364. 1. Gospod, sa svom Svojom Božanskom Ljubavlju, i sa svom Svojom Božanskom Mudrošću, time sa svim Svojim Božanskim Životom, ulazi putem upliva u svakog čovjeka. U Knjizi Postanka je zapisano,

‘kako je čovjek bio stvoren na sliku Božju, i da je Bog dahnuo u njegove nosnice dah života.’ Postanak 1:27; 2:7.

Ovime je naznačeno da je čovjek organ života, a ne sâm život. Bog nije mogao stvoriti drugo biće poput Sebe; da je to bilo moguće, onda bi bilo onoliko bogova koliko ima ljudi. Niti je mogao stvoriti život, baš kao što svjetlo ne može biti stvoreno; ali je mogao stvoriti čovjeka (kao jednu) formu prilagođenu životu, (baš) kao što je stvorio oko kao formu prilagođenu svjetlu; i Bog nije mogao podijeliti Svoju Bit, niti može, jer ova je jedna i nedjeljiva. Pošto je, prema tome, Bog jedini život, neosporno slijedi da Bog, iz Svog vlastitog života, oživljava svakog čovjeka, i da bi čovjek, bez tog oživljavanja, njegova tijela što se tiče bio samo spužva, a njegovih kostiju što se tiče samo kostur, u kojem ne bi bilo više života nego u uri, koja se drži u pokretu pomoću klatna, zajedno sa utegom ili oprugom. Kako je slučaj ovakav, slijedi također da Bog ulazi putem upliva u svakog čovjeka sa svim Svojim Božanskim Životom, to jest, sa svom Svojom Božanskom Ljubavlju i Božanskom Mudrošću, ovo dvoje sačinjavaju Njegov Božanski Život, kako se može vidjeti iznad u br. 39, 40; jer Božansko je nedjeljivo.

[2] Kako Bog tako ulazi u čovjeka se može do određene mjere percipirati ako se razmotri kako sunce ovog svijeta, sa svom svojom biti koja se sastoji od topline i svjetla, ulazi pomoću upliva u svako stablo, grm i cvijet, i u svaki kamen, običan isto kao i dragocjen. Svaki predmet prima svoj vlastiti dio ovog generalnog upliva, a sunce ne dijeli svoje svjetlo i toplinu, distribuirajući dio ovdje a dio tamo. Isto tako je i sa nebeskim Suncem, iz kojeg proizlaze Božanska Ljubav kao toplina, i Božanska Mudrost kao svjetlo. Ovo dvoje ulaze putem upliva u umove ljudi kao što toplina i svjetlo sunca ovog svijeta ulaze u njihova tijela, oživljavajući ih u skladu sa kvalitetom forme primatelja, i svaki od općeg upliva prima što mu je potrebno. U ovom smislu se mogu primjeniti riječi Gospodnje:

‘Vaš Otac daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i šalje kišu pravednima i nepravednima.’ Matej 5:45.

[3] Štoviše, Gospod je sveprisutan, i gdjegod se nalazi, On je tamo sa cijelom Svojom biti; i Njemu je nemoguće uzeti ijedan njezin dio, te jedan dio dati jednome a drugi pak drugome. On ju dodjeljuje kao cjelinu, i čovjeku nudi mogućnost uzeti malo ili puno. On također kaže kako boravi sa onima koji vrše Njegove zapovijedi, i vjerni su u Njemu, i On u njima. Ukratko, sve stvari su pune Boga, i svaka uzima svoj dio od te punoće. Slučaj je sličan sa svim stvarima koje su opće ili generalne, kao i sa atmosferama i oceanima. Jedna atmosfera je istog karaktera u svojim najmanjim kao i u svojim najvećim dijelovima; ona ne dijeli dio sebe za čovjekovo disanje, drugi za let ptica, opet drugi za jedra broda, i još jedan za krila vjetrenjače. Svaki od ovih uzima od atmosfere svoj vlastiti dio, i primjenjuje što je nužno svojim vlastitim ciljevima. Slično je također sa žitnicom prepunom žitarica; vlasnik uzima iz nje svoje prohtjeve za taj dan, ali žitnica ne odmjerava žito.