Die Bibel

 

Postanak 3

Lernen

   

1 Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog. Ona reče ženi: "Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?"

2 Žena odgovori zmiji: "Plodove sa stabala u vrtu smijemo jesti.

3 Samo za plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: 'Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!'"

4 Nato će zmija ženi: "Ne, nećete umrijeti!

5 Nego, zna Bog: onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo."

6 Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.

7 Tada se obadvoma otvore oči i upoznaju da su goli. Spletu smokova lišća i naprave sebi pregače.

8 Uto čuju korak Jahve, Boga, koji je šetao vrtom za dnevnog povjetarca. I sakriju se - čovjek i njegova žena - pred Jahvom, Bogom, među stabla u vrtu.

9 Jahve, Bog, zovne čovjeka: "Gdje si?" - reče mu.

10 On odgovori: "Čuo sam tvoj korak po vrtu; pobojah se jer sam go, pa se sakrih."

11 Nato mu reče: "Tko ti kaza da si go? Ti si, dakle, jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti?"

12 Čovjek odgovori: "Žena koju si stavio uza me - ona mi je dala sa stabla pa sam jeo."

13 Jahve, Bog, reče ženi: "Što si to učinila?" "Zmija me prevarila pa sam jela", odgovori žena.

14 Nato Jahve, Bog, reče zmiji: "Kad si to učinila, prokleta bila među svim životinjama i svom zvjeradi divljom! Po trbuhu svome puzat ćeš i zemlju jesti sveg života svog!

15 Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu vrebati petu."

16 A ženi reče: "Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mukama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će gospodariti nad tobom."

17 A čovjeku reče: "Jer si poslušao glas svoje žene te jeo sa stabla s kojega sam ti zabranio jesti rekavši: S njega da nisi jeo! - evo: Zemlja neka je zbog tebe prokleta: s trudom ćeš se od nje hraniti svega vijeka svog!

18 Rađat će ti trnjem i korovom, a hranit ćeš se poljskim raslinjem.

19 U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš: tÓa iz zemlje uzet si bio - prah si, u prah ćeš se i vratiti."

20 Svojoj ženi čovjek nadjene ime Eva, jer je majka svima živima.

21 I načini Jahve, Bog, čovjeku i njegovoj ženi odjeću od krzna pa ih odjenu.

22 Zatim reče Bog: "Evo, čovjek postade kao jedan od nas - znajući dobro i zlo! Da ne bi sada pružio ruku, ubrao sa stabla života pa pojeo i živio navijeke!"

23 Zato ga Jahve, Bog, istjera iz vrta edenskoga da obrađuje zemlju iz koje je i uzet.

24 Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao - da straže nad stazom koja vodi k stablu života.

   

Aus Swedenborgs Werken

 

Istinska Kršćanska Religija #497

studieren Sie diesen Abschnitt

  
/ 853  
  

497. ČOVJEKOVA VOLJA I RAZUMIJEVANJE UŽIVAJU OVU SLOBODNU VOLJU; ALI PRI SVEMU TOM JE ČINJENJE ZLA U OBADVA SVIJETA, DUHOVNOM I PRIRODNOM, OBUZDANO ZAKONOM; U PROTIVNOM BI ZAJEDNICE U OBADVA SVIJETA PRESTALE POSTOJATI. Svaki čovjek može znati kako uživa slobodnu volju u duhovnim stvarima samo ako promatra svoje vlastite misli. On može, prakticirajući slobodu, razmišljati o Bogu, o Trojstvu, o dobročinstvu i bližnjemu, o vjeri i njezinim djelovanjima, i o Riječi Božjoj te svemu što se može naučiti iz nje i, ako je studirao teologiju, o pojedinačnim temama koje su uključene u njezino učenje. Štoviše, on se može složiti ili ne sa tim učenjem, jer je u stvari sposoban formirati svoje vlastite zaključke te ih naučavati i objaviti. Ako bi čovjek bio lišen ove slobode samo jednog trenutka, njegova bi misao nestala, njegov bi jezik omutavio, a njegove ruke onemoćale. Prema tome, prijatelju moj, ti možeš ako to hoćeš, samo promatrajući svoje vlastite misli, odbaciti i odreći se tog apsurdnog i škodljivog krivovjerja, koje je u današnje vrijeme diljem Kršćanskog svijeta učinilo impotentnom nebesku doktrinu o dobročinstvu, vjeri, spasenju i vječnom životu.

Sljedeće su razlozi zašto ova slobodna volja počiva u čovjekovoj volji i razumijevanju:

1. Ove dvije sposobnosti su one koje najprije moraju biti podučene i obnovljene, i njihovim posredstvom sposobnosti vanjskog čovjeka putem kojih on govori i djeluje.

2. Ove dvije sposobnosti unutarnjeg čovjeka sačinjavaju njegov duh, koji živi nakon smrti, i podređen je jedino Božanskom zakonu, čiji prvi princip zahtjeva da čovjek treba razmišljati o zakonu i prakticirati ga i biti mu poslušan kao sam od sebe, a ipak od Gospoda.

3. Pošto se čovjek s obzirom na njegov duh nalazi na pola puta između neba i pakla, time između dobra i zla, te posljedično tome u ravnovjesju, on stoga uživa slobodnu volju u duhovnim stvarima. Za opis ovog ravnovjesja vidi iznad, br. 445 i brojeve koji slijede. Onoliko dugo, međutim, koliko živi u svijetu, on je po pitanju svoga duha u ravnovjesju između neba i svijeta; i on tada jedva zna da se prilikom povlačenja od neba i približavanja bliže svijetu, on privlači bliže paklu. Njegovo znanje po pitanju ovog je neizvjesne prirode, kako bi čak i u ovim stvarima mogao biti u slobodi i obnovljen.

4. Ove dvije sposobnosti, volja i razumijevanje, su primatelji Gospoda, volja je primatelj ljubavi i dobročinstva, a razumijevanje mudrosti i vjere. Gospod izvodi svako od ovih djela dajući čovjeku savršenu slobodu, kako bi njihovo uzajamno i međusobno sjedinjenje moglo biti ostvareno, o čemu ovisi spasenje.

5. Svaki sud nad čovjekom nakon smrti je u skladu sa njegovim korištenjem slobodne volje u duhovnim stvarima.

  
/ 853  
  

Many thanks to the Lord's New Church (www.lordsnewchurch.org) for the permission to use this translation on this site.