Die Bibel

 

Jezekilj 1

Lernen

1 Godine tridesete, meseca četvrtog, petog dana, kad bejah među robljem na reci Hevaru, otvoriše se nebesa, i videh utvare Božje.

2 Petog dana tog meseca, pete godine od kako se zarobi car Joahin,

3 Dođe reč Gospodnja Jezekilju sinu Vuzijevom, svešteniku, u zemlji haldejskoj na reci Hevaru, i onde dođe ruka Gospodnja nada nj.

4 I videh, i gle, silan vetar dolažaše od severa, i velik oblak i oganj koji se razgorevaše, i oko njega svetlost, a isred ognja kao jaka svetlost;

5 Isred njega još kao četiri životinje, koje na oči behu nalik na čoveka;

6 I u svake behu četiri lica, i četiri krila u svake;

7 I noge im behu prave, a u stopalu behu im noge kao u teleta; i sevahu kao uglađena bronza.

8 I ruke im behu čovečje pod krilima nad četiri strane, i lica im i krila behu na četiri strane.

9 Sastavljena im behu krila jedno s drugim; i ne okretahu se idući, nego svaka iđaše na prema se.

10 I lice beše u sve četiri lice čovečje i lice lavovo s desne strane, a s leve strane lice volujsko i lice orlovo u sve četiri.

11 I lica im i krila behu razdeljena ozgo; u svake se dva krila sastavljahu jedno s drugim, a dva pokrivahu im telo.

12 I svaka iđaše pravo na prema se; iđahu kuda duh iđaše, i ne okretahu se idući.

13 I na oči behu te životinje kao živo ugljevlje, gorahu na oči kao sveće; taj oganj prolažaše između životinja i svetljaše se, i iz ognja izlažaše munja.

14 I životinje trčahu i vraćahu se kao munja.

15 I kad gledah životinje, gle, točak jedan beše na zemlji uza svaku životinju prema četiri lica njihova.

16 Obličjem i napravom behu točkovi kao boje hrisolitove, i sva četiri behu jednaka, i obličjem i napravom behu kao da je jedan točak u drugom.

17 Kad iđahu, iđahu sva četiri svaki na svoju stranu, i idući ne skretahu.

18 I naplaci im behu visoki strahota; i behu naplaci puni očiju unaokolo u sva četiri.

19 I kad iđahu životinje, iđahu i točkovi uz njih; i kad se životinje podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi.

20 Kuda duh iđaše, onamo iđahu, i podizahu se točkovi prema njima, jer duh životinjski beše u točkovima.

21 Kad one iđahu, iđahu i oni; i kad one stajahu, stajahu i oni; i kad se one podizahu od zemlje, podizahu se i točkovi prema njima, jer duh životinjski beše u točkovima.

22 A nad glavama životinjama beše kao nebo, po viđenju kao kristal, strašno, razastrto ozgo, nad glavama njihovim.

23 A pod tim nebom behu im krila pružena, jedno prema drugom, a dva krila svakoj pokrivahu telo.

24 I čuh huku krila njihovih kad iđahu kao da beše huka velike vode, kao glas Svemogućeg i kao graja u logoru; i kad stajahu, spuštahu krila.

25 I kad stavši spuštahu krila, čujaše se glas ozgo iz neba, koje beše nad glavama njihovim.

26 I ozgo na onom nebu što im beše nad glavama, beše kao presto, po viđenju kao kamen safir, i na prestolu beše po obličju kao čovek.

27 I videh kao jaku svetlost, i u njoj unutra kao oganj naokolo, od bedara gore, a od bedara dole videh kao oganj i svetlost oko njega.

28 Kao duga u oblaku kad je kiša, takva na oči beše svetlost unaokolo. To beše viđenje slave Božje na očima; i kad videh, padoh na lice svoje, i čuh glas Nekoga koji govoraše.

Kommentar

 

Father

  
Rudolf von Arthaber with his Children, by Friedrich von Amerling

Father in the Word means what is most interior, and in those things that are following the Lord's order, it means what is good. In the highest sense Father means the Lord Himself, the creator. In the generation of natural children it is the father who provides the soul or the most interior receptacle of life, and an internal heredity, and the mother who provides all of the substance that the soul uses to form its body, plus an external heredity. In this process the soul comes from the Lord through the father, and not from the father, since all life is from the Lord. The wise person calls the Lord his father and the church his mother because his interior loves come from the Lord, but are given form and actuality through the truths taught by the church. Those things thus brought forth are a person's spiritual "children". In the New Testament, when speaking of Jesus and the Father, what is meant is the outward manifestation with the divine itself as the soul inside. Because Jesus was born from a natural mother, He had a natural body and a natural Jewish heredity. Throughout his life as He was tempted by the hells, He slowly put off all he had from His mother and replaced it with what He had from Himself inside, the Father. In doing this he made himself one with the Father that was His inmost so He could truly say, "I and my Father are one".

Die Bibel

 

Jezekilj 44:6

Lernen

       

6 I reci odmetničkom domu Izrailjevom: Ovako veli Gospod Gospod: Dosta je gadova vaših, dome Izrailjev,