, a ne u i unutarnjem. Spolljašnji život nastaje iz unutarnjeg, što se vidi na primeru zapovesti Dekaloga: "Ne ubij!". Jevreji tog doba nisu znali da je već sama želja da je neko ubije jednaka ubistvu čoveka; Zato se najpre kaže: "ne ubij; jer ko ubije, biće kriv sudu, " jer je među Jevrejima davnih vremena prevladavala doktrina, po kojoj je bilo dopušteno ubiti one koji su ih ranili, pogotovo pagane, i da bi bili lako ili teško kažnjeni, u skladu s okolnostima zlodela, što se odnosi samo na telo, a ne i na dušu; to je označeno izrazom "biće kriv sudu".

[18] Onaj ko ima nezdrave misli prema bližnjem bez odgovarajućeg uzroka, te odbija dobra milosrđa, biće kažnjen blago, a kazna se odnosi na njegovu dušu, označen je izrazom: "A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu;" izraz "gnjeviti se", označava bolesne, nezdrave misli, jer se čovek koji ostaje na nivou bolesnih misli, razlikuje od onoga, koji bližnjem govori: "Raka!", i "govori:" Budalo!". "Brat" znači bližnjeg, a takođe i dobro ljubavi, a izraz "biće kriv sudu" znači biti ispitivan i kažnjen u skladu sa okolnostima. Onaj ko, usled bolesnih misli, kleveće bližnjega i tako prezire dobro ljubavi kao bezvredno, kazniće se teško, što se predstavlja izrazom "ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini", jer izraz "ko reče bratu svojemu: raka!", označava klevetu bližnjega, nastalu od zle misli, čime se pokazuje da se dobro milosrđa smatra bezvrednim, jer "reći Raka" znači držati milosrđe beskorisnim i malo vrednim, dok izraz "brat" znači dobro ljubavi. Ko mrzi bližnjega, to jest onaj, koji ima averziju prema dobru milosrđa, i osuđen je na pakao, označen je izrazom "ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom", reći "Budalo!", znači - biti u potpunoj averziji prema vrednosti koju predstavlja izraz "brat", a to je - dobro ljubavi, dok izraz "pakao ognjeni" predstavlja pakao, u kome su oni, koji mrze dobro ljubavi, a odatle mrze i bližnjeg. Ova pomenuta tri izraza opisuju tri stepena mržnje: prvi stepen jeste zla misao, što označava izraz "gnjeviti se"; drugi stepen sledi iz konsekventne zle namere, štp je označeno izrazom "reći Raka", a treći stepen je iz zle volje, što predstavlja izraz "Reći budala. " Sva tri stepena mržnje su upućena prema dobru milosrđajer je mržnja suprotna dobru milosrđa. Tri stepena kazne su označena pomoću izraza "sud, " "skupština, " i "oganj pakleni", kazne za lakša zla označene su "sudom", kažnjavanje za teže zločine - "skupštinom", dok je kažnjavanje za najteža zla je označeno izrazom "pakao ognjeni".

[19] Budući da je univerzalno nebo u dobru milosrđa prema bližnjemu, a univerzalni pakao je u gnevu, neprijateljstvu i mržnji prema bližnjemu, i stoga su to suprotnosti tog dobra; a, kako obožavanje Gospoda predstavlja unutarnje obožavanje iz neba, dok ono nikako nije bogoštovanje, ako išta od njega potiče od pakla. Spoljašnje bogopoštovanje bez unutarnjeg svakako proističe od pakla, stoga se kaže, "Zato dakle ako prineseš dar svoj k oltaru, i ondje se opomeneš da brat tvoj ima nešto na te, Ostavi ondje dar svoj pred oltarom, i idi prije te se pomiri s bratom svojijem, pa onda dođi i prinesi dar svoj;" izraz "dar svoj k oltaru" označavanje obožavanja Gospoda od ljubavi i milosrđa, gde "brat" znači bližnjeg, a u apstraktnom smislu, dobro ljubavi; izraz "Ima nešto na te" označava gnev, neprijateljstvo ili mržnju, dok izraz "pomiriti se" znači njihovo raspršivanje i posledičnog povezivanja putem ljubavlju.

[20] Iz ovoga se može videti da je Gospod označen izrazom "brat", slično kao i "bližnji", gde izraz "bližnji" označava, u duhovnom smislu, dobro u celokupnosti, a dobro u celokupnosti je dobro milosrđa. "Brat" ima slično značenje, u duhovnom smislu, u mnogim odlomcima u Starom zavetu. Kao u Mojsiju: Nemoj mrziti na brata svojega u srcu svojem; slobodno iskaraj bližnjega svojega, i nemoj trpjeti grijeha na njemu. (Lev. 19:17). U Davidu: Kako je lijepo i krasno kad sva braća žive zajedno! (Ps. 133:1). U tom smislu, takođe: Lot je zvao stanovnike Sodome braćom (Pos. 19:7). A ovo se podrazumeva pod: Savezom braće između sinova Izraelovih i Edoma (Amos 1:9). I bratstvom između Jude i Izraela (Zah. 11:14). Jer pod izrazom "sinovima Izraela i Edoma", kao i pod izrazom "Judi i Izraelu", se ne podrazumevaju bukvalno sinovi, Izrael, Edem, Juda - u duhovnom smislu - već dobra i istine neba i crkve, koje su objedinjene jedna s drugom.

