Die Bibel

 

Postanak 24

Lernen

   

1 A Avram beše star i vremenit, i Gospod beše blagoslovio Avrama u svemu;

2 I reče Avram sluzi svom najstarijem u kući svojoj, koji beše nad svim dobrom njegovim: Metni ruku svoju pod stegno moje,

3 Da te zakunem Gospodom Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim da nećeš dovesti žene sinu mom između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

4 Nego da ćeš otići u zemlju moju i u rod moj i dovesti ženu sinu mom Isaku.

5 A sluga mu reče: i ako devojka ne htedbude poći sa mnom u ovu zemlju; hoću li odvesti sina tvog u zemlju iz koje si se iselio?

6 A Avram mu reče: Pazi da ne odvedeš sina mog onamo.

7 Gospod Bog nebeski, koji me je uzeo iz doma oca mog i iz zemlje roda mog, i koji mi je rekao i zakleo mi se govoreći: Semenu ću tvom dati zemlju ovu, On će poslati anđela svog pred tobom da dovedeš ženu sinu mom odande.

8 Ako li devojka ne htedbude poći s tobom, onda da ti je prosta zakletva moja; samo sina mog nemoj odvesti onamo.

9 I metnu sluga ruku svoju pod stegno Avramu gospodaru svom, i zakle mu se za ovo.

10 Tada sluga uze deset kamila između kamila gospodara svog da ide, jer sve blago gospodara njegovog beše pod njegovom rukom; i otišavši dođe u Mesopotamiju do grada Nahorovog.

11 I pusti kamile da poležu iza grada kod studenca pred veče kad izlaze građanke da zahvataju vode;

12 I reče: Gospode Bože gospodara mog Avrama, daj mi sreću danas i učini milost gospodaru mom Avramu.

13 Evo, ja ću stajati kod ovog studenca, a građanke će doći da zahvataju vode.

14 Kojoj devojci kažem: Nagni krčag svoj da se napijem, a ona reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti; daj to da bude ona koju si namenio sluzi svom Isaku; i po tome da poznam da si učinio milost gospodaru mom.

15 I on još ne izgovori, a to Reveka, kći Vatuila sina Melhe žene Nahora brata Avramovog, dođe s krčagom na ramenu.

16 I beše vrlo lepa, još devojka, još je čovek ne beše poznao. Ona siđe na izvor, i natoči krčag, i pođe;

17 A sluga iskoči pred nju, i reče; daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog.

18 A ona reče: Na pij, gospodaru. I brže spusti krčag na ruku svoju, i napoji ga.

19 I kad ga napoji, reče: i kamilama ću tvojim naliti neka se napiju.

20 I brže izruči krčag svoj u pojilo, pa opet otrča na studenac da nalije, i nali svim kamilama njegovim.

21 A čovek joj se divljaše, i ćutaše, neće li poznati je li Gospod dao sreću putu njegovom ili nije.

22 A kad se kamile napiše, izvadi čovek zlatnu grivnu od po sikala i metnu joj oko čela, i dve narukvice metnu joj na ruke od deset sikala zlata.

23 I reče: Čija si kći? Kaži mi. Ima li u kući oca tvog mesta za nas da prenoćimo?

24 A ona mu reče: Ja sam kći Vatuila sina Melšinog, koga rodi Nahoru.

25 Još reče: Ima u nas mnogo slame i piće i mesta za noćište.

26 Tada čovek savivši se pokloni se Gospodu,

27 I reče: Blagosloven da je Gospod Bog gospodara mog Avrama, što ne ostavi milost svoju i veru svoju prema gospodaru mom, i putem dovede me Gospod u dom rodbine gospodara mog.

28 A devojka otrča i sve ovo kaza u domu matere svoje.

29 A Reveka imaše brata, kome ime beše Lavan; i istrča Lavan k čoveku na studenac,

30 Kako vide grivnu i narukvice na rukama sestre svoje i ču gde Reveka sestra mu reče: Tako mi kaza čovek; dođe k čoveku; a on stajaše kod kamila na studencu.

31 I reče: Hodi, koji si blagosloven od Gospoda; što bi stajao napolju? Spremio sam kuću, ima mesta i za kamile.

32 I dovede čoveka u kuću, i rastovari kamile; i dodaše slame i piće kamilama, i donesoše vode za noge njemu i ljudima što behu s njim;

33 I postaviše mu da jede; ali on reče: Neću jesti dokle ne kažem stvar svoju. A Lavan mu reče: Govori.

34 Tada reče: Ja sam sluga Avramov.

35 A Gospod je blagoslovio gospodara mog veoma, te je postao velik, i dao mu je ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga i sluškinja, i kamila i magaraca.

