Postanak 3
1
Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"
2
Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.
3
Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"
4
Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti!
5
Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo."
6
Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.
7
Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.
8
Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.
9
Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu.
10
On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."
11
Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"
12
Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."
13
Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.
14
Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!
15
Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."
16
A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."
17
A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!
18
Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.
19
U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."
20
Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.
21
I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.
22
Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"
23
Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.
24
Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.
Arcana Coelestia #1815
1815. 'He said to him, I am Jehovah' means the Lord's Internal Man which is Jehovah, from whom perception came. This is clear from what has been stated in various places already, to the effect that the Lord's Internal, that is, whatever the Lord received from the Father, was in Him Jehovah - for He was conceived from Jehovah. That which a person receives from the, father is one thing, while that from the mother is another. From the father a person receives everything that is internal, the soul itself or life being from the father; but from the mother he receives everything that is external. In short, the interior man or spirit itself comes from the father, but the exterior man or body itself from the mother. This anyone may grasp merely from the consideration that the soul itself is inseminated by the father, and starts to clothe itself in the ovum with a tiny body. All else that is subsequently added to it, both in the ovum and in the womb, comes from the mother, for it receives nothing contributing to its growth from anywhere else.
[2] From this it becomes clear that internally the Lord was Jehovah. Since however the external which the Lord received from the mother was to be united to the Divine, or Jehovah - and this, as has been stated, was accomplished by means of temptations and victories - it inevitably appeared to Him that when He spoke to Jehovah, it was as if to another. But in fact He spoke to Himself, that is to say, insofar as He had become joined to Jehovah. The perception which the Lord possessed - being most perfect, far superior to that of every other who has ever been born - sprang from His Internal Man, that is, from Jehovah Himself; and this is meant here in the internal sense by 'Jehovah said to him'.