脚注:

386. I glađu. Da ovo označava nedostatak i neznanje istine i dobra, jasno je iz značenja gladi, koja označava lišenost poznavanja istine i dobra, a isto tako nedostatak i neznanje o njima. Ove su stvari ozna ene glađu u Riječi. Razlog da su ove stvari označene glađu je to, što jelo i piće označavaju ono što hrani i održava duhovni život, a to su u glavnom poznavanja istine i dobra. Duhovnom životu, isto kao i prirodnom, potrebna je hrana i potpora; stoga, kad ih je čovjek lišen, ili kada one nestanu, ili kada su nepoznate a /čovjek/ ih želi, takav se život naziva glađu. Prirodna hrana isto tako korespondira duhovnoj hrani, kao hljeb dobru ljubavi, vino istini iz nje, a ostala jela i pića posebno svojim dobrima i istinama. O ovome se podrobno govorilo u prethodnim brojevima, i o tome će se govoriti u sledećim. Kaže se da glad označava lišenost znanja istine i dobra, kao i nedostatak i neznanje o njima, jer lišavanje postoji kod onih koji su u zlima i obmanama, nedostatak kod onih koji ih ne mogu znati, jer nisu u crkvi ili u njenoj doktrini, i neznanje kod onih koji znaju da ovakva znanja postoje i koji ih žele. Ove tri su označena glađu u Riječi, što se vidi iz odlomaka u kojima se pominje glad, gladan, žeđ, i žedan.

(I) Da glad označava lišenost poznavaja istine i dobra, što je slučaj kod onih koji su u zlima i obmnama, jasno je iz sledećih odlomaka.

Kod Isaije:

Od gnjeva Jehove nad vojskama zamračiće se zemlja i narod će biti hrana ognju, čovjek (vir) ne će požaliti brata svojega. I zgrabiće s desne ruke, pa će opet biti glad, i ješće s lijeve ruke, pa se opet neće nasititi; svaki će jesti meso od mišice svoje. Manasija Jefrema, i Jefrem Manasiju, a obojica će se složiti na Jehovu (na Judu?) (9:18-21).

Niko ne može da razumije ove riječi osim preko unutrašnjeg smisla, naime, predmet o kome se govori, a to je gašenje dobra pomoću obmane, i istine pomoću zla. Izopačenost crkve kroz obmanu, označava se zemljom koja se zamračila od gnjeva Jehove nad vojskama; a njena izopačenost zbog zla, označena je narodom koji će bii hrana ognju; zemlja zamračena, označava crkvu gdje nema istine, nego samo obmane; a hrana za oganj, označava nestati zbog ljubavi za zlo; obmana, koja razara dobro, označena je sa, čovjek (vir) ne će požaliti brata svojega, gdje čovjek (vir) i brat označavaju istinu i dobro, ovdje čovjek označava obmanu a brat dobro, jer se kaže, ne će ga požaliti. Lišavanje svega dobra i istine koje slijedi, ma koliko da se traži, označeno je sa, I zgrabiće s desne ruke, i opet će biti gladan, i ješće s lijeve ruke, i opet se ne će nasititi; desna ruka označava dobro od kojega je istina, a lijeva ruka, istinu od dobra. Zgrabiti i jesti ove stvari, označava tražiti; a biti gladan i ne nasititi se, označava lišenost. Da će zlo ugasiti svu istinu, a obmana svo dobro, označeno je sa, Svaki će jesti meso sa mišice svoje, gdje meso na mišici označava moć dobra kroz istinu; čovjek označava obmanu, a jesti označava ugasiti. Da zbog toga nestaje sva volja za dobro i razumijevanje istine, označenio je Manasijom koji jede Jefrema, i Jefremom koji jede Manasiju. (Da Manasija označava volju za dobro, a Jefrem razumijevanje istine, može se vidjeti, br. 3969, 5354, 6222, 6234, 6238, 6267, 6296). Da je ovo slučaj s onima koji su u zlima i obmanama, označeno je sa, Oni zajedno protivu Jehove (p. p. U našem prevodu umjesto protivu Jehove stoji protivu Jude); jer kad je volja u dobru a razum u istini, tada su kod Jehove; jer su i jedno i drugo od Njega; ali kada je volja u zlu, a razum u obmani, tada su protivu Jehove.

Kod istoga:

3. Nemoj se radovati zemljo Filistejska, što se slomi prut onoga koji te je bio, jer će iz korjena zmijinjega niknuti zmija vasilinska, i plod će mu biti zmaj ognjeni krilati. A tvoj ću korjen umoriti glađu, a ostatak on će pobiti (14:29, 30).

Slične su stvari označene ovim riječima u unutrašnjem smislu, ali ove ovdje govore o onima koji vjeruju da je sam unutrašnji vid prirodnog čovjeka vjera, a da se prethodnim oni opravdavaju i spasavaju, na taja način odričući da dobro ljubavi prema bližnjem ima nekog učinka. Oni koji su takve prirode nazivaju se Filistejcima, a svi zajedno zemlja Filistejska /cijela Filisteja/ (kao što se može vidjeti, br. 3412, 3413, 8093, 8313). Da ovo lažno načelo razara sve dobro i istine crkve, označeno je sa, Iz korjena zmijinjeg niknuće zmija vasilinska, gdje korjen zmijinj označava rušenje dobra i istine crkve. Da to vodi umovanju iz čistih obmana, označeno je sa, Plod će mu biti zmaj ognjeni krilati, gdje zmaj krilati označava umovanje od obmana. Lišavanje sve istine, a zbog toga i svega dobra, označeno je sa, Tvoj ću korjen umoriti glađu, a ostatak on će pobiti, gdje glad označava lišavanje istine i dobra, a ostatak označava sve ono što je nastalo od toga načela. Da su takve stvari označene, potvrđeno je mnogim iskustvom. Naime, oni koji su se utvrdili u načelu vjere same u doktrini i u životu, ti se vide u duhovnom svijetu kao zmije vasilinske, a njihova umovanja kao krilati zmajevi.

Kod istoga:

4. Ko gradi Boga /boga/, i lije lik, nije ni na kakvu korist. Kovač kliještima radi na živom ugljevlju, i kuje čekićem, i radi snagom ruke svoje, gladuje, te iznemogne, i ne pije vode, te sustane (44:10, 12).