36 I još Sara žena gospodara mog rodi sina gospodaru mom u starosti njegovoj, i on mu dade sve što ima.

37 A mene zakle gospodar moj govoreći: Nemoj dovesti sinu mom žene između kćeri ovih Hananeja, među kojima živim;

38 Nego idi u dom oca mog i u rod moj, da dovedeš ženu sinu mom.

39 A ja rekoh gospodaru svom:

40 Može biti da devojka neće hteti poći sa mnom.

41 A on mi reče: Gospod, po čijoj volji svagda živeh, poslaće anđela svog s tobom, i daće sreću tvom putu da dovedeš ženu sinu mom od roda mog, iz doma oca mog.

42 Onda će ti biti prosta zakletva moja, kad otideš u rod moj; ako ti je i ne dadu, opet će ti biti prosta zakletva moja.

43 I kad dođoh danas na studenac, rekoh: Gospode Bože gospodara mog Avrama, ako si dao sreću putu mom, kojim idem,

44 Evo, ja ću stajati kod studenca: koja devojka dođe da zahvati vode, i ja joj kažem: Daj mi da se napijem malo vode iz krčaga tvog,

45 A ona mi odgovori: i ti pij i kamilama ću tvojim naliti; to neka bude žena koju je namenio Gospod sinu gospodara mog.

46 Ja još ne izgovorih u srcu svom, a dođe Reveka s krčagom na ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i ja joj rekoh: Daj mi da se napijem.

47 A ona brže spustivši sa sebe krčag reče: Na pij, i kamile ću ti napojiti. I kad se napih, napoji i kamile moje.

48 I zapitah je govoreći: Čija si kći? A ona odgovori: Ja sam kći Vatuila sina Nahorovog, kog mu rodi Melha. Tada joj metnuh grivnu oko čela i narukvice na ruke;

49 I padoh i poklonih se Gospodu, i zahvalih Gospodu Bogu gospodara mog Avrama, što me dovede pravim putem da nađem kćer brata gospodara svog za sina njegovog.

50 Ako ćete dakle učiniti ljubav i veru gospodaru mom, kažite mi; ako li nećete, kažite mi, da idem na desno ili na levo.

51 A Lavan i Vatuilo odgovarajući rekoše: Od Gospoda je ovo došlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo ni dobro. Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmi je pa idi, i neka bude žena sinu tvog gospodara, kao što kaza Gospod.

52 A kad ču sluga Avramov reči njihove, pokloni se Gospodu do zemlje;

53 I izvadi zaklade srebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci; takođe i bratu njenom i materi njenoj dade darove.

54 Potom jedoše i piše on i ljudi koji behu s njim, i prenoćiše. A kad ujutru ustaše, reče sluga: Pustite me gospodaru mom.

55 A brat i mati njena rekoše: Neka ostane devojka kod nas koji dan, barem deset dana, pa onda neka ide.

56 A on im reče: Nemojte me zadržavati, kad je Gospod dao sreću mom putu; pustite me da idem gospodaru svom.

57 Tada rekoše: Da zovemo devojku, i upitamo šta ona veli.

58 I dozvaše Reveku i rekoše joj: Hoćeš ići s ovim čovekom? A ona odgovori: Hoću.

59 I pustiše Reveku sestru svoju i dojkinju njenu sa slugom Avramovim i ljudima njegovim.

60 I blagosloviše Reveku i rekoše joj: Sestro naša, da se namnožiš na hiljade hiljada, i seme tvoje da nasledi vrata svojih neprijatelja!

61 I podiže se Reveka s devojkama svojim, i posedaše na kamile, i pođoše s čovekom; i sluga uzevši Reveku otide.

62 A Isak iđaše vraćajući se od studenca Živoga koji me vide jer življaše u južnom kraju;

63 A beše izašao Isak u polje pred veče da se pomoli Bogu; i podigavši oči svoje ugleda kamile gde idu.

64 I Reveka podigavši oči svoje ugleda Isaka, te skoči s kamile,

65 I reče sluzi: Ko je onaj čovek što ide preko polja pred nas? A sluga reče: Ono je gospodar moj. I ona uze pokrivalo i pokri lice.

66 I pripovedi sluga Isaku sve što je svršio.

67 I odvede je Isak u šator Sare matere svoje; i uze Reveku, i ona mu posta žena, i omile mu. I Isak se uteši za materom svojom.

   

Kommentar

 

Стопала

  
by Jenny Stein
baby feet and adult hands

Наша стопала су најнижи делови тела и веома су корисна! У Библији стопала представљају најнижи и најкориснији део нашег духовног ја - „природни“ ниво. Овај свакодневни аспект живота повезан је са рутинским задацима и захтевима и мислима повезаним са њима. Није претерано дубоко или интроспективно, али је корисно - баш као и стопала.