Pravljenje doktrine iz propriuma, kako iz intelekta tako i iz ljubavi, opisuje se prethodnim riječima. Građenjem Boga /boga/, označava se doktrina iz čovjekovog vlastitoga razuma; a izlivanje lika, iz sebe-ljublja. Radom na gvožđu kliještima na živom ugljevlju, označava se obmana koju on naziva istinom, i zlo koje on naziva dobrom; gvožđe označava obmanu, a vatra od ugljevlja označava zlo sebe-ljublja. I kuje čekićem, označava vješta umovanja iz obmana koja mogu da izgledaju kao da se slažu; radi snagom ruke svoje, označava iz propriuma; gladuje, te iznemogne, i ne pije vide, te sustane, označava da nigdje nema dobra ili istine; gladovati označava lišavanje dobra, a ne piti lišavanje istine. Kad iznemogne, te sustane, označava sve dok ne ostane ništa od dobra i ništa od istine. Kako može neko ko gleda na Riječ iz smisla slova pretpostviti bilo šta drugo nego da se ovdje opisuje pravljenje rezanoga lika? Pa ipak, svako može da vidi da ovdje pravljenje rezanoga lkika znači nešto duhovno. Osim toga, bilo bi suvišno reći, da gladuje sve dok ima snage, i da pije dok ne posustane. Ne samo u Riječi ovdje, nego i na drugim mjestima, pravljenje lažne doktrine opisuje se idolma, i razanim likovima, koji označavaju religijske obmane, doktrinarne obmane iz čovjekovog vlastitoga razuma, i iz sebe-ljublja vidi br. 8869, 8932, 8941, 9424, 10406, 10503).

Kod istoga:

5. Ovo te dvoje zadesi; ko te požali? Pustoš i rasap i glad i mač (51:19).

Glađu se ovdje označava lišavanje poznavanja (cognitiones) dobra, sve dok ga popuni ne nestane; a mačem lišavanje poznavanja istine, ko je više nema; stoga se pominje i pustoš i rasap (razaranje), gdje pustoš označava da više nema dobra, a rasap (razaranje) da više nema istine.

Kod istoga:

6. Ovako kaže Gospod Jehova, Gle, sluge će moje jesti, a vi ćete gladovati; gle, sluge će moje piti, a vi ćete biti žedni; gle, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti (65:13).

I ovdje biti gladan i žedan označava biti lišen dobra ljubavi i istina vjere, gdje biti gladan znači lišenje dobra ljubavi, a biti žedan lišenje istina vjere; jedenjem i pijenjem označava se komunikacija i usvajanje dobara i istina; a slugama Gospoda Jehove, oni koji primaju dobra i istine od Gospoda; otuda se vidi šta se označava sa, Gle, sluge će moje jesti a vi ćete biti gladni; sluge će moje piti, a vi ćete biti žedni. Da će prvi imati vječnu sreću, a drugi nesreću, označeno je sa, Gle, sluge će moje jesti, a vi ćte gladovati, sluge će moje piti, a vi ćete biti žedni. Da će prvi imati vječnu sreću, a drugi nesreću, označeno je sa, Gle, sluge će se moje veseliti, a vi ćete se stidjeti.

Kod Jeremije:

7. Mačem, glađu, i pomorom pomoriću ih. Tada rekoh; Oh, o Gospode Jehova, evo, proroci im govore: ne ćete vidjeti mača, i ne će biti gladi u vas, za to Jehova reče protivu proroka koji prorokuju u moje ime, a ja ih nijesam poslao; a oni kažu ne će biti mača ni gladi u ovoj zmlji, stoga će ovi proroci biti pomoreni mačem i glađu; oni koja prorokuju, biće bačeni po ulicama Jerusalimskim, i ne će bi nikoga da ih sahrani (14:12, 13, 15, 16).

Mačem, glađu, i pomorom, označava se lišenost istine i dobra, a zbog toga i duhovnog života, kroz obmane i zla; mačem, lišenost istine kroz obmane; glađu, lišenost dobra kroza zla; a pomorom, lišenost duhovnog života. Prorocima se označavaju oni koji uče istinama doktrine, a u apstraktnom smislu, doktrinarne stvari istine. Otuda se vidi šta je označeno svima ovima, naime, da oni koji uče doktrini obmane i zla, da će nestati zbog onoga što je označeno mačem i glađu. Da oni koji primaju tu doktrinu od njih odvojeno od sve istine crkve, i koji su prokleti, označeni su sa, biće bačeni po ulicama Jerusalimskim, i ne će biti nikoga da ih sahrani; ulice Jerusalimske označavaju istine crkve, a biti bačen po njima, označava biti odvojen od tih istina, dok ne biti sahranjen označava biti proklet.

8. Slično je označeno mačem, glađu, i pomorom u sledećim odlomcima, naime, mačem, lišenost istine zbog obmana; glađu, lišensot dobra kroza zla; a pomorom, smrt i lišenje duhovnog života.

Kod Jeremije:

I od mača i od gladi izginuće, i mrtva će tjelesa njihova biti hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim (16:4).

Mrtva tjelesa kao hrana pticama nebeskim, označava prokletstvo zbog obmana; to što će biti hrana zvijerima zemaljskim označava prokletstvo zbog zala.

Kod istoga:

Porekoše Jehovu, kad rekoše, nije tako!, ne će nas zlo zadesiti, i ne ćemo vidjeti mača ni gladi (5:12).

Kod istoga:

Evo, ja ću ih pohoditi: mladići će njihovi izginuti od mača, sinovi njihovi i kćeri njihove izginuće od gladi (11:22).

Kod istoga:

Za to predaj sinove njihove gladi i učini da izginu od mača, i žene njihove da budu sirote i udove, i muževi njihovi da se pogube, mladiće da pobije mač u boju (18:21).

Kod istoga:

Evo, ja ću pustiti na njih mač, glad, i pomor, i učiniću ih da budu kao smokve rđave, koje se ne mogu jesti. I goniću ih mačem i glađu i pomorom (29:17, 18).

Kod istoga:

I poslaću na njih mač, glad, i pomor, dokle se ne istrijebe sa zemlje, koju sam dao njima i ocima njihovijem (24:10).

Kod istoga:

Evo, ja proglašavam slobodu suprot vama, govori Jehova, maču, pomoru i gladi, i predaću vas da se potucate po svijem carstvima zemaljskim (34:17).

Kod Jevanđelista:

Ustaće narod na narod, i carstvo na carstvo; i biće pomor, i glad, i trešnja, na mnogim mjestma (Mat. 14:7; Marko 13:8; Luka 21:11).

Kod Jezikilja:

Što si oskrvnio svetinju moju, trećina će tvoja pomrijeti od pomora, i od gladi će izginuti usred tebe, a druga će trećina pasti od mača oko tebe, a trećinu ću rasijati u sve vjetrove. Kad pošaljem među njih zle strijele gladi, koje će ih uništiti; a ja ću ih poslati da ih nestane; i još ću uvećati glad kod njih, i kad im slomim potpru u hljebu; pustiću na njih glad i divlje zvijeri, pa će pomor i krv proći kroza te (5:11, 12, 16-17).

Kod istoga:

Na polju mač, a unutra pomor i glad; ko bude u polju, poginuće od mača; a ko bude u gradu, njega će glad i pomor proždrijeti (6:11, 12).

Kod Jeremije:

Ako li rečete: ne ćemo da ostanemo u toj zemlji, da ne bi slušali glas Jehove Boga svoga, govoreći, ne, nego idemo u zemlju Egipatsku (Misirsku), da ne vidimo rata i glasa trubnoga, da ne čujemo i ne budemo gladni hljeba, i ondje ćemo se naseliti. Čujte riječ Jehovinu: Ako vi okrenete lice svoje da idete u Egipat i otidete da se naselite ondje, ondje će vas u zemlji Egipatskoj stignuti mač kojega se bojite, i glad, radi koje se brinete, i ondje ćete izginuti. Znajte dakle da ćete izgnuti od mača i od gladi i od pomora na mjestu kuda ste radi otići; i uzeću ostatak Judin, koji okrenu lice svoje da ide u zemlju Egipatsku da se ondje stani, i izginuće svi; u zemlji Egipatskoj pašće i izginuti od mača i od gladi, malo i veliko, i biće uklin i čudo i prokletsvo i rug. I pohodiću one koji nastavaju u zemlji Egipatskoj, kao što sam pohodio Jerusalim, mačem, glađu, i pomorom (42:13-18, 22; 44:12, 3, 27).

Egiptom se ovdje označava Prirodno, a ići u Egipat i tamo se nastaniti znači postati prirodan. (Da Egipat označava doslovno znanje (scientificum) prirodnog čovjeka, i da stoga označava prirodno, a zemlja Egipatska prirodni um (mens), može se vidjeti br. 4967, 5079, 5080, 5160, 7648, 9340, 9391; i da nastaniti se označava biti poučavan, i živjeti, br. 1463, 3025, 3672.) Iz ovih se razmatranja vidi šta je označeno u duhovnom smislu sa, da ne treba da idu u Egipat, da ne poginu od mača, gladi, i pomora, naime, da ne postanu čisto prirodni, naime, da ne bi bili lišeni sve isine, dobra, i duhovnog života; jer je prirodni čovjek, odvojen od duhovnoga, u obmanama i zlima, pa stoga u paklenskom životu – (Da je prirodni čovjek, odvojen od diuhovnoga takav, može se vidjeti u Nauku Novoga Jerusalima, br. 47, 48); - stoga se kaže da ako dođu u Egipat, biće uklin, čudo, i rug, i više ne će vidjeti ovo mjesto). Mjestom koje ne će više vidjeti, označava se stanje duhovnoga čovjeka, isto što je označeno zemljom Hananskom. Ovakve su stvari označene i protivljenjem (mrmljanjem) sinova Izrailjevih u pustinji, jer su tamo tako željeli da se vrate u Egipat, pa im je stoga bila data mana, koja označava duhovnu hranu (Izlazak 16:2, 3, 7-9, 22).

Kod Jezikilja:

9. Tada ću ispružiti ruku svoju protivu doma Izrailjevog, da mu ukinem potporu u hljebu i da pustim glad nanj i istrijebim u njoj ljude i stoku. I da pustim ljute zvijeri u zemlju, te pomori ljude, i da opusti. A kamo li kad pustim četiri ljuta zla svoja, mač i glad i zle zvijeri i pomor na Jerusalim, da istrijebim u njemu ljude i stoku (14:13, 15, 21).

U ovim se riječima opisuje pustošenje crkve. Dom Izrailjev i Jerusalim označavaju crkvu; ukinuti potporu u hljebu označava razoriti sve nebesko i duhovno, čime ona treba da se hrani; jer se hljebom obuhvata sve neba i crkve, ili sva duhovna hrana; a istrijebiti ljude i stoku (bestiam) označava svo duhiono i prirodno osjećanje; stoga mač, glad, i divlje zvijeri (feram) i pomor, označavaju razaranje istine pomoću obmane, i osjećanja istine i dobra pomoću požuda koje izviru iz zlih ljubavi, a gašenje duhovnog života kao posledicu. Ovo se naziva četri ljuta zla, koja su označena mačem, glađu, smrću i divljim zvijerima u ovome stihu Aspokalipse. Vidi se da se ovdje opisuje pustošenje crkve.

10. Tri zla označena glađu, mačem, i pomorom, bila su najavljena preko proroka Gada Davidu, kada je prebrojao narod (2 Samuilova 24:13). Niko ne zna zašto su ovakva zla poslata protivu Davida samo zato što je prebrojao narod, osim ako zna da je narod Izrailjski pretstavljao a otuda i označavao, crkvu u pogledu njenih istina i dobara, i da broj označava znati njihov kavalitet, pa ih onda rasporediti i pripraviti u skladu s tim. Jer niko, osim Gospod sam, ne zna niti može to uraditi; a čovjek koji to pokuša, lišava sebe svega dobra i istine, a isto tako i duhovnog života; stoga što je David ovo učinio na reprezentativan način, stoga su ona tri zla bila njemu predložena, od kojih je morao da bira jedno. Ko ne vidi da nije bilo nikakvoga zla u prebrojavanju naroda, i da je zlo zbog kojega su David i njegovnarod bili kažnjeni, bilo sakriveno unutra, naime, u reprezentativima u kojma je tada bila crkva? U onim navedenim odlomcima, glad označva lišavanje poznavanja istine i dobra, a otuda i lišavanje sve istine i dobra.

11. /II) Da glad isto tako označava nedostatak ovih (to jest, znanja), koja su kod onih koji ih ne mogu da znaju, jer nisu u crkvi ili u njenoj doktrini, vidi se iz sledećih odlomaka.

Kod Amosa:

Gle, idu dani, kada ću poslati glad na zemlju, ne glad za hljebom, niti žeđ za vodom, nego za slušanjem riječi Jehovinih; oni će lutati od mora do mora, od sjevera do istoka; tražiće amo i tamo riječ Jehovinu, i ne će je nalaziti. U taj će dana djevojke i mladići obamirati od žeđi (8:1-13).

Ovdje je objašnjeno šta je označeno glađu i žeđi, naime, ozna ava se glad za hljebom, ne žeđ za vodom, nego za slušanjem riječi Jehovine, pa je stoga to nedostatak poznavanja (cognitiones) dobra i istine koji se označava; a da ovi nisu u crkvi, ili u njenoj doktrini, opisuje se sa, lutaće od mora do mora, i od sjevera do istoka, tražeći riječ Jehovinu, i ne će je nalaziti. Od mora do mora označava na svim stranama, jer poslednja granica u duhovnom svijetu izleda kao mora, gdje istine i dobra imaju svoj početak i završetak; stoga mora u Riječi označavaju znanja istine i dobra, kao i doslovno znanje u opšte. Od sjevera do istoka, isto tako označava na svim stranama gde su istina i dobro; sjever označava gdje je istina u zatamnjenju, a istok označava gdje je dobro. Pošto je nedostaak poznavanja dobra i istine označen glađu i žeđu, stoga se kaže, u taj će dan djevojke i mladići obamirati od žeđi; djevojke označavaju osjećanja istine i dobra, a mladići označavaju istine same koje su od dobra, dok žeđ od koje obamiru, označava njen nedostatak. (Da djevojke označavaju osjećanja istine i dobra, može se vidjeti, br. 2362, 3963, 6723. 6775, 6799; da mladići označavaju istine same, i inteligenciju, vidi br. 7668.)

Kod Isaije:

12. Za to se narod moj odvede u ropstvo što ne znaju (zbog nedostatka znanja), i gladni ljudi biće njihova slava, i mnoštvo njegovo ginuće od žeđi (5:13).

Pustošenje ili razaranje crkve zbog nedostatka znanja dobra i istine, označeno je sa, Za to se narod moj odvede u ropstvo zato što ne znaju (zbog nedostatka znanja). Božanska istina, koja čini crkvu, označena je slavom; da to nije dobro, označeno je slavom gladnih ljudi, gdje gladni ljudi označavaju one koji nemaju opažanja dobra, i ne poznaju istinu; i da zbog toga nemaju istine, označava se mnoštvom koje gine od žeđi, gdje ginuti od žeđi označava nedostatak istine, dok se mnoštvo u Riječi kaže za istine.

Kod istoga:

13. Neka narod traži Boga svoga, zakon, i svjedočanstvo; hodaće po zemlji potucajući se i gladujući, i kad bude gladan, ljutiće se i psovaće cara svojega i gledaće gore, i psovaće cara svojega i Boga svojega gore. A kad pogeda na zemlju, a to nevolja i mrak, i teška muka, i on izagnan u tamu (8:19-22).

Ovdje se govori o onima koji su u obmanama zbog nedostatka poznavanja istine i dobra, i o njihovoj ljutnji kao posledici; njihova je greška u tome što su gledali gore, ali su gledali i na zemlju, gdje su, međutim, vidjeli samo tešku muku i tamu. Gledati gore i gledati na zemlju, označava gledati svuda gdje su dobra i istine. Ali, vide samo tešku muku i tamu, označava da je nigdje ne mogu naći, samo se nalaze potpune obmane gdje tama označava gustu obmanu. Njihova se ljutnja kao posledica opisuje sa, pa će se desiti da kada su gladni, da se ljute, i da psuju svoga cara i svoje bogove; biti gladan označava želju da se sazna; car označava obmanu; bogovi označavaju obmane bogoštovanja; a psovati označava prezirati.

U Plaču:

14. Podiži ruke svoje ka Gospodu, za dušu djece svoje koja obamiru od gladi na uglovima ulica tvojih (2:19).

Plač nad onima koji treba da prime pouku u poznavanjima dobra i istine preko kojih se stiče duhovni život, opisuje se sa, Podiži ruke svoje ka Gospodu, za dušu djece svoje; a potreba za tim poznavanjima opisuje se obamiranjem od gladu na uglovima ulica; glad označava potrebu; ulice označavaju istine doktrine; obamirati na njima, označava njihovo otsustvo.

Kod istoga:

15. Robovi (sluge) nam gospodare, nema nikoga da izbavi iz ruku njihovijeh. Sa strahom za život svoj od mača u pustinji donosimo sebi hljeb. Koža nam pocrnje kao peć, od ljute gladi (5:8-10).

Robovima koji vladaju nad njima dok nema nikoga da ih izbavi iz njihovih ruku, označavaju se zla i obmane doktrine, u opšte zle ljubavi i lažna načela. Donosim sa strahom za svoje duše hljeb, zbog mača u pustinji, označava da nema dobra iz kojega može da se stekne duhovni život, zbog čega vladaju obmane; mač označava razarajuću obmanu; a pustinja označava gdje nema dobra jer nema istine, jer je svo dobro kod čovjeka kroz istine, jer gdje nema istina, nego samo obmana, nema ni dobra. Koža nam pocrnje kao peć od ljute gladi, označava da je zbog nedostatka poznavanja dobra i istine, prirodni čovjek u svojoj vlastitoj zloj ljubavi. Koža, zbog korespondencije s Velikim čovjekom ili nebom, označava prirodnog čovjeka; biti crn kao peć, znači biti u svom vlastitom zlu od obmana; a ljuta glad označava nedostatak poznavanja dobra i istine.

Kod Luke:

16. Teško onima koji su siti jer će ogladnjeti (6:25).

Siti u Riječi označavaju one koji imaju Riječ, gdje su sva poznavanja (cognitiones) dobra i istine; biti gladan označava imati potrebu za njima, i biti njih lišen.

Kod Jova:

Blago čovjeku kojega Bog kara; i za to ne odbacuj karanja Svemogućega. U gladi izbaviće te od smrti, a u ratu od mača (5:17, 20).

Ovdje se govori o onima koji su u iskušenjima; iskušenja su označena sa, kojega Bog kara, i karanjem Svemogućega. Svemogućim se isto tako označavaju iskušenja, izbavljenja iz njih, i utjeha poslije njih. (Kao što se može vidjeti, br. 1992, 3667, 4572, 5228, 6229). Glad u kojoj će se otkupiti, označava iskušenje u pogledu opažanja dobra, u kojemu će biti izbavljen od zla; otkupiti je izbaviti; mač u ratu označava iskušenje u pogledu razumijevanja istine, gdje rat označava iskušenje ili borbu protivu iskušenja.

17. (III) Da glad u Riječi označava i neznanje poznavanja istine i dobra, što se odnosi na one koji znaju da postoje takva znanja i žele ih, što je jasno iz sledećih odlomaka.

Kod Mateje:

Blago gladnima i žednima pravde, jer će se nasititi (5:6).

Glad za pravdom označava želju za dobrom, jer se u Riječi pravda kaže za dobro.

I kod Luke:

Gladne napuni blaga, a bogate otpusti prazne (1:53).

Gladni označavaju one koji su u neznanju poznavanje istine i dobra, ali ih žele; bogati, one koji imaju u obilju tih znanja, ali ih ne žele; a da se ovi poslednji njih lišavaju, označava se time što ih Bg otpušta prazne.

Kod Davida:

18. Gle, oko je Jehovino na onima koji ga se boje, i na onima koji čekaju milost njegovu. On će dušu njihovju izbaviti od smrti, i prehraniti ih u gladne godine (Psalam 33:18, 19).

Onima koji se boje Jehove označavaju se oni koji vole da izvršavaju Njegove zapovijesti. Izbavljanjem duše od smrti, označava se izbavljanje od zala i obmana, pa stoga i od prokletstva; a sa prehraniti u gladne godine, označava se dati duhovni život u skladu sa željom. Želja za poznavanjem istine i dobra je duhovno osjećanje istine, koje postoji samo kod onih koji su u dobru života, to jest, koji izvršavaju Gospodove zapovijesti, koji su, kao što je rečeno, označeni onima koji se boje Jehove

Ponovo:

19. Neka hvale Jehovu za milost njegovu, jer siti dušu čežnjivu, i dušu gladnu puni dobra (Psalam 107:8, 9).

Nasititi čežnjivu dušu, i nahraniti gladnu dušu dobrom, znači /milost/ za one koji žele dobra i istine; čežnjiva duša označava one koji žele istine, a gladna duša, one koji žele dobra.

Ponovo:

Nema oskudice onima koji se boje Jehove. Lavići su ubogi i gladni, a koji traže Jehovu ne manjka im nikakvo dobro (Psalam 35:9, 10).

I ovdje oni koji se boje Jehove, kod kojih nema oskudice, označavaju one koji vole da tvore Gospodove zapovijesti; a oni koji traže Jehovu, kojima ne će ništa nedostajati, označavaju one koje Gospod voli, i koji primaju dobra i istine od Njega. Lavići koji su ubogi i gladni, označavaju one koji znaju i koji su mudri od sebe; biti ubog i trpjeti glad označava da nemaju ni istine ni dobra. (Šta lavovi označavaju u oba smisla, može se vidjeti, b. 278.)

Ponovo:

20. Jehova čini sud onima, kojima se čine krivo; daje hranu gladnima. Jehova driješi svezane (Psalam 146:7).

Kojima se čini krivo, ovdje označavaju one koji su u obmanama zbog neznanja; njima čine krivo oni duhovi koji su u obmanama; stoga, kaže se da Jehova čini njima sud, oslobađajući ih od onih koji im čine krivo. Gladnima se označavaju oni koji žele dobra, i pošto ih Gospod siti, kaže se Jehova daje hranu gladnima; davati hljeb znači hraniti, a duhovna hrana sastoji se od znanja (scientia), inteligencije, i mudrosti. A onima koji su svezani, označavaju se oni koji žele istine, ali ih od njih odvajaju obmane doktrine, ili neznanje, jer nemaju Riječ. Stoga driješiti svezane je osloboditi iz od njih. (Da se ovakvi nazivaju svezanima, može se vidjeti, br. 5037, 5086, 5096.)

Ponovo:

21. On pretvara pustinju u jezera, i suhu zemlju u izvore vodene, i naseljava onamo gladne. Oni zidaju gradove za življenje. I naseljavaju onamo gladne; siju polja, sade vinograde i sabiraju ljetinu (Psalam 107:35-37).

Ove se riječi moraju razumjeti sasvim drugačije nego što su u smislu slova, naime, traba razumjeti da oni koji su u neznanju o istinama, a žele da ih saznaju, biće obogaćeni i bogati; jer to što će Jehova pustinju pretvoriti u jezera, znači da gdje je neznanje biće obilje istine, gdje pustinja označava da tamo gdje se ne zna istina, biće jezera i obilje istine. Pretvoriti suhu zemlju u potoke, označava isto u prirodnom čovjeku, jer suha zemlja označava gdje se ne zna istina, a potoci označavaju obilje; prirodni čovjek označava vodu koja teče; a voda označava istine. Naseljavati onamo gladne, označava da On čini da žive oni koji žele istinu; nastavati označava živjeti, a oni koji su gladni, označavaju one koji žele. Da zidaju gradove za življenje, označava oblikovati sebi doktrinu života; grad označava doktrinu, a nastavati označava život. Da mogu sijati polja, i saditi vinograde, i sabirati ljetinu, označava primati istine, razumjeti ih i tvoriti ih; sijati polja označava poučavati i primati istine; saditi vinograde označava primati te istine u razum, to jest, u duh, jer vinogradi označavaju duhovne istine, odakle saditi ih označava duhovo ih primati, to jest, razumjeti te istine: sabirati ljetinu oza ava tvoriti ih i primati dobra, jer su plodovi djela i dobra ljubavi prema bližnjem.

Ponovo:

21. Zna Jehova dane bezazlenima, i dio njihov traje do vijeka. Ne će se postidjeti u zlo doba, u dane gladne biće siti (Psalam 37:18, 19).

Dani bezazlenih označavaju stanja onih koji su u dobru, i u istinama iz njih /iz dobara/, ili stanja onih koji su u ljubavi prema bližnjem, i u vjeri iz ove /ljubavi prema bližnjem/. Da će Jehova biti njihov dio za uvijek, označava da su oni Njegovi i da su u nebu; da se ne će postidjeti u zlo doba, označava da e pobjediti kad ih zla budu iskušavala; i da će u gladne dane biti siti, označava da će ih istine podržavati, kada budu napadani i iskušavani od obmana. Zlo doba i gladni dani, označavaju stanja iskušenja; a iskušenja su od zala i obmana.

U prvoj knjizi Samuilovoj:

23. Luk junacima slomi se, i iznemogli opasaše se snagom. Koji bijahu siti, idu pod najam /naimaju se/ za hljeb; i koji bijahu gladi, nijesu više; i nerotkinja rodi sedmero, a koja maše djece, iznemože (1:4, 5).

Ovdje se sa, koji bijahu siti, idu pod najam za hljeb, i s gladnima koji koji to više nisu, označavaju oni koji žele dobra i istine. Ostalo se može vidjeti objašnjeno gore (br. 257, 357).

Kod Isaije:

24. Jer nevaljalac o nevaljalstvu govori, i srce njegovo gradi bezakonje, radeći licemjerno i govoreći na Boga laž, da isprazni dušu gladnome i napoj žednome da uzme (32:6).

Nevaljalcem se naziva onaj koji je u obmanama i zlima iz ljubavi prema sebi, stoga, iz svoje vlastite inteligencije. Obmane su označene nevaljalstvom o kome govori; zla, srcem njegovim koje gradi bezakonje. Zla koja govori protivu dobara, označena su licemjerstm kojim se služi; a obmane koje govori protivu istina, time što govori laž protivu Jehove. Da se ovim želi srušiti one koji žele dobra i istine, označeno je s ispraziti dušu gladnome, i napoj uzeti od žednoga; gladna duša označava one koji žele dobra, a onaj koji je žedan, one koji žele istine.

Ponovo:

25. I ako otvoriš dušu gladnome, i nasitiš dušu nevoljnu; tada će zasjati u mraku vidjelo tvoje i tama će tvoja biti kao u po dne (58:10).

Ovim se riječima opisuje ljubav prema bližnjemu, ovdje prema onima koji su u neznanju, a u isto vrijeme i u želji za saznaju istine, i u nevolji zbog obmana koje nad njima vladaju; i da će kod onih koji su u ljubavi prema bližnjem, obmane biti razagnane, a istine da će davati svjetlost i da će blistati. Ljubav prema bližnjemu za one koji su u neznanju, a u isto vrijeme žele da saznaju istine, označena je sa, ako otvoriš dušu gladnome; gladni ozna avaju one koji žele, a duša označava razumijevanje istine koja poučava. Da je tako s onima koji su u nevolji zbog obmana koje nad njima vladaju, označeno je sa, i ako nasitiš dušu nevoljnome; da će kod ovih koji su u takvoj ljubavi prema bližnjem, neznanje nestati, i da će istine dati svjetlsot i sijati, sa, tada će zasjati vidjelo tvoje u mraku, i tama će tvoja biti kao u po dne. Tama označava neznanje duhovnoga uma, a gusti mrak neznanje prirodnoga uma; vidjelo označava istinu u svjetlosti, slično kao i u po dne. Tako su prosvijetljeni oni koji, iz ljubavi prema bližnjem ili zbog duhovnog osjećanja, poučavaju one koji su u obmanama zbog neznanja; jer je ta ljubav prema bližnjem iz influksa (upliva) svjetlosti ili istine od Gospoda.

Ponovo:

26. Nije li ovo post koji izabrah? da prelomiš hljeb svoj gladnome, i sromahe prognane da uvedeš u kuću? kad vidiš gologa, da ga odjeneš? (58:6, 7).

Ovim su riječima ozna ene slične stvari; jer se prelamanjem hljeba gladnome, označava od ljubavi prema bližnjem, prenijeti i poučiti one koji su u neznanju a koji u isto vrijeme željni da saznaju istine. Uvesti izagnane u kuću, označava popraviti i podržati one koji su u obmanama, a otuda u žalosti; izagnani su oni koji su u žalosti zbog obmana. Jer oni koji su u obmanama, stoje napolju, dok su u kućama oni koji su u istinama; jer kuća označava intelektualni um, u koji se samo istine pripuštaju, jer se on otvara istinama od dobra. Zbog ovakvog značenja, dodaje se, gologa da odjeneš; biti go označava biti bez istina, a odjenuti označava poučiti; jer haljine u Riječi označavaju istine koje oblače (kao što se može vidjeti gore, br. 185).

Ponovo:

27. Ne će biti gladni ni žedni; ne će ih biti vrućna ni sunce; jer kome je žao, on će ih voditi, i pored izvora vodenijeh provodiće ih (49:10).