Ова преписка важи за Господа и за црквене заједнице такође. Господово Божанско Природно води нас кроз релативно једноставно послушање (помислите на Десет заповести и две велике заповести). Цркве такође имају природни ниво на којем служе својим заједницама на једноставне, али опипљиве начине.

(Verweise: Apokalipsi Otkrivenoj 49, 510; Nebeske tajne 2162, 3147 [1-2], 3761, 4302 [6], 6844 [1-2], 9406, 10087)

Aus Swedenborgs Werken

 

Nebeske Tajne #9406

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 10837  
  

9406. A pod njegovim nogama. Da ovo označava krajnji (poslednji) smisao, a koji je doslovni smisao sami, vidi se iz značenja nogu, što su prirodne stvari (vidi br. 2162, 3147, 3751, 4938-4952); stogastopala, koja su ispod nogu, označavaju poslednje stvari prirode. Da pod nogama ovde označava poslednji smisao Reči, koji je smisao slova, je stoga što se govori o Božanskoj istini ili o Reči, koja je od Gospoda, i koja je Gospod, što se može videti iz onoga što prethodi; a poslednje od istine Reči je smisao slova, koji je prirodan, jer je za prirodnog čoveka. Da smisao slova u sebi sadrži jedan unutrašnji smisao, koji je relativno duhovan i nebeski, vidi se iz svega što je do sada pokazano o Reči. Ali što je čovek više svetski i telesan, on to manje shvata, jer ne dopušta da bude uzdignut u duhovnu svetlost, i da preko nje vidi kakva je priroda Reči; naime, da je u slovu prirodna, a u duhovno smislu duhovna; jer se priroda nižih stvari, sve do poslednjih, može videti iz duhovnog sveta, ili iz svetlostineba, ali ne i obrnuto (br. 9401 kraj); iz ovoga se može videti da je takva Reč u slovu.

[2] Pošto je Reč u slovu prirodna, i pošto se nogama označavaju prirodne stvari, stoga se poslednje u Reči, kao i poslednje u crkvi, nazivamjestom nogu [mjestom pod nogamaJehovinim], kao i podnožjem, a isto tako oblakom i tamom; kao kod Isaije: I tvoja će vrata svagda biti otvorena, ne će se zatvarati ni danju ni noću da bih doveo vojsku nacija. Slava Libanska tebi će doći, jela, briest, i šišir, da ukrase mjesto svetinje moje da bih proslavio mjesto nogu svojih(Isa. (60; 11, 13). Predmet o kom se govori je Gospod, jegovo carstvo i crkva. Vojskom nacija se označavaju oni koji su u dobrima vere; a carevima, oni koji su u istinama vere. (Da nacije označavaju one koji su u dobrima vere, vidi br. 1259, 1328, 4574, 6005; i da se carevima označavaju oni koji su u istinama, br. 1672, 2015, 2969, 3009, 4575, 5068, 6148). Slava Libanska, ili cedar, označava duhovno dobro i istinu; jela, bor, i šišir označavaju prirodna dobra i istine koje korespondiraju; mjesto svetinje [svetinja] označava neboi crkvu, aisto tako i Reč; mjesto nogu, označava nebo, crkvu i Reč, u poslednjim [stvarima]. Razlog da je i ovde označena Reč, je to što se ovde označava da je nebo nebo zbog Božanske istine koja proističe od Gospoda; na sličan način i crkva; i Božanska istina koja čini crkvu i nebo je Reč. Stoga isto tako najdublje šatora, gde jebio kovčeg koji jesadržavao zakon, a koji se zvao svetinja, jer zakon je Reč (br. 6752).

[3] Ponovo: Nebo je prijesto moj i zemlja podnožje nogama mojim (Isa. (66:1). Uzvišujte Jehovu Boga našega, i klanjajte se podnožju njegovu. Mojsije i Aron, svećenici njegovi, prizivlju ime njegovo, i on u stupu od oblaka govoraše s njima (Psalam 99:5, 7). Podnožje Jehovino pred kojim treba da se klanjaju označava Božansku istinu u poslenjim [stvarima], stoga Reč. Da u reprezentativnom smislu Mojsije i Aron označavaju Reč, vidi br. 7089, 7382, 9374; i da oblak ozačava Reč u slovu, ili Božansku istinu u poslednjim [stvarima], vidi predgovor Postanju 18; br. 4060, 4391, 8106, 8781; iz čega je jasno šta je označeno sa govoriti u stupu od oblaka.

[4] Ponovo: Evo, čusmo da je u Efraimovoj zemlji, nađosmo ga na poljima Kirijat-Jarimskim (na poljima u šumi). Uđimo u stan njegov i poklonimo se podnožju nogu njegovijeh (Psalam 132:6-7). Predmet o kome se govori je Gospod i otkrovenje njegovo u Reči; naći ga u Efraimovojzemlji označava tako učiniti u duhovno nebeskom smislu Reči (br. 4585, 4594); napoljima u šumi, označana u prirodnom ili doslovnom smislu Reči (br. 3220, 9011); podnožje označava Božansku istinu koja proizlazi odGospoda, u poslednjim [stvarima].