Da ne će biti ni gladni ni žedni, ne znači da ne će biti galdni i žedni prirodne hrane i pića; i da ih ne će biti prirodna vrućina i sunce, to ne znači da će im od toga biti vruće; sli no, i da će biti provođeni pored vodenih izvora. Ko god misli, zar ne vidi da se ovdje ozančavaju druge stvari? Glađu i žeđi označavaju se glad i žeđ za onim stvarima koje pripadaju vječnom životu, ili koje ga daju, a što se u glavnom odnosi na dobro ljubavi i istinu vjere, glad na dobro ljubavi, a žeđ na istinu vjere. Vrućina i sunce označavaju vrućinu koja potiče od načela obmane i ljuvavi prema zlu; jer ovi oduzimaju svu duhovnu glad i žeđ; izvori vode pored kojih će ih Gospod voditi, označavaju prosvijetljenost u svakoj istini, gde izvor označava Riječ, a isto tako i doktrinu iz Riječi; voda označava istinu; a voditi, kada se kaže za Gospoda, označava prosvijetliti. Iz ovih se razmatranja vidi šta je označeno Gospodovim riječima kod Jovana:

Ja sam hljeb života; ko dođe k meni, nika ne će ogladnjeti; ko vjeruje mene, neće nikad ožednjei (6:35).

Ovdje se vidi da je ogladnjeti ići Gospodu, a ožednjeti da je vjerovati Njega; doći Gospdu je izvršavati Njegove zapovijseti.

28. Pošto su ove stvari označene glađu i žeđu, to se vidi šta je označeno i Gospodvim riječima kod Mateje:

Tada će reći car onima što stoje s desne strane: kad ogladnjeh, daste mi da jedem; ožednjeh, i napojite me; bijah gost, i primiste me. Onda reče onima s lijeve strane da kad je bio gladan, nisu ga nahranili; i žedan, nisu ga napojili; a kad gost, nisu ga primili (25:34, 35, 41-43).

Biti gladan i žedan označava neznanje i duhovnu oskudicu, a nahraniti i napojiti označava poučiti i prosvijetliti iz duhovnog osjećanja, ili iz ljubavi prema bližnjem; stoga se kaže, Bio sam gost, i ne primiste me, gdje se gostom označavaju oni koji su izvan crkve, a žele da budu poučeni i da prime doktinarne stvari crkve, i živjeti u skladu s njima (vidi br. 1463, 4444, 7908, 807, 8913, 9196). I u Riječi čitamo o Gospodu, da je On bio gladan i žedan, čime se označava da je d Svoje Božanske ljubavi hoće i želi spasenje ljudske rase.

Da je bio gladan, čitamo kdo Marka:

29. I kad dođoše u Betaniju, Isus ogladnje, i ugledavši smokvu jednu kraj puta, dođe k njoj, i ne nađe ništa na njoj do lišća sama, jer to nije bilo vrijeme za smokve. Zato joj reče: da niko ne jede roda s tebe u vijeke. Kad su u enici u jutro prolazili, vidješe da se smokva osušila iz korjena (11:12, 14-20; Mateja 21:19, 20). (p. p. autor je često skraćivao tekst ističući dijelove koje je objašnjavao).

Onaj ko ne zna da sve u Riječi sadrži duhovni smisao, može da pomisli da je Gospod ovo učinio smokvinom stablu u ljutnji, jer je bio ogladnio; ali smokvinim stablom ne označava se smokvino stablo, nego crkva u pogledu prirodnog dobra, a posebno Jevrejska Crkva. A u njoj nije bilo prirodnog dobra, jer nije biio duhovnog, nego samo neke istine iz smisla slova Riječi, što je označeno time što je Isus vidjevši iz daleka da smokvu sa ličćem, prišao joj u nadi će naći nešto na njoj; ali kad joj je prišao, našao je samo lišće. Lišće označava istine smisla slova Riječi. Da kod te nacije nema prirodne istine crkve, jer su u gustim obmanama i u zlim ljubavima, označeno je time što je Isus rekao, Neka niko nikad od tebe ne jede roda, i smokva se osušila iz korjena. Isto tako se kaže, da nije bilo vrijeme smokava, čime se označava da crkva još nije počela. Da je početak nove crkve označen smokvinim stablom, vidi se iz Gospodovih riječi (kod Mateje 24:32, 33; Marka 13:28, 29; i kod Luke 21:28-31). Iz ovih se razmatranja vidi šta je označeno glađu. (Da smokvino stablo označava prirodno dobro crkve, vidi br. 217, 4231, 5113; i da lišće označava istine prirodnog čovjeka, vidi gore (br. 109),

Da je Gospod ožednio, čitamo kod Jovana:

30. Po tom znajući Isus da se sve svrši, i da se zbude pismo, reče: žedan sam (dipso). Ondje stajaše sud pun octa, i oni napuniše sunđer octa, i nataknuše na trsku, te prinesoše k ustima njegovijem. I kad primi Isus ocat, reče; svrši se (consummatum est) (19:28-30).

Oni koji misle o ovome samo prirodno a ne duhovno, mogu da pretpostave da se ovdje govori o tome da je Gospod ožednio, i da Mu je dat ocat; ali pošto su se sve stvari u Pismu rečene o Njemu tada se završaale, a došao je u svijet da spase čovječanstvo, stoga je rekao, žedan sam, čime se označava da je iz Božanske ljubavi htio i želio spasenje ljudske rase. A što mu je dat ocat, označava da u dolazećoj crkvi ne će biti prave isine, nego istine pomijšane s obmanama, kao što je kod onih koji odvajaju vjeru od ljubavi prema bližnjem, ili istinu od dobra, što je označeno octom. To što su to stavili na spužvu, označavalo je čišćenje od toga, pošto spužva označava spoljašnje sredstvo čišćenja (kao što se može vidjeti, br. 7918). Da svaka pojednost iznesena u Riječi o Gospodovoj patnji, obuhvata i označava Božanske, nebeske, i duhovne stvari, može se vidjeti gore (br. 83). Iz gore navedenih odlomaka, vidi se šta u Riječi glad označava. Neka se ovo ispita dobro i razmotri, pa će svako ko misli malo dublje, da uvidi da se ovdje ne označavaju prirodna glad, i žeđ, nego suhovna.