[5] Ponovo: Jehova savi nebesa i siđe. Mrak bješe pod nogama njegovijem. Od mraka načini sebi krov, sjenicu oko sebe, od mračnijeh voda, oblaka vazdušnijeh. Od sijevanja pred njim kroz oblake njegove udari grad i živo ugljevlje (Psalam 18:9, 11-12). Predmet o kome se govori je dolazak i prisutnost Gospodova u Reči; gusti mrak podnjegovim nogama označava smisao slova; na sličan način mračne vode i oblaci vazdušni. Da je uprkos toga Božanska istina, kao što je ona u nebima, i u ovome smislu [doslovnom smislu], označeno je mrakom na skrivenim mjestima; i da se risustvu Gospodovom unutrašnji smisao pokazuje u svojoj slavi, kao što je u nebu, označeno je sa njegovim oblacima koji blistaju pred njim.

Kod Nahuma: Put je Jehovin u vihoru i buri; i oblaci su prah od nogu njegovijeh (Nahum 1:3); gde oblaci označavaju Reč u smislu slova, koja je isto kao i vihor i bura u kojoj je putJehovin.

[6] Kada istina Božanska, kao ona što je u nebu, sija kod čoveka od samoga smisla sloav, tada se ovaj smisao opisuje nogama čiji je sjaj kaoglačani mjed; kao kod Danila: I podigoh oči svoje i vidjeh utvaru, a to jedan čovjek obučen u platno, i pojas bješe oko njega od čistiga zlata iz Ufaza: a tijelo mu bješe kaohrizolit, i lice mu kao munja, a oči mu kao lučevi, a ruke i noge kao mjed uglađena, a glas od riječi njegovijeh kao kao glas mnogoga ljudstva (Danilo 10:5-6). gde se čovjekom obučenim u platno označava u najvišem smislu Gospod, a pošto je označen Gospod, označena je i Božanska istina koja je od njega, jer je Božanska istina koja je od njega, Gospod sam u nebu i u crkvi; istina Božanska, ili Gospod u posednjim [stvarima], oznčen je rukama i nogama kao od uglađene mjedi, kao i glasom riječi njegovih kao od mnogoga ljudstva. Na sličan način i kod Jezikilja ?).

[7] Uzastopna stanja crkve na ovoj zemlji u pogledu primanja istine Božanske koja proističe od Gospoda označena su i likom koji je video Nabukodnezar; kod Danila: Glava tome liku bješe od čistoga zlata, prsi i mišice od srebra, trbuh i bedra od mjedi. Golijeni mu od gvožđa, a stopala od gvožđa koje je od zemlje. Ti gledaše dokle ne odvali kamen bez ruku, i udari lik u stopala mjedena i zemljana i satr ih. Tada se satr i gvožđe i zemlja i mjed i srebro i zlato (Dan. 2:32-35, 43). Prvo stanje crkve u pogledu primanja istine Božanska koja proističe od Gospoda je zlato, jer se zlatom označava nebesko dobro, koje je dobro ljubavi prema Gospodu (br. 113, 1551, 1552, 5658, 8932), drugo je stanje označeno srebrom, koje označava duhovno dobro, koje je dobro vere u Gospoda i ljubavi prema bližnjem (vidi br. 1551, 2954, 5658, 7999); treće stanje označeno je sa mjedi(bronzom), koje označava prirodno dobro (br. 425, 1551), dok je četvrto stanje označeno gvožđem, koje označava prirodnu istinu; zemlja (kal) označava obmanukoja sene slaže s istinom i dobrom. Da se se kamenom od stijene razbilo u komade gvožđe, mjed, srebro, i zlato, to označava da je crkva nestala u pogledu primanja istine iz Reči, kada su se obmana i zlo potvrdili smislom slova Reči, kao šo je slučaj sa crkvom u njenom poslednjem stanju, kada nema više nebeske ljubavi, nego samo svetske i telesne ljubavi. Takva je bila Reč među Jevrejskom nacijo ada je Gospod došao na svet; a takva je Reč i kod mnogih u današnje vreme, kada se više ne zna da ima bilo šta unutrašnje u Reči; a kada bi se i reklo da ima, i kakva je njena priroda, to ne bi bilo primljeno; dok se u pradrevna vremena, koja su označena zlatom, u Reči videlo samo ono što je nebesko, skoro odvojeno od slova. Iz svega ovoga sada se može videti da se Bogom Izrailjevimkoji sevideoispod njegovih nogu označava Reč u poslednjem smislu, koji je smisao slova.

  
/ 10